ČUVAJTE SE LAŽNIH IDOLA MODERNOG DOBA: Božija opomena koja ne zastareva
Ajeti 46:2–4 iz sure El-Ahkaf postavljaju pitanje koje odzvanja kroz vekove: da li se danas klanjamo Bogu ili sopstvenim željama, moći i tehnologiji?
Proslava "dolaska jeseni" u poznatom klubu pokazala je da se novi duhovni trendovi pod plaštom tradicije i "povratka korenima" uvlače među omladinu, dok pravoslavni autori upozoravaju da se iza tih rituala krije opasnost po veru i identitet.
Prošlog vikenda u jednom poznatom beogradskom noćnom klubu održana je „proslava dolaska jeseni“ – događaj koji je na prvi pogled izgledao kao bezazlena tematska žurka. Ipak, iza dekoracija i muzike krio se paganski obredni okvir, što je u crkvenim krugovima, ali i među širom javnošću, pokrenulo ozbiljno pitanje: da li se nad Srbijom nadvija nova duhovna opasnost – neopaganizam?
Između paganstva i neopaganizma ne treba stavljati znak jednakosti. Neopaganizam je po definiciji „moderna rekonstrukcija prehrišćanskih religija i spiritualnih pravaca“. Međutim, ono što zabrinjava jeste činjenica da se u Srbiji mnogi običaji i narodne tradicije često poistovećuju s paganstvom, što otvara prostor da mladi, nesvesno i u zabludi, budu privučeni ovim ideološkim talasom.
– Sve počinje bezazleno, kao ideja da treba poznavati „stare srpske običaje, kulturu i korene“, a zapravo vodi ka duhovnom zavođenju – piše portal Saveza pravoslavnih novinara.
U tekstu objavljenom na portalu Saveza pravoslavnih novinara naglašava se da se srpski neopaganizam mahom oslanja na ruske obrasce. U našoj zemlji su jedno vreme izlazila i dva časopisa posvećena ovoj temi – „Veles“ i „Slava“. Njihovi autori koristili su motive slovenske mitologije i lažne interpretacije istorije, pokušavajući da stvore osećaj „povratka izvornim korenima“.
Prema SPN, ključna meta neopaganskih grupa jesu mladi, posebno oni sa desničarskim uverenjima. Međutim, u Srbiji se većina njih identifikuje s pravoslavljem i srpskim nacionalnim jedinstvom, pa su pokušaji preusmeravanja prema neopaganizmu tim opasniji.
Opasnost od širenja starog slovenskog mnogoboštva ozbiljno je shvatila i Srpska pravoslavna crkva. Tako je, kako podseća SPN, Aleksandar Šargić odlukom episkopa kruševačkog Davida (Perovića) anatemisan, dok njegov saradnik Igor Milosavljević uopšte nije član Crkve jer nije kršten.
Profesor Radivoj Radić, koga portal citira, upozorava da se pseudoistoričari i njihovi sledbenici nalaze „na nesrećnom izboru između otvorene repaganizacije i neumerene nacionalne glorifikacije“. Na taj način, kako objašnjava, urušava se poverenje u Crkvu i istorijsku nauku, a time i sam nacionalni identitet.
SPN podseća da je 2011. godine u Beogradu osnovana Međunarodna paganska federacija Srbije, ogranak međunarodne organizacije sa sedištem u Engleskoj. Njihova deklarisana misija jeste „promocija paganizma i pomoć paganima širom sveta“.
– Neopaganizam se u slovenskim zemljama često naziva „rodna vera“ ili „rodnoverje“, termin koji je preuzet iz Rusije – navodi se u tekstu.
Nažalost, sve ovo nije ostalo samo na ideološkom planu. U Srbiji je zabeleženo i otvoreno nasilno ponašanje. Tako je Dragan Jovanović, tvorac svetilišta bogu Vidu kod Bele Palanke, u jednoj emisiji govorio o tome da bi zapalio oltar u obližnjem manastiru, ukoliko neko pokuša da uništi njegovo pagansko svetilište.
Neopagani koriste internet i društvene mreže kao glavno sredstvo širenja. Njihova propaganda često dolazi "upakovana" u brendove i modne simbole, pa mladima deluje privlačno i "autentično". Na taj način ideja o "povratku staroj veri predaka" postaje komercijalni proizvod.
Upozorava se i na stranputice ovakvih pokreta – najbolji primer je ukrajinski bataljon „Azov“. SUPN ističe da je ova jedinica počela kao paganska grupacija, da bi kasnije izrasla u paravojnu formaciju koja je ostavila dubok trag u aktuelnim sukobima.
Pojava paganskih žurki u srcu Beograda nije usputna zabava, već simptom ozbiljnijeg procesa. Kao što ističu pravoslavni novinari, „bolje je sprečiti nego lečiti“. Zato Crkva, ali i celokupno društvo, moraju na vreme da prepoznaju ovu opasnost i pruže mladima istinsku alternativu – Hrista, a ne obmanu koja se skriva iza "povratka starim korenima".
U razgovoru sa svetogorskim monahom, hodočasnik otkriva kako post i strpljenje oblikuju duh, a istina Hrista daje snagu za životne izazove.
Od jeretika i vračeva do bezbožnih sveštenika – upozorenja ove podvižnice sa Krita potresaju verne i pozivaju na molitvu, pokajanje i život čistog srca.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Prava molitva ne traži uvek mnogo reči, već čisto i ponizno srce.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na opelu bivšeg košarkaša Mornara, pionira ovog sporta u Baru i uzornog hrišćanina, jeromonah Rafailo i vladika Pajsije govorili su o njegovoj veri, ljubavi prema porodici i neugasloj svetlosti koju je ostavio u zajednici.
Jednostavan recept koji spaja tradiciju i brzu pripremu, idealan za sve ukućane, uz tajnu dodatne arome koja čini jelo neodoljivim na svakoj pravoslavnoj slavnoj trpezi.
U besedi za 22. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome kako doći do unutrašnjeg mira i osloboditi se briga.