OVAKVU CRKVU NISTE VIDELI DO SAD: Kažu da je najdalja pravoslavna svetinja na svetu - sve u vezi nje je neverovatno
Na kraju sveta možda možete očekivati gotovo sve... ali ovaj pravoslavni hram među pingvinima ipak izgleda iznenađujuće!
Kanavka (kanal) je put kojim je prošla Presveta Bogorodica kako ga je Sveti Serafim Sarovski označio. Na tom putu se nalazi manastir Divijevo, jedna od značajnijih svetinja pravoslavnih hrišćana.
Većina ljudi na planeti ima vrlo uopštenu i nejasnu predstavu o molitvi. S čim ljudi sve ne mešaju ovaj trud koji treba da prati svako delo u toku života - dobar i prijatan jaram Hristov: sa upornom željom za ispunjavanjem sopstvene volje, ispraznim i otvoreno zlim zahtevima upućenim „stvorenom svetu“, prokletstvima, zluradošću, meditacijom, čulnom nasladom zvucima crkvenog pojanja itd.
Ovo se dešava usled toga što u stvarnosti koja nas okružava nemamo prave primere molitve.

Nemamo iskustva, a duhovna literatura otaca Crkve se obično smatra arhaizmom i spomenikom kulture.
Šta se tamo dešava? Zašto mnoštvo ljudi polako korača senovitom stazicom koja je sa dve strane ograđena kovanom rešetkom, prebirajući brojanice, gledajući u molitvenik ili ekran smartfona ili jednostavno šapatom izgovarajući molitve? Idu deca i odrasli, voze mališane u kolicima...
Proča jedne vernice, koja je pošla na hodočašće u Rusiju baca svetlo na razlog zbog og je potrebno da se vraćamo Crkvi.
- Ja, grešnica, shvatajući da ću se naći u srcu pravoslavnih svetinja Rusije pripremila sam mnoštvo molbi za Boga koje sam nameravala glasno da izgovorim. Međutim, moram priznati da se, kad sam kročila u crkvu uopšte nisam setila nekih stvari za koje mi se činilo da su važne. Osnovna je postala zahvalnost, radost je preplavila dušu! U meni se pojavio snažan osećaj punoće svežeg vazduha, mira i ljubavi. I samo jedna molitva: "Bože, očisti moju dušu kako bi ova radost mogla i dalje da živi u njoj!"
Majka Božija je zbog velike milosti prema nama ostavila na zemlji trag i kad čovek ide njim, uopšte se ne nalazi na zemlji. Svet se preobražava. Obično veče postaje slika raja, vetar - dah, vazduh - miomiris, čovek čak i svoje telo doživljava drugačije, ono udiše molitvu!
Vrlo je malo da se ovaj put pređe samo jednom. Čovek odmah želi da se vrati i da više nikuda ne ide. Samo da nastavi da ide i da izgovara "Bogorodice, Djevo, radu se...“ Kao da više ništa nije potrebno za sreću.
- Sećate se, kao u reklami: "i neka ceo svet pričeka“. Samo što se ovde ne radi o jogurtu. Svet zaista negde čeka. A ova crkva, koja struji kao potok je mnogo veća od celog sveta! Čovek treba da dođe ovamo da bi video sliku molitve, da bi osetio njenu suštinu. To ostavlja toliko snažan utisak da će vas. Svako obraćanje Bogu i Presvetoj Bogorodici odmah vraća upravo ovamo - na ovu kratku stazu za koju je prepodobni Serafim rekao da ju je sama Carca Nebska odmerila svojim pojasom; i da je ova „kanavka“ do neba visoka: ona će biti bedem i zaštita od antihrista.
"Ko ‘kanavku’ prođe s molitvom i očita sto pedeset molitava Bogorodici, sve mu je tu: i Atos, Jerusalim, i Kijev!“

Kanavka (kanal) je put kojim je prošla Presveta Bogorodica kako ga je Sveti Serafim Sarovski označio. Na tom putu se nalazi manastir Divijevo, jedna od značajnijih svetinja pravoslavnih hrišćana.
Na kraju sveta možda možete očekivati gotovo sve... ali ovaj pravoslavni hram među pingvinima ipak izgleda iznenađujuće!
Čudotvorne ikone Rusije su zaštitnice naroda i vere.
Ako već palimo sveću - ta sveća treba da nam je podstrek za molitvu
U crkvenom kalendaru, nedelja nije dan kada se "ne radi“ zato što je to zabranjeno, već zato što je posvećena višem cilju.
Kada neko iz porodice počne redovno ići u crkvu, često nailazi na kritike, zbunjenost, pa čak i ravnodušnost. Ali, njegova vera može da postane seme koje polako klija u srcima drugih.
Proslava "dolaska jeseni" u poznatom klubu pokazala je da se novi duhovni trendovi pod plaštom tradicije i "povratka korenima" uvlače među omladinu, dok pravoslavni autori upozoravaju da se iza tih rituala krije opasnost po veru i identitet.
Suština liturgije je pričešće vernih istinitim telom i krvlju Gospoda Isusa Hrista u vidu hleba i vina.
Duhovnici sa Svete gore i profesori teologije sve snažnije opominju: svet više nije isti, a ono što dolazi možda nas zatiče nespremne. Od zaborava svetoga do potpune digitalne kontrole, sedam zabrinjavajućih znakova svedoče da vreme milosti ubrzano ističe.
Pokajanje nije samo žal zbog učinjenog, već odluka da se život menja, da se greh ostavlja i da se krene putem vrline.
Neplaćene finansijske obaveze nisu samo uzrok teškog materijalnog, već i moralnog stanja porodice, istakao je otac Rafail.
Manastiri koje su podizali srpski vladari, knjige pisane na srpskom i zadužbine koje su čuvale narod bez države danas se gotovo ne pominju, a većina hodočasnika i ne zna čijim stopama hoda.
U besedi za sredu Sedmice Bludnoga sina, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički vraća pogled na mesto gde se život ne produžava strahom i brigom, već smirenjem.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Jedna snažna pouka svetogorskog starca pokazuje put kojim se odgaja hrišćanin, a ne egoista.
Svetog Timoteja su mučki napali i ubili maskirani neznabošci.
Restauracija u rimskoj bazilici Svetog Lorenca dovela je do zvanične istrage, otvorivši pitanje da li sveti prostori smeju da nose obrise savremene politike.