KAKO BI PRAVOSLAVCI TREBALO DA SE PONAŠAJU U DRUGIM CRKVAMA: Sveštenik objasnio pravila i u čemu pravoslavni vernici nikako ne bi smeli da učestvuju
Izrazom "Bog ti pomagao" može se odgovoriti na svaki pozdrav inoslavnog vernika.
U pravoslavlju, molitve za pokoj duše obavljaju se u crkvi, na groblju, uz sveštenika, i u skladu sa bogoslužbenim pravilima.
U poslednjih nekoliko godina, Srbija je bila pogođena nizom teških tragedija koje su duboko potresle javnost. Masovno ubistvo u beogradskoj osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar", zatim zločin u Malom Orašju i Duboni, kao i nesreća u Novom Sadu kada je pala nadstrešnica na želizničkoj stanci, događaji su koji su ostavili trajne ožiljke na svakom od nas.
U želji da izraze tugu i solidarnost sa žrtvama i njihovim porodicama, ljudi su masovno palili sveće na mestima ovih tragedija. Građani su ostavljali i još ostavljaju, najviše na godišnjice, i cveće, fotografije i plišane igračke i tako su pravili i još prave improvizovane memorijale na tim mestima .
Ovaj gest, kao simbol saosećanja i pijeteta, ipak, nije u skladu sa pravoslavnom verom.

Srbi su, u velikoj većini, pravoslavci. Međutim, običaj paljenja sveća na mestima nesreće, naročito na javnim mestima, zapravo nema korene u pravoslavnoj tradiciji. Takva praksa pripada pre svega katoličkoj i zapadno-hrišćanskoj kulturi, gde su ulični memorijali uobičajeni deo izražavanja javne tuge.
U pravoslavlju, molitve za pokoj duše obavljaju se u crkvi, na groblju, uz sveštenika, i u skladu sa bogoslužbenim pravilima. Sveća u pravoslavlju ima duboko duhovno značenje, ali se ne koristi za javne performativne izraze žalosti van svetih mesta.
Uprkos tome, mnogi građani Srbije danas, sasvim nesvesno, preuzimaju ovaj strani običaj, ne pitajući se odakle potiče, niti da li je u skladu sa pravoslavnim shvatanjima smrti, žalosti i večnog života.
Na to je ukazao i otac Marko, paroh Mudrakovački, da Srbi svoje emocije često ispoljavaju spontano, bez dubljeg razumevanja duhovnog značenja tih gestova.
- To nije naš pravoslavni običaj da palimo sveće po ulicama ili drugim mestima. Zna se, kod nas pravoslavaca, na kojim mestima palimo sveće. To je pri hramovima, gde imamo palionice za sveće. Nema potrebe da se sveće pale na mestima velikih tragedija. Pri hramu se sveće uvek pale.
Otac kaže da paljenje sveća na mestima velikih tragedija nema veze sa pravoslavljem.
- To je katolički običaj koji smo preuzeli. Katolici pale čak i one male fenjere, pravoslavci treba da zapale sveću u hramu i da je kupe u crkvi, a ne na ulici ili prodavnici - objasnio je otac Marko.
Izrazom "Bog ti pomagao" može se odgovoriti na svaki pozdrav inoslavnog vernika. Vladimir je bio poznat kao pobožan, pravedan i saosećajan vladar. Ako volimo sebe i služimo sebi, mi onda ne možemo da služimo Bogu. I to je uzrok svih naših stradanja, stramputica i padanja, ističe protojerej-stavrofor profesor dr Vladimir Stupar. U vremenima kada se često meri koliko će se dobiti zauzvrat, pravoslavlje podseća da prava vrednost leži u onome što se daje bez kalkulacije.
KAKO BI PRAVOSLAVCI TREBALO DA SE PONAŠAJU U DRUGIM CRKVAMA: Sveštenik objasnio pravila i u čemu pravoslavni vernici nikako ne bi smeli da učestvuju
NA PREVARU DOVEDEN ISPRED CRKVE I TU OBEZGLAVLJEN! Slavimo prvog srpskog sveca Jovana Vladimira, kneza srpskog!
OVO JE GLAVNI POKAZATELJ DA ŽIVIMO U VEOMA TEŠKIM VREMENIMA! Profesor Vladimir Stupar otkriva kako smo život pretvorili u pakao!
AKO OVO DAŠ DA BI NEŠTO POSLE DOBIO, UZALUD SI GA I DAVAO! Mitropolit Amfilohije Radović objasnio šta je u životu najvažnije
Mi, naglašava otac Ljubo, ne služimo bogu vatre!
Uobičajeno je da se sveće pale za zdravlje i spasenje živih osoba, kao i za pokoj duša preminulih.
Crkva od prvih vekova uči da su Liturgija, pomeni i iskrena molitva za pokojne dragocena pomoć njihovim dušama.
Čovek koji živi molitvom ne postaje ravnodušan prema svetu, već slobodan od robovanja okolnostima.
Pozivajući se na svedočanstvo apostola Petra, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu 9. sedmice po Duhovima otkriva zašto se duhovna briga svetih ne završava zemaljskim životom.
Jedna od pouka velikog pravoslavnog duhovnika otkriva zašto čovek često vodi najteže borbe sa sopstvenim mislima, a ne sa onim što se zaista dogodilo.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 8. mesec 2026. godine, sa detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Bez kiselog kupusa i bez komplikovanja, ova letnja varijanta tradicionalnog specijaliteta donosi bogat ukus uz sveže povrće, paradajz, začine i nezaobilaznu aromu pečenja u rerni.
Pored glavnog svetitelja dana, Crkva molitveno proslavlja i Svetog Stefana Visokog, sina kneza Lazara, čuvenog despota, viteza, ktitora Manasije i jednog od najvećih srpskih književnika srednjeg veka.