ON JE BIO JEDAN OD NAJUČENIJIH SVETITELJA: Danas je Sveti Grigorije Bogoslov
Iako je celog života bio slabog zdravlja, ipak je doživeo osamdesetu godinu.
U svojoj besedi za 16. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički osvetljava tajnu večnog hleba – Hrista, koji jedini može da utoli glad ljudskog srca.
Čovek može utažiti telesnu glad zalogajem hleba, ali duhovnu glad ničim ovozemaljskim. Upravo u toj praznini, koju ništa prolazno ne može ispuniti, javlja se Hristos kao hleb života.
Vladika Nikolaj Velimirović u svojoj besedi za 16. sredu po Duhovima poziva nas da prepoznamo pravu glad – glad duše za večnim, za Bogom – i da je nahranimo jedinom hranom koja ne zastareva i ne prolazi.
Ja sam hleb života. (Jov. 6, 35)
Ko može oživljavati, braćo, osim Onoga koji je i stvorio? Ko može u istini biti hleb života osim Stvoritelja našeg? On je stvorio, On drži, On hrani, On oživljava.
Ako pšenica hrani telo, Hristos hrani dušu. Ako se hlebom zemaljskim naše telo održava, Hristom se naša duša hrani i živi. Ako li se duša naša hrani nekom drugom hranom a ne Hristom, ona truli i umire a ne živi.
Starajte se ne za jelo koje prolazi, nego za jelo koje ostaje za vječni život (Jov. 6, 27). Tako reče Gospod prethodno. Prvo ispituje glad ljudi, pa onda nudi hleb; upravo prvo nudi glad, a potom hleb. Jer ljudi su smeteni u pogledu gladi. Oni su gladni nečega, a ne znaju čega.
Nasitivši se hranom zemaljskom, i presitivši se, oni ipak osećaju neku neutoljivu glad. I mada vide da im sva zemlja i sav hleb na zemlji ne može utoliti tu tajanstvenu glad, oni hrle za jelom zemaljskim, oni se otimaju za zemlju, i samo za zemlju.
Međutim, prava glad ljudi jeste glad za nebom, za životom večnim, za Bogom. Tu glad Gospod Isus najpre ističe, a potom postavlja trpezu za njeno utoljenje. Ta trpeza – to je On sam.
Ja sam hleb života, koji meni dolazi neće ogladneti. Nasitiće se, zaradovaće se, oživeće, poznaće Boga i poznaće sebe. O braćo moja – vaskrsnuće iz mrtvih!
Jer neprestana hrana jelom koje prolazi, bez hrane besmrtne, duhovne, postepeno umrtvljuje dušu i čini je najzad potpuno mrtvom. Od čega? Od gladi.
Telo je od zemlje, i ono se zadovoljava hranom zemljanom. A duša je iz daha samoga Istočnika života, te traži hranu i piće sa toga svog jedinog Istočnika.
O Gospode Isuse, hlebe života večnoga, života istinskog i neprolaznog, najslađi hlebe, nahrani nas Sobom. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za petak Sedmice bludnog sina otkriva da se daleko od očiju drugih, u srcu, rađa ono što može pokvariti reči i dela.
U besedi za četvrtak Sedmice Bludnoga sina, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o putu kojim se svaki vernik može trudom i molitvom udostojiti sveta u kojem godine gube moć, smrt prestaje.
U besedi za sredu Sedmice Bludnoga sina, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički vraća pogled na mesto gde se život ne produžava strahom i brigom, već smirenjem.
U besedi za utorak Sedmice bludnoga sina, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako kroz milosrđe, oproštaj i gradnju mira čovek dotiče božansku istinu i otkriva tajne Raja.
Svetogorski podvižnik objašnjava zašto naše reči često povređuju i kako male greške u komunikaciji mogu da ostave dugotrajan trag, čak i kada ne želimo da naudimo.
Brojna grupa vernika iz naše zemlje, kao i iz Rumunije, dobila je blagoslov od predstojatelja jerusalimske patrijaršije.
Poreska uprava je predala Pošti akontaciona rešenja za doprinose za PIO i zdravstveno osiguranje, a dokumenta se očekuju u narednih 15 dana – šta obveznici treba da provere i kako da reaguju.
Protojerej Sergije Baranov govori o neobičnom susretu kod kapele na Smolenskom groblju i rečima neznanca koje su se, godinama kasnije, pokazale kao znak blagoslova koji se ne zaboravlja.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Ona je bila luda Hrista radi, a to je najveća ljubav, i proživela je svoj život u velikom poniženju i stradanju, odbačena od ljudi, ali prihvaćena od Boga, poručio je vladika.
Sveti oci često ističu da je vezivanje za snove duhovno opasno, jer može voditi u prelest
Jedan apel poglavara Srpske pravoslavne crkve pretvara molitvu u konkretno delo: krv koja se daruje u beogradskim hramovima postaje nada za nečiji novi početak.