KAKO BI PRAVOSLAVCI TREBALO DA SE PONAŠAJU U DRUGIM CRKVAMA: Sveštenik objasnio pravila i u čemu pravoslavni vernici nikako ne bi smeli da učestvuju
Izrazom "Bog ti pomagao" može se odgovoriti na svaki pozdrav inoslavnog vernika.
U pravoslavlju, molitve za pokoj duše obavljaju se u crkvi, na groblju, uz sveštenika, i u skladu sa bogoslužbenim pravilima.
U poslednjih nekoliko godina, Srbija je bila pogođena nizom teških tragedija koje su duboko potresle javnost. Masovno ubistvo u beogradskoj osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar", zatim zločin u Malom Orašju i Duboni, kao i nesreća u Novom Sadu kada je pala nadstrešnica na želizničkoj stanci, događaji su koji su ostavili trajne ožiljke na svakom od nas.
U želji da izraze tugu i solidarnost sa žrtvama i njihovim porodicama, ljudi su masovno palili sveće na mestima ovih tragedija. Građani su ostavljali i još ostavljaju, najviše na godišnjice, i cveće, fotografije i plišane igračke i tako su pravili i još prave improvizovane memorijale na tim mestima .
Ovaj gest, kao simbol saosećanja i pijeteta, ipak, nije u skladu sa pravoslavnom verom.

Srbi su, u velikoj većini, pravoslavci. Međutim, običaj paljenja sveća na mestima nesreće, naročito na javnim mestima, zapravo nema korene u pravoslavnoj tradiciji. Takva praksa pripada pre svega katoličkoj i zapadno-hrišćanskoj kulturi, gde su ulični memorijali uobičajeni deo izražavanja javne tuge.
U pravoslavlju, molitve za pokoj duše obavljaju se u crkvi, na groblju, uz sveštenika, i u skladu sa bogoslužbenim pravilima. Sveća u pravoslavlju ima duboko duhovno značenje, ali se ne koristi za javne performativne izraze žalosti van svetih mesta.
Uprkos tome, mnogi građani Srbije danas, sasvim nesvesno, preuzimaju ovaj strani običaj, ne pitajući se odakle potiče, niti da li je u skladu sa pravoslavnim shvatanjima smrti, žalosti i večnog života.
Na to je ukazao i otac Marko, paroh Mudrakovački, da Srbi svoje emocije često ispoljavaju spontano, bez dubljeg razumevanja duhovnog značenja tih gestova.
- To nije naš pravoslavni običaj da palimo sveće po ulicama ili drugim mestima. Zna se, kod nas pravoslavaca, na kojim mestima palimo sveće. To je pri hramovima, gde imamo palionice za sveće. Nema potrebe da se sveće pale na mestima velikih tragedija. Pri hramu se sveće uvek pale.
Otac kaže da paljenje sveća na mestima velikih tragedija nema veze sa pravoslavljem.
- To je katolički običaj koji smo preuzeli. Katolici pale čak i one male fenjere, pravoslavci treba da zapale sveću u hramu i da je kupe u crkvi, a ne na ulici ili prodavnici - objasnio je otac Marko.
Izrazom "Bog ti pomagao" može se odgovoriti na svaki pozdrav inoslavnog vernika. Vladimir je bio poznat kao pobožan, pravedan i saosećajan vladar. Ako volimo sebe i služimo sebi, mi onda ne možemo da služimo Bogu. I to je uzrok svih naših stradanja, stramputica i padanja, ističe protojerej-stavrofor profesor dr Vladimir Stupar. U vremenima kada se često meri koliko će se dobiti zauzvrat, pravoslavlje podseća da prava vrednost leži u onome što se daje bez kalkulacije.
KAKO BI PRAVOSLAVCI TREBALO DA SE PONAŠAJU U DRUGIM CRKVAMA: Sveštenik objasnio pravila i u čemu pravoslavni vernici nikako ne bi smeli da učestvuju
NA PREVARU DOVEDEN ISPRED CRKVE I TU OBEZGLAVLJEN! Slavimo prvog srpskog sveca Jovana Vladimira, kneza srpskog!
OVO JE GLAVNI POKAZATELJ DA ŽIVIMO U VEOMA TEŠKIM VREMENIMA! Profesor Vladimir Stupar otkriva kako smo život pretvorili u pakao!
AKO OVO DAŠ DA BI NEŠTO POSLE DOBIO, UZALUD SI GA I DAVAO! Mitropolit Amfilohije Radović objasnio šta je u životu najvažnije
U pesmi Svetog Vladike Nikolaja "Zidanje Ljubostinje“, carica Milica je na svakom kamenu, koji je Rade Neimar pripremao za uziđivanje u crkvu, palila voštanicu, namenjujući je "jednom, desetorici, jal buljuku celom", ističe sveštenik.
Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu". Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.
Pravoslavni hrišćanin je pozvan da neprestano radi na sebi - ne da bi bio bolji od drugih, već da bi bio bliži onome što je čovečno i božansko u njemu.
Bog, kažu sveti oci, ne gleda na spoljašnjost dela, već u srce onoga koji ga čini.
Jedna jevanđelska priča ruši uverenje da možemo znati ko je izgubljen, a ko će se promeniti, jer ono što danas vidimo kod nekoga ne mora biti njegova poslednja stranica.
Glasovi iz crkava širom sveta sve su glasniji: Patrijarh Porfirije i jerarsi upozoravaju na atmosferu u kojoj je tragedija postala moguća.
Vernik kroz pričešće prima telo i krv Hristovu, ali takvom susretu treba da prethode molitva, pokajanje, praštanje i nastojanje da se srce očisti od greha.
Bitno je samo ne gubiti nadu.
Njegov život ostao je upamćen po hrabrosti kojom je bodrio svoju pastvu da istraje u veri i to u vreme najžešćih progona hrišćana.
Vernik kroz pričešće prima telo i krv Hristovu, ali takvom susretu treba da prethode molitva, pokajanje, praštanje i nastojanje da se srce očisti od greha.
Bitno je samo ne gubiti nadu.
Nad njegovim svetih moštiju, prema predanju, dogodila su se mnoga iscelenja bolesnih.
Na jubilarnom 50. izdanju manifestacije u Beloj Vodi priznanje je pripalo mitropolitu kruševačkom, koji je govorio o lepoti, dobroti, odnosu prema Bogu i bližnjima, ali i o iskušenjima koja čoveka udaljavaju od večnih vrednosti.
Testo se zamesi od nekoliko sastojaka, oblikuje za čas i kratko peče, a tokom posta mast može da se zameni posnim margarinom.
U besedi za utorak 16. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači početak Jevanđelja po Jovanu i govori o Sinu Božjem kroz koga je sve stvoreno i koji je radi spasenja došao među ljude.