Kako prihvatiti nepravdu, izbeći osvetu i pronaći unutrašnju snagu - saznajte kroz pouke jednog od najvećih učitelja Crkve.
Koliko često pomislimo da smo zbog nepravde koju smo pretrpeli oštećeni više nego iko drugi? Sveti Jovan Zlatoust, veliki učitelj i propovednik, podseća nas da je istinsko trpljenje ono koje je doživeo naš Gospod – vezan, bičevan, udaran, pljuvan, podneo smrt najstrašniju i najponižavajuću, uprkos brojnim dobrim delima. Ako želimo da razumemo težinu nepravde, moramo prvo pogledati kroz prizmu njegovog iskustva i pouka.
– Kažeš da si mnogo nepravdi pretrpeo? Međutim, nisi pretrpeo ono što je pretrpeo Onaj, tvoj Gospod, koga su vezali, koga su bičevali, koga su udarali i pljuvali služitelji. Podneo je smrt – i kakvu smrt!
Kako ispraviti nepravdu i ublažiti zlo
Sveti Jovan Zlatoust nas ne uči samo da prepoznamo veličinu trpljenja, već i da sami postanemo nosioci pravde i dobrote. Ako smo povredili nekoga, bilo poznatog ili nepoznatog, on nam pokazuje put: vrati i nadoknadi, podeli dobro s onima kojima je potrebno i time ublaži zlo koje je nastalo.
– Ako poznaješ one koje si oštetio, vrati im to, imitirajući Zakheja, i to s viškom. Ako pak ne poznaješ one koje si povredio, pokazujem ti drugi put, da ne budeš isključen iz spasenja: podeli ono što si stekao nepravdom onima kojima je potrebno. Tako ćeš ublažiti zlo.
Nepravda uništava i onog koji je čini
Ali nepravda nije samo čin prema drugima – ona uništava i one koji je nanose i one prema kojima je učinjena. Zlatoust jasno objašnjava: onaj koji je pretrpeo nepravdu - postaje obuzet njome i pretvara se u roba gneva, straha, brige i unutrašnje uznemirnosti.
– Onaj koji nepravdu čini, obuzima ga gnev, pogađa ga bes, stvara u sebi nebrojene talase misli, pribegava nebrojenim sredstvima; obuzima ga strah, briga i trepet oko toga kako da sprovede nepravdu, a na kraju postiže samo da uništi sebe.
Printscreen
Sveti Jovan Zlatous
Vrhunac duhovne hrabrosti, prema Svetom Jovan Zlatoustu, nije samo u nečinjenju zla, već u tome da se ne osvetimo kada nas nepravedno povrede. Podneti nepravdu sa zahvalnošću Bogu – to je kruna trpljenja.
– Dobro je ne činiti nepravdu, ali još veća vrednost je ne osvetiti se kada budemo nepravedno povređeni. Podneti nešto nepravedno – to je kruna. Šta god nepravedno pretrpimo od nekoga, Bog to uzima u račun – ili radi oprosta naših greha, ili da nam dodeli nagradu.
Sažaljenje prema onima koji nas povrede
On nas uči i sažaljenju prema onima koji nas povrede, jer svaka uvreda nosi sa sobom unutrašnju bolest onog koji je čini. Ako pogledamo kroz prizmu svetog, više ćemo sažaljevati nego gneviti.
– Kada te neko povredi, seti se pakla koje će ta osoba pretrpeti, i tada nećeš samo da se naljutiš na nju, nego ćeš i zaplakati.
Zlatoust nas poziva da budemo nepobedivi iznutra. Kao što grad ne može biti osvojen ako njegovi stanovnici ne izdaju unutrašnju tvrđavu, tako ni nepravedna dela drugih ne mogu nas povrediti ako čuvamo svoje misli, svoja osećanja i svoj duh.
– Niko ne može da me povredi niti da mi učini nepravdu – ni sam đavo – ako najpre ne učinim nepravdu i ne povredim sebe.
Propust dobrih dela kao duhovna nepravda
I na kraju, podseća nas da duhovna nepravda nije samo čin nasilja ili krađe, već i propust dobrih dela. Ako ne činimo dobro kada možemo, i to je nepravedno prema bližnjem.
– Ako je ovo u materijalnim pitanjima velika nepravda, koliko li je veća u duhovnim pitanjima, gde nije dovoljno samo ne činiti zlo, nego i propust dobrih dela nosi težinu.
Sveti Jovan Zlatoust nas poziva da trpljenje prihvatimo kao školu duhovne snage, oprost kao krunu, a dobrotu kao put koji oslobađa i nas i druge. Njegove reči ostaju trajni kompas za svakog vernika koji želi da živi u miru, pravdi i unutrašnjoj slobodi.
Tri dana pre dijagnoze, ova mlada devojka iz Benkovca u Hrvatskoj sasvim slučajno je otkrila Svetog Karla Akutisa, a njegove molitve i prisutnost danas joj daju snagu i mir u svakom trenutku.
Nakon brutalnih uvreda igumanu i monaštvu, te pretnji supruge Nenada Nikaljevića u sudu, tenzije u Donjim Brčelima ne jenjavaju – jeromonah Nikon otkriva šta ga je najviše uznemirilo.
Trodnevni boravak carigradskog patrijarha u Letoniji, susreti sa državnim vrhom i oštre poruke protiv Moskve, prema oceni analitičara, stvaraju uslove za novu veliku krizu u pravoslavnom svetu.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Trodnevni boravak carigradskog patrijarha u Letoniji, susreti sa državnim vrhom i oštre poruke protiv Moskve, prema oceni analitičara, stvaraju uslove za novu veliku krizu u pravoslavnom svetu.
U besedi za 14. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da bez Slova Božjeg ništa ne može da se shvati – ni smisao čoveka, ni početak sveta, ni tajna večnosti.
Tri dana pre dijagnoze, ova mlada devojka iz Benkovca u Hrvatskoj sasvim slučajno je otkrila Svetog Karla Akutisa, a njegove molitve i prisutnost danas joj daju snagu i mir u svakom trenutku.
Nakon brutalnih uvreda igumanu i monaštvu, te pretnji supruge Nenada Nikaljevića u sudu, tenzije u Donjim Brčelima ne jenjavaju – jeromonah Nikon otkriva šta ga je najviše uznemirilo.
Portal Religija.rs posetio je paraklis, podignut pored pri hramu Svete Trojice, izgrađen pre nešto više od deset godina, a koji danas danas predstavlja jedini molitveni prostor u Srbiji posvećen upravo Svetoj Kseniji.
Od prvog ubistva u ljudskoj istoriji, kada je zavist navela Kaina da digne ruku na brata Avelja, do današnjih dana osećaj nepravde nikada nije prestao da razdire čoveka. Iguman manastira Ribnica otkriva šta je zapravo u korenu ovog zla.
U besedi za 14. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da bez Slova Božjeg ništa ne može da se shvati – ni smisao čoveka, ni početak sveta, ni tajna večnosti.