KAKO BI PRAVOSLAVCI TREBALO DA SE PONAŠAJU U DRUGIM CRKVAMA: Sveštenik objasnio pravila i u čemu pravoslavni vernici nikako ne bi smeli da učestvuju
Izrazom "Bog ti pomagao" može se odgovoriti na svaki pozdrav inoslavnog vernika.
U pravoslavlju, molitve za pokoj duše obavljaju se u crkvi, na groblju, uz sveštenika, i u skladu sa bogoslužbenim pravilima.
U poslednjih nekoliko godina, Srbija je bila pogođena nizom teških tragedija koje su duboko potresle javnost. Masovno ubistvo u beogradskoj osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar", zatim zločin u Malom Orašju i Duboni, kao i nesreća u Novom Sadu kada je pala nadstrešnica na želizničkoj stanci, događaji su koji su ostavili trajne ožiljke na svakom od nas.
U želji da izraze tugu i solidarnost sa žrtvama i njihovim porodicama, ljudi su masovno palili sveće na mestima ovih tragedija. Građani su ostavljali i još ostavljaju, najviše na godišnjice, i cveće, fotografije i plišane igračke i tako su pravili i još prave improvizovane memorijale na tim mestima .
Ovaj gest, kao simbol saosećanja i pijeteta, ipak, nije u skladu sa pravoslavnom verom.
Srbi su, u velikoj većini, pravoslavci. Međutim, običaj paljenja sveća na mestima nesreće, naročito na javnim mestima, zapravo nema korene u pravoslavnoj tradiciji. Takva praksa pripada pre svega katoličkoj i zapadno-hrišćanskoj kulturi, gde su ulični memorijali uobičajeni deo izražavanja javne tuge.
U pravoslavlju, molitve za pokoj duše obavljaju se u crkvi, na groblju, uz sveštenika, i u skladu sa bogoslužbenim pravilima. Sveća u pravoslavlju ima duboko duhovno značenje, ali se ne koristi za javne performativne izraze žalosti van svetih mesta.
Uprkos tome, mnogi građani Srbije danas, sasvim nesvesno, preuzimaju ovaj strani običaj, ne pitajući se odakle potiče, niti da li je u skladu sa pravoslavnim shvatanjima smrti, žalosti i večnog života.
Na to je ukazao i otac Marko, paroh Mudrakovački, da Srbi svoje emocije često ispoljavaju spontano, bez dubljeg razumevanja duhovnog značenja tih gestova.
- To nije naš pravoslavni običaj da palimo sveće po ulicama ili drugim mestima. Zna se, kod nas pravoslavaca, na kojim mestima palimo sveće. To je pri hramovima, gde imamo palionice za sveće. Nema potrebe da se sveće pale na mestima velikih tragedija. Pri hramu se sveće uvek pale.
Otac kaže da paljenje sveća na mestima velikih tragedija nema veze sa pravoslavljem.
- To je katolički običaj koji smo preuzeli. Katolici pale čak i one male fenjere, pravoslavci treba da zapale sveću u hramu i da je kupe u crkvi, a ne na ulici ili prodavnici - objasnio je otac Marko.
Izrazom "Bog ti pomagao" može se odgovoriti na svaki pozdrav inoslavnog vernika. Vladimir je bio poznat kao pobožan, pravedan i saosećajan vladar. Ako volimo sebe i služimo sebi, mi onda ne možemo da služimo Bogu. I to je uzrok svih naših stradanja, stramputica i padanja, ističe protojerej-stavrofor profesor dr Vladimir Stupar. U vremenima kada se često meri koliko će se dobiti zauzvrat, pravoslavlje podseća da prava vrednost leži u onome što se daje bez kalkulacije.
KAKO BI PRAVOSLAVCI TREBALO DA SE PONAŠAJU U DRUGIM CRKVAMA: Sveštenik objasnio pravila i u čemu pravoslavni vernici nikako ne bi smeli da učestvuju
NA PREVARU DOVEDEN ISPRED CRKVE I TU OBEZGLAVLJEN! Slavimo prvog srpskog sveca Jovana Vladimira, kneza srpskog!
OVO JE GLAVNI POKAZATELJ DA ŽIVIMO U VEOMA TEŠKIM VREMENIMA! Profesor Vladimir Stupar otkriva kako smo život pretvorili u pakao!
AKO OVO DAŠ DA BI NEŠTO POSLE DOBIO, UZALUD SI GA I DAVAO! Mitropolit Amfilohije Radović objasnio šta je u životu najvažnije
Uobičajeno je da se sveće pale za zdravlje i spasenje živih osoba, kao i za pokoj duša preminulih.
U nadahnutim rečima besede Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 14. utorak po Duhovima govori se o smislu Isaijinog proročanstva i snazi Hristovog glasa koji i danas odzvanja kroz Crkvu i čitavu vaseljenu.
Jedan od najvećih Svetih Otaca otkriva kako nezasitnost uništava dušu i zašto ni najveće bogatstvo ne donosi istinsku sreću.
U petak devedesetjednogodišnji nastojatelj manastira Svete Katarine se povlači sa funkcije, nakon burnih dana, međunarodnih pritisaka i unutrašnjih sukoba oko budućnosti jedne od najvažnijih pravoslavnih svetinja.
Moramo da naučimo da se borimo i da stražimo nad mislima, kaže otac Serafim.
Dok je služio veličanstvenu misu na Trgu Svetog Petra, svetitelj je pokazao spontanost i ljudskost u trenutku koji je postao viralan na društvenim mrežama.
„Božji influenser“ iz Milana proglašen je svetim pred očima svoje majke, a prisustvo porodice na misi u Vatikanu pokazalo je svetu da vera, ljubav i tehnologija mogu oblikovati večnost.
Snimak koji kruži društvenim mrežama podigao je prašinu - zbog jednog zagrljaja u dvorištu džamije sada im preti kazna za javno vređanje verskih vrednosti.
Obe uče da postoji samo jedan Bog i da su ljudi najuzvišenija stvorenja na zemlji, sposobna i za dobro i za zlo.
Nekada nezaobilazno jelo na trpezama u Bosni, Sandžaku i na Kosovu i danas budi nostalgiju, dok jednostavni sastojci pričaju priču o okupljanju za Bajram, ali i za druge svečane prilike.
Vladika Nikolaj nas u svojoj besedi za 14. pondeljak po Duhovima vodi nas kroz svaki šamar, svaku pogrdu i svaki udarac Gospoda, otkrivajući neosporivu moć Božjeg promisla i prisutnost koja sve vidi – spolja i iznutra.
Svetogorski oci preporučuju molitvu koju mališani mogu izgovarati svake večeri – donosi im zaštitu, unutrašnji mir i duhovni razvoj.