ON JE SVOJE DŽELATE PRVO UGOSTIO I NAHRANIO, PA MIRNO KRENUO U SMRT! Sutra slavimo Svetog sveštenomučenika Antima!
Njegov život ostao je upamćen po hrabrosti kojom je bodrio svoju pastvu da istraje u veri i to u vreme najžešćih progona hrišćana.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 15. ponedeljak po Duhovima vodi nas kroz nastanak neba i zemlje – večnog Sina koji je od početka u Bogu, a koji je postao čovek da bi ljudima doneo svetlost i pobedio tamu greha i smrti.
Današnja beseda vladike Nikolaja Velimirovića govori o Slovu Božjem – večnom Sinu kroz koga je sve stvoreno i bez koga ništa ne bi postojalo. To Slovo, koje je od početka u Bogu i uvek jedno sa Ocem i Duhom Svetim, u jednom trenutku ulazi u ljudsku istoriju, oblačeći se u telo da bi došlo među ljude.
U toj tajni utelovljenja krije se i svetlost koja razgoni tamu greha i smrti i otkriva smisao postojanja – jer stvaranje i spasenje nisu odvojene priče, već jedna ista istina, zasnovana na Hristu kao večnom Slovu Božjem.
„Ono bješe u početku u Boga. Sve je njime postalo.“ (Jov. 1, 2–4)
O čudesnom Slovu Božjem, braćo, govori Jevanđelist, o Reči slovesnoj, smislenoj, o Mudrosti Božjoj večnoj, o Sinu Božjem savečnom. To čudesno Slovo beše jednobitno sa Ocem i Duhom Svetim, a ipostasno različno i od Oca i od Duha, jer se rađaše od Oca nerođenog. Beše, i jeste, i biće.
Kada Ono beše u Boga? U početku, veli jevanđelist. Šta znači ova reč: „u početku“? Znači isto što i „prvo“, ili „najpre“. Najpre, dakle, Slovo Božje beše u Boga, uvek jednobitno sa Ocem i ipostasno kao Sin, ali još ne i vaploćeno.
Po tom se to Slovo Božje vaplotilo i u telu javilo rodu ljudskom. Dok beše kao nevaploćeno Slovo u Boga, sve je njime postalo. Nebo i zemlja, i sav svet nebeski i sav svet zemaljski – sve je postalo Njime, tim Slovom Božjim, dok Ono beše nevaploćeno u Boga. Bez Slova Božjeg ništa nije postalo što je postalo.
Ono beše život i svetlost, i svetlost svetljaše u tami, a tama ga ne obuze. Pre svega smrt i greh predstavljaju tamu. Ta tama ne obuze Sina Božjeg. No i sav stvoreni svet je tama prema Bogu, ali u toj tami svetli Slovo Božje, Mudrost Božja slovesna, rečita, veličanstvena. Svako bi stvorenje bilo tama da iz njega ne sija tajanstvena svetlost Sina Božijeg, kojim je sve postalo što je postalo.
Ono beše u početku u Boga. A po tom šta je bilo s Njim? I Slovo postade tijelo. Dovde je istorija stvaranja sveta, odavde istorija spasenja roda ljudskog.
No, postavši telom, Slovo Božje nije se udaljilo od Boga Oca i Duha Svetoga, jer je Trojica božanska nerazdelna, nego se samo zaogrnulo telom i dušom ljudskom, da bi se u hladu tela moglo približiti ljudima – sunce nad suncima – i spasti ljude.
O braćo moja, kako je umilna i neiskazano čudna tajna vaploćenja Božjeg. Ako tu tajnu prigrlimo srcem, lakše ćemo joj se približiti umom.
O Gospode Spasitelju blagi, slavo Oca i radosti Duha Svetoga, pomiluj nas i spasi. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za utorak 16. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači početak Jevanđelja po Jovanu i govori o Sinu Božjem kroz koga je sve stvoreno i koji je radi spasenja došao među ljude.
Tumačeći proročke reči Isaije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da zabluda vođa slabi čitavu zajednicu i odvodi je sa puta istine, dok je povratak Bogu jedini put ka duhovnom ozdravljenju.
U besedi za 11. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o neblagodarnosti prema Bogu i upozorava na trenutak kada čovek, iako obdaren razumom, postaje slep za svog Tvorca i Hranitelja.
U besedi za utorak 10. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto se na milost ne sme gledati kao na dozvolu za grešenje i zašto je pokajanje jedini pravi odgovor na Božju ljubav.
Vernik kroz pričešće prima telo i krv Hristovu, ali takvom susretu treba da prethode molitva, pokajanje, praštanje i nastojanje da se srce očisti od greha.
U besedi za utorak 16. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači početak Jevanđelja po Jovanu i govori o Sinu Božjem kroz koga je sve stvoreno i koji je radi spasenja došao među ljude.
Kratka, ali snažna pouka svetitelja govori o nečemu što je mnogo dublje od običnog spokojstva i otkriva zbog čega unutrašnja tišina ima posebno mesto u hrišćanskom životu.
Njegov život ostao je upamćen po hrabrosti kojom je bodrio svoju pastvu da istraje u veri i to u vreme najžešćih progona hrišćana.
Vernik kroz pričešće prima telo i krv Hristovu, ali takvom susretu treba da prethode molitva, pokajanje, praštanje i nastojanje da se srce očisti od greha.
Nad njegovim svetih moštiju, prema predanju, dogodila su se mnoga iscelenja bolesnih.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Mamanta po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti velikomučenik Nikita Got. Katolička crkva obeležava spomendan Gospe Žalosne, dok Jevreji danas obeležavaju četvrti dan meseca tišrija, a muslimani nastavljaju mesec rebiul-ahir.
Kratka, ali snažna pouka svetitelja govori o nečemu što je mnogo dublje od običnog spokojstva i otkriva zbog čega unutrašnja tišina ima posebno mesto u hrišćanskom životu.
U besedi povodom velikog praznika govorio je o tome šta povezuje generacije, zašto različitost ne sme da bude prepreka zajedništvu i zbog čega vera mora da se potvrđuje svakodnevnim životom.