U Jevanđelju koje nam Crkva stavlja pred nas u 16. ponedeljak po Duhovima, Hristos govori o istini koja ne zavisi od ljudskog priznanja. On, o kome svedoče Njegova dela, Otac i Sveto pismo, razotkriva slepilo onih koji su zahtevali ljudske dokaze umesto da se poklone Božanskoj stvarnosti.
U današnjoj besedi vladike Nikolaja Velimirovića odzvanja opomena da se ne zatvorimo pred Istinom, već da je primimo kao hranu i spasenje duše.
Beseda o svedočanstvu Boga o Bogu
Ako ja svjedočim za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito. (Jov. 5, 31)
Ovako govoraše Gospod jednom lažnom i lažljivom rodu. Ove reči rekao je On starešinama Jevrejskim ne kao pouku nego kao izobličenje. Oni nisu verovali jednome čoveku kad je govorio o sebi, nego su tražili dva svedoka.
Nemojte, braćo, ni pomisliti da ono što Gospod Isus o sebi kaže nije istinito, nego da Jevreji to nisu smatrali za istinito. Otuda, po tumačenju naših svetih Otaca, reči: „svjedočanstvo moje nije istinito“ treba razumeti tako da to svedočanstvo nije bilo istinito u očima Jevreja. A da je svaka reč koju je Gospod Isus o sebi rekao istinita, On je iskazao na drugom mestu rekavši: „ako ja svjedočim sam za sebe istinito je svjedočanstvo moje“ (Jov. 8, 14).
Ovde Gospod uči, tamo izobličava; ovde On potvrđuje kako stvar jeste, tamo pak – kako se stvar činila Jevrejima. Jevreji nisu verovali Njegovom svjedočanstvu o Njemu, nego su tražili druga svedočanstva. I On im je naveo tri ogromna svedočanstva: prvo, svedočanstvo Svojih sopstvenih dela: „Djela koja ja radim svjedoče za mene“ (5, 36); drugo, svedočanstvo Oca Svog nebesnog, koji Ga je posvedočio kao Svoga Sina na Jordanu i na Tavoru: „i Otac koji me posla sam svjedoči za mene“ (5, 37); i najzad, treće, svedočanstvo Svetog Pisma: „Ispitajte Pisma… i ona svjedoče za mene“ (5, 39).
Kakva bi još svedočanstva trebala čoveku sa iole razuma? Ali kod starešina Jevrejskih razum je bio pomračen u tolikoj meri da oni nisu mogli videti ništa i razumeti ništa. Kada je Gospod čovekoljubivi učinio sve što je trebalo da spase i starešine Jevrejske, i kada su oni odbili sva svedočanstva o Njemu, a time odbili i svoje spasenje, On im je rekao: „Ako ja svjedočim sam za sebe istinito je svjedočanstvo moje“.
O, braćo moja, ne budimo kamena srca kao one zaslepljene starešine, i ne odbijajmo jedino spasenje svoje. Ne tražimo nikakvih drugih svedočanstava, nego verujmo onome što nam sam Gospod Isus kaže o Sebi. On je o Sebi rekao da je On Istina. I mi se tom Istinom hranimo i spasavamo.
O Gospode Isuse, Istino živa, Istino večna, ne udalji se od nas, no prosveti nas i spasi nas. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U svojoj besedi za 12. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako prorok Isaija vidi svet u kome sukobi nestaju, a ljudi se okupljaju u veri, ljubavi i miru.
U svojoj besedi za 14. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički vodi nas kroz misteriju Hristovog roda, od Vitlejema do večnosti, otkrivajući svetlost skrivena očima sveta i srcima vernih.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 15. ponedeljak po Duhovima vodi nas kroz nastanak neba i zemlje – večnog Sina koji je od početka u Bogu, a koji je postao čovek da bi ljudima doneo svetlost i pobedio tamu greha i smrti.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojoj besedi za 15. petak po Duhovima objašnjava kako pravo duhovno rođenje menja naše mišljenje, osećanja i samu prirodu života.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi 15. srede po Duhovima otkriva da pravo ispunjenje dolazi iz poslušnosti Božjoj volji i ljubavi koja spašava bližnje – lekcija koja menja pogled na život.
U svojoj besedi za 15. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žiški osvetljava čudesnu harmoniju Oca i Sina, koja menja način na koji razumemo hrišćansku veru