ONI ĆE SIGURNO IZGUBITI I SEBE I SVOJU PORODICU! Arhimandrit Vasilije ozbiljno opomenuo ovu vrstu ljudi
Milosrđe temelj hrišćanskog života.
U hramu Svetog Spasa u Šibeniku svečano su otkrivene mošti episkopa Nikodima Milaša, velikog teologa i svetitelja Srpske Pravoslavne Crkve.
Obretenje moštiju Svetog Nikodima Milaša, episkopa dalmatinskog, održano je 20. septembra 2025. godine u hramu Svetog Spasa u Šibeniku, uz blagoslov mitropolita dalmatinskog Nikodima i uz prisustvo sveštenstva Eparhije dalmatinske, profesora i učenika Bogoslovije Sveta tri Jerarha u manastiru Krka.
Ovim činom Srpska pravoslavna rkva je još jednom potvrdila svetost velikog duhovnika i teologa. Vladika Nikodim Milaš, rodom iz Dalmacije, ostavio je dubok trag u crkvenom pravu, bogoslovlju i životu Crkve. Njegovo nasleđe seže daleko izvan granica njegove eparhije i i dalje snažno inspiriše sveštenstvo i vernike širom pravoslavnog sveta.
Mitropolit Nikodim pozvao je verni narod da se 4. oktobra 2025. godine ponovo okupi u istom hramu, kada će prvi put biti svečano proslavljen praznik u čast Svetog Nikodima Milaša. Taj dan postaće trajni spomen na svetitelja čiji je život bio ispunjen verom, znanjem i služenjem ljudima, kao i primer istrajnosti u veri i ljubavi prema Crkvi.
Ova svečanost predstavlja ne samo istorijski događaj, već i duboko duhovno iskustvo za Eparhiju dalmatinsku i celu Srpsku pravoslavnu crkvu. Poklonjenje moštima svetitelja podseća nas na njegovu nepokolebljivu veru i neumorni trud za dobro Crkve i naroda, kao i na značaj vere i molitve u svakodnevnom životu svakog hrišćanina, podstičući nas da njegujemo duhovnost i zajedništvo.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Selo Divejevo u Nižegorodskoj oblasti i manastir prepodobnog Serafima Sarovskog čuva priče o Svetoj kanavki, duhovnoj stazi za koju vernici veruju da je zaštićena od zla.
U Ovčarsko-kablarskoj klisuri, kraj Zapadne Morave, postoji svetinja u kojoj se istorija, predanje i sudbine vladarskih porodica prepliću oko jednog svetog drveta i jedne neugasle svetlosti koja svedoči o veri jačoj od vremena.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
Jednostavno, sočno i izdašno jelo koje se nekada pripremalo u danima kada crkva ne propisuje post, a danas može da postane omiljeni ručak svakog dana.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.