Šta čeka one koji proklinju, a šta one na koje je prokletstvo bačeno: Mati Ekaterina o kletvi kao veoma "gadnoj stvari"
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.
Kako prihvatiti nepravdu, izbeći osvetu i pronaći unutrašnju snagu - saznajte kroz pouke jednog od najvećih učitelja Crkve.
Koliko često pomislimo da smo zbog nepravde koju smo pretrpeli oštećeni više nego iko drugi? Sveti Jovan Zlatoust, veliki učitelj i propovednik, podseća nas da je istinsko trpljenje ono koje je doživeo naš Gospod – vezan, bičevan, udaran, pljuvan, podneo smrt najstrašniju i najponižavajuću, uprkos brojnim dobrim delima. Ako želimo da razumemo težinu nepravde, moramo prvo pogledati kroz prizmu njegovog iskustva i pouka.
– Kažeš da si mnogo nepravdi pretrpeo? Međutim, nisi pretrpeo ono što je pretrpeo Onaj, tvoj Gospod, koga su vezali, koga su bičevali, koga su udarali i pljuvali služitelji. Podneo je smrt – i kakvu smrt!
Sveti Jovan Zlatoust nas ne uči samo da prepoznamo veličinu trpljenja, već i da sami postanemo nosioci pravde i dobrote. Ako smo povredili nekoga, bilo poznatog ili nepoznatog, on nam pokazuje put: vrati i nadoknadi, podeli dobro s onima kojima je potrebno i time ublaži zlo koje je nastalo.
– Ako poznaješ one koje si oštetio, vrati im to, imitirajući Zakheja, i to s viškom. Ako pak ne poznaješ one koje si povredio, pokazujem ti drugi put, da ne budeš isključen iz spasenja: podeli ono što si stekao nepravdom onima kojima je potrebno. Tako ćeš ublažiti zlo.
Ali nepravda nije samo čin prema drugima – ona uništava i one koji je nanose i one prema kojima je učinjena. Zlatoust jasno objašnjava: onaj koji je pretrpeo nepravdu - postaje obuzet njome i pretvara se u roba gneva, straha, brige i unutrašnje uznemirnosti.
– Onaj koji nepravdu čini, obuzima ga gnev, pogađa ga bes, stvara u sebi nebrojene talase misli, pribegava nebrojenim sredstvima; obuzima ga strah, briga i trepet oko toga kako da sprovede nepravdu, a na kraju postiže samo da uništi sebe.

Vrhunac duhovne hrabrosti, prema Svetom Jovan Zlatoustu, nije samo u nečinjenju zla, već u tome da se ne osvetimo kada nas nepravedno povrede. Podneti nepravdu sa zahvalnošću Bogu – to je kruna trpljenja.
– Dobro je ne činiti nepravdu, ali još veća vrednost je ne osvetiti se kada budemo nepravedno povređeni. Podneti nešto nepravedno – to je kruna. Šta god nepravedno pretrpimo od nekoga, Bog to uzima u račun – ili radi oprosta naših greha, ili da nam dodeli nagradu.
On nas uči i sažaljenju prema onima koji nas povrede, jer svaka uvreda nosi sa sobom unutrašnju bolest onog koji je čini. Ako pogledamo kroz prizmu svetog, više ćemo sažaljevati nego gneviti.
– Kada te neko povredi, seti se pakla koje će ta osoba pretrpeti, i tada nećeš samo da se naljutiš na nju, nego ćeš i zaplakati.
Zlatoust nas poziva da budemo nepobedivi iznutra. Kao što grad ne može biti osvojen ako njegovi stanovnici ne izdaju unutrašnju tvrđavu, tako ni nepravedna dela drugih ne mogu nas povrediti ako čuvamo svoje misli, svoja osećanja i svoj duh.
– Niko ne može da me povredi niti da mi učini nepravdu – ni sam đavo – ako najpre ne učinim nepravdu i ne povredim sebe.
I na kraju, podseća nas da duhovna nepravda nije samo čin nasilja ili krađe, već i propust dobrih dela. Ako ne činimo dobro kada možemo, i to je nepravedno prema bližnjem.
– Ako je ovo u materijalnim pitanjima velika nepravda, koliko li je veća u duhovnim pitanjima, gde nije dovoljno samo ne činiti zlo, nego i propust dobrih dela nosi težinu.
Sveti Jovan Zlatoust nas poziva da trpljenje prihvatimo kao školu duhovne snage, oprost kao krunu, a dobrotu kao put koji oslobađa i nas i druge. Njegove reči ostaju trajni kompas za svakog vernika koji želi da živi u miru, pravdi i unutrašnjoj slobodi.
Budi deo Religija.rs zajednice.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.
Prikupljena sredstva je iguman Vatopeda arhimandrit Jefrem ostavio na samovlasno raspolaganje patrijarhu Porfiriju.
Anastasija je rođena u Rimu, u blagorodnoj porodici, ali je već sa tri godine ostala siroče.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U pravoslavnom učenju, odnos prema bližnjem zauzima važno mesto u duhovnom životu.
Crkva uči da Gospod nije dužan da ispuni svaku ljudsku želju, već da čoveku daruje ono što je za njegovo spasenje.
Priča o čoveku koji je grešio ceo život, ali se iskreno pokajao, otkriva večni dijalog između ljudske nesavršenosti i božanske milosti – i pruža nadu svakome ko traži unutrašnje oslobođenje.
Pouka shi arhimandrita Ilije o duhovnom zdravlju razotkriva da svaka rana, ako se nosi sa verom, postaje znak Božje blizine, a ne kazne.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Prikupljena sredstva je iguman Vatopeda arhimandrit Jefrem ostavio na samovlasno raspolaganje patrijarhu Porfiriju.
Anastasija je rođena u Rimu, u blagorodnoj porodici, ali je već sa tri godine ostala siroče.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.