KAKO BI PRAVOSLAVCI TREBALO DA SE PONAŠAJU U DRUGIM CRKVAMA: Sveštenik objasnio pravila i u čemu pravoslavni vernici nikako ne bi smeli da učestvuju
Izrazom "Bog ti pomagao" može se odgovoriti na svaki pozdrav inoslavnog vernika.
U pravoslavlju, molitve za pokoj duše obavljaju se u crkvi, na groblju, uz sveštenika, i u skladu sa bogoslužbenim pravilima.
U poslednjih nekoliko godina, Srbija je bila pogođena nizom teških tragedija koje su duboko potresle javnost. Masovno ubistvo u beogradskoj osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar", zatim zločin u Malom Orašju i Duboni, kao i nesreća u Novom Sadu kada je pala nadstrešnica na želizničkoj stanci, događaji su koji su ostavili trajne ožiljke na svakom od nas.
U želji da izraze tugu i solidarnost sa žrtvama i njihovim porodicama, ljudi su masovno palili sveće na mestima ovih tragedija. Građani su ostavljali i još ostavljaju, najviše na godišnjice, i cveće, fotografije i plišane igračke i tako su pravili i još prave improvizovane memorijale na tim mestima .
Ovaj gest, kao simbol saosećanja i pijeteta, ipak, nije u skladu sa pravoslavnom verom.

Srbi su, u velikoj većini, pravoslavci. Međutim, običaj paljenja sveća na mestima nesreće, naročito na javnim mestima, zapravo nema korene u pravoslavnoj tradiciji. Takva praksa pripada pre svega katoličkoj i zapadno-hrišćanskoj kulturi, gde su ulični memorijali uobičajeni deo izražavanja javne tuge.
U pravoslavlju, molitve za pokoj duše obavljaju se u crkvi, na groblju, uz sveštenika, i u skladu sa bogoslužbenim pravilima. Sveća u pravoslavlju ima duboko duhovno značenje, ali se ne koristi za javne performativne izraze žalosti van svetih mesta.
Uprkos tome, mnogi građani Srbije danas, sasvim nesvesno, preuzimaju ovaj strani običaj, ne pitajući se odakle potiče, niti da li je u skladu sa pravoslavnim shvatanjima smrti, žalosti i večnog života.
Na to je ukazao i otac Marko, paroh Mudrakovački, da Srbi svoje emocije često ispoljavaju spontano, bez dubljeg razumevanja duhovnog značenja tih gestova.
- To nije naš pravoslavni običaj da palimo sveće po ulicama ili drugim mestima. Zna se, kod nas pravoslavaca, na kojim mestima palimo sveće. To je pri hramovima, gde imamo palionice za sveće. Nema potrebe da se sveće pale na mestima velikih tragedija. Pri hramu se sveće uvek pale.
Otac kaže da paljenje sveća na mestima velikih tragedija nema veze sa pravoslavljem.
- To je katolički običaj koji smo preuzeli. Katolici pale čak i one male fenjere, pravoslavci treba da zapale sveću u hramu i da je kupe u crkvi, a ne na ulici ili prodavnici - objasnio je otac Marko.
Izrazom "Bog ti pomagao" može se odgovoriti na svaki pozdrav inoslavnog vernika. Vladimir je bio poznat kao pobožan, pravedan i saosećajan vladar. Ako volimo sebe i služimo sebi, mi onda ne možemo da služimo Bogu. I to je uzrok svih naših stradanja, stramputica i padanja, ističe protojerej-stavrofor profesor dr Vladimir Stupar. U vremenima kada se često meri koliko će se dobiti zauzvrat, pravoslavlje podseća da prava vrednost leži u onome što se daje bez kalkulacije.
KAKO BI PRAVOSLAVCI TREBALO DA SE PONAŠAJU U DRUGIM CRKVAMA: Sveštenik objasnio pravila i u čemu pravoslavni vernici nikako ne bi smeli da učestvuju
NA PREVARU DOVEDEN ISPRED CRKVE I TU OBEZGLAVLJEN! Slavimo prvog srpskog sveca Jovana Vladimira, kneza srpskog!
OVO JE GLAVNI POKAZATELJ DA ŽIVIMO U VEOMA TEŠKIM VREMENIMA! Profesor Vladimir Stupar otkriva kako smo život pretvorili u pakao!
AKO OVO DAŠ DA BI NEŠTO POSLE DOBIO, UZALUD SI GA I DAVAO! Mitropolit Amfilohije Radović objasnio šta je u životu najvažnije
Uobičajeno je da se sveće pale za zdravlje i spasenje živih osoba, kao i za pokoj duša preminulih.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 27. četvrtak po Duhovima pokazuje kako istina i ljubav oslobađaju od lažnih uticaja i vode ka unutrašnjem miru i duhovnom rastu.
U vremenima kad tuga i haos vladaju svakodnevnicom, pouka velikog duhovnika 20. veka pokazuje kako umna molitva postaje nevidljivi štit duše i vodi ka unutrašnjoj slobodi.
Duhovna deca i poklonici govore o susretima sa Svetim Jakovom Kalikisom, koji su ostavljali trag u savesti, telu i životu – o molitvi pred kojom su padali strahovi, a ustajale duše.
Razgovori sa poglavarom Rimokatoličke crkve o zamrzavanju fronta, razmenama zarobljenika i povratku ukrajinske dece otvorili su novu fazu međunarodnih pritisaka.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od pažljivo pečenih režnjeva do bogatog obroka u sosu – jednostavan recept koji spaja tradiciju, miris dima i toplinu domaće kuhinje.
Na mestu Hristovog Krštenja, na Međunarodnoj konferenciji, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o ljubavi jačoj od mržnje, veri koja ne deli i miru koji ne nastaje dogovorima, već ličnim preobražajem čoveka.
U besedi za 27. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako jedinstvo vere, smirenje i predanje Hristu otvaraju put ka unutrašnjoj punini i oblikovanju zrele duše.