U današnjoj besedi vladike Nikolaja Velimirovića, za 15. nedelju po Duhovima, otvaramo oči za suštinu duhovnog života – hranu duše koja dolazi isključivo od Hrista. Kroz jednostavne, a duboke primere iz prirode i života, vladika Nikolaj nas podseća da samo onaj duh koji se hrani Hristom živi istinski, večnim i božanskim životom. Beseda nas poziva da podignemo duh iznad zemaljskog i svakodnevnog, napojimo ga čistim životom Hristovim i postanemo sanaslednici nebeskog carstva.
Beseda o tome kako se duh mora hraniti Hristom da bi živeo
Koji jede mene i on će živeti mene radi. (Jov. 6, 57)
Tako govori Gospod Hristos, život i istočnik života. Drvo jede zemlju i vazduh i svetlost. Ako drvo ne jede zemlju i vazduh i svetlost, da li će da raste i živi? Odojče na grudima majke svoje, šta drugo jede nego majku svoju? Ako ne jede majku svoju, da li će da raste i živi?
Tako isto ni duh naš neće rasti niti živeti, ako ne jede Hrista, živoga i besmrtnoga. Ovde nije reč o životu opštem, kojim priroda živi, niti o životu zakržljalom, kojim neznabošci žive, nego o životu posebnom, božanskom, večnom; o životu punom i radosnom.
Taj život daje se ljudima samo Hristom i dolazi samo onima koji se hrane Hristom. Svaki je čovek onoliko veliki kakvom se hranom hrani; i svaki je čovek onoliko živ kakvom se hranom hrani. Nije ovde reč o telesnoj hrani, jer se telesnom hranom ne hrani duša čovekova, nego samo telo čovekovo. Ljudi se razlikuju i po telesnom rastu i životu, ali ta je razlika sasvim neznatna.
Razlika pak u duhovnom rastu i životu među ljudima je ogromna: dokle se jedni ljudi rastom duha svoga jedva uzdižu nad zemljom, dotle se drugi uzvišuju do nebesa. Razlika između Iroda i Jovana Krstitelja zar je manja od razlike između cara i anđela? Dokle se onaj prvi i telom i duhom vuče po zemlji i zločinom brani stolicu svoju na zemlji, dotle ovaj telom stoji na kamenu u pustinji, a duhom se uzdiže na nebesa među anđele.
O, braćo moja, uzdignimo duh svoj na nebesa, gde Hristos Gospod sedi na prestolu slave večne, i hranimo i pojimo duh svoj i srce svoje Njime, čistim i svemoćnim životom. Tako ćemo se samo udostojiti da budemo Njegovi sanaslednici u carstvu nebeskom.
Isuse Gospode, istiniti Bože naš, hrano naša slatka i Hranitelju naš čovekoljubivi, ne odrini nas od grudi Tvojih božanskih, jer smo slabi i nejaki. Hrani nas Sobom, o milostivi Hranitelju naš. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojoj besedi za 15. petak po Duhovima objašnjava kako pravo duhovno rođenje menja naše mišljenje, osećanja i samu prirodu života.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi 15. srede po Duhovima otkriva da pravo ispunjenje dolazi iz poslušnosti Božjoj volji i ljubavi koja spašava bližnje – lekcija koja menja pogled na život.
U svojoj besedi za 15. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žiški osvetljava čudesnu harmoniju Oca i Sina, koja menja način na koji razumemo hrišćansku veru
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 16. ponedeljak po Duhovima pokazuje kako dela, Otac i Sveto pismo svedoče o Hristu i zašto je važno verovati Njegovim rečima da bismo pronašli spasenje.
U svojoj besedi za 16. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski I Žički razotkriva zamku lakih užitaka i kako grešni biraju put koji miluje slabosti, dok težina Hristove istine odbija mnoge.
U svojoj besedi za 16. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički osvetljava tajnu večnog hleba – Hrista, koji jedini može da utoli glad ljudskog srca.