KAKO BI PRAVOSLAVCI TREBALO DA SE PONAŠAJU U DRUGIM CRKVAMA: Sveštenik objasnio pravila i u čemu pravoslavni vernici nikako ne bi smeli da učestvuju
Izrazom "Bog ti pomagao" može se odgovoriti na svaki pozdrav inoslavnog vernika.
U pravoslavlju, molitve za pokoj duše obavljaju se u crkvi, na groblju, uz sveštenika, i u skladu sa bogoslužbenim pravilima.
U poslednjih nekoliko godina, Srbija je bila pogođena nizom teških tragedija koje su duboko potresle javnost. Masovno ubistvo u beogradskoj osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar", zatim zločin u Malom Orašju i Duboni, kao i nesreća u Novom Sadu kada je pala nadstrešnica na želizničkoj stanci, događaji su koji su ostavili trajne ožiljke na svakom od nas.
U želji da izraze tugu i solidarnost sa žrtvama i njihovim porodicama, ljudi su masovno palili sveće na mestima ovih tragedija. Građani su ostavljali i još ostavljaju, najviše na godišnjice, i cveće, fotografije i plišane igračke i tako su pravili i još prave improvizovane memorijale na tim mestima .
Ovaj gest, kao simbol saosećanja i pijeteta, ipak, nije u skladu sa pravoslavnom verom.

Srbi su, u velikoj većini, pravoslavci. Međutim, običaj paljenja sveća na mestima nesreće, naročito na javnim mestima, zapravo nema korene u pravoslavnoj tradiciji. Takva praksa pripada pre svega katoličkoj i zapadno-hrišćanskoj kulturi, gde su ulični memorijali uobičajeni deo izražavanja javne tuge.
U pravoslavlju, molitve za pokoj duše obavljaju se u crkvi, na groblju, uz sveštenika, i u skladu sa bogoslužbenim pravilima. Sveća u pravoslavlju ima duboko duhovno značenje, ali se ne koristi za javne performativne izraze žalosti van svetih mesta.
Uprkos tome, mnogi građani Srbije danas, sasvim nesvesno, preuzimaju ovaj strani običaj, ne pitajući se odakle potiče, niti da li je u skladu sa pravoslavnim shvatanjima smrti, žalosti i večnog života.
Na to je ukazao i otac Marko, paroh Mudrakovački, da Srbi svoje emocije često ispoljavaju spontano, bez dubljeg razumevanja duhovnog značenja tih gestova.
- To nije naš pravoslavni običaj da palimo sveće po ulicama ili drugim mestima. Zna se, kod nas pravoslavaca, na kojim mestima palimo sveće. To je pri hramovima, gde imamo palionice za sveće. Nema potrebe da se sveće pale na mestima velikih tragedija. Pri hramu se sveće uvek pale.
Otac kaže da paljenje sveća na mestima velikih tragedija nema veze sa pravoslavljem.
- To je katolički običaj koji smo preuzeli. Katolici pale čak i one male fenjere, pravoslavci treba da zapale sveću u hramu i da je kupe u crkvi, a ne na ulici ili prodavnici - objasnio je otac Marko.
Izrazom "Bog ti pomagao" može se odgovoriti na svaki pozdrav inoslavnog vernika. Vladimir je bio poznat kao pobožan, pravedan i saosećajan vladar. Ako volimo sebe i služimo sebi, mi onda ne možemo da služimo Bogu. I to je uzrok svih naših stradanja, stramputica i padanja, ističe protojerej-stavrofor profesor dr Vladimir Stupar. U vremenima kada se često meri koliko će se dobiti zauzvrat, pravoslavlje podseća da prava vrednost leži u onome što se daje bez kalkulacije.
KAKO BI PRAVOSLAVCI TREBALO DA SE PONAŠAJU U DRUGIM CRKVAMA: Sveštenik objasnio pravila i u čemu pravoslavni vernici nikako ne bi smeli da učestvuju
NA PREVARU DOVEDEN ISPRED CRKVE I TU OBEZGLAVLJEN! Slavimo prvog srpskog sveca Jovana Vladimira, kneza srpskog!
OVO JE GLAVNI POKAZATELJ DA ŽIVIMO U VEOMA TEŠKIM VREMENIMA! Profesor Vladimir Stupar otkriva kako smo život pretvorili u pakao!
AKO OVO DAŠ DA BI NEŠTO POSLE DOBIO, UZALUD SI GA I DAVAO! Mitropolit Amfilohije Radović objasnio šta je u životu najvažnije
Uobičajeno je da se sveće pale za zdravlje i spasenje živih osoba, kao i za pokoj duša preminulih.
Na veličanstvenom sabranju osveštane ikone Sabornog hrama Spasenja naroda u Bukureštu, koji po veličini i lepoti nadmašuje sve dosadašnje pravoslavne svetinje i postaje novo duhovno središte Evrope.
U Bogu se spajaju pravda i milost, sila i blagost, veličina i smirenje.
Jedan nepoznat glas, direktno pitanje o sudbini sveta i mirni odgovor monaha koji menja pogled na dijalog između različitih verskih zajednica
U besedi za 20. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako čovek svojim padom sabira protiv sebe sile tame, ali kroz iskreno pokajanje otkriva put ka slobodi, radosti i neizrecivoj svetlosti Božjeg oproštaja.
Jedan nepoznat glas, direktno pitanje o sudbini sveta i mirni odgovor monaha koji menja pogled na dijalog između različitih verskih zajednica
Od Svetog Jovana Zlatoustog do starca Tadeja, sveti oci nas uče da jezik može biti izvor blagoslova ili prokletstva, a psovka otvara vrata duhovnim iskušenjima.
Usamljeni hram kod sela Edelevo u Rusiji, za koji se kaže da do njega stižu samo oni kojima vera pokaže put, zbunjuje naučnike, inspiriše vernike i privlači avanturiste iz celog sveta.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Pouka shi arhimandrita Ilije o duhovnom zdravlju razotkriva da svaka rana, ako se nosi sa verom, postaje znak Božje blizine, a ne kazne.
Ajeti 42:11-12 govore o velikim talasima, iskušenjima i Božijoj milosti otkriva kako slobodna volja i vera oblikuju naš život i pružaju smernice kroz najteže izazove.
Dok je njegova supruga bila u blagoslovenom stanju, sveštenik Predrag Popović doživeo je susret sa svetiteljkom koji je promenio život njegove porodice i potvrdu vere u Božiju promisao.