Duhovna riznica 16.09.2025 | 06:00

ZAŠTO NEKI LJUDI ISPAŠTAJU TUĐE GREHOVE? Starac Pajsije otkriva istinu o duhovnim zakonima

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
ZAŠTO NEKI LJUDI ISPAŠTAJU TUĐE GREHOVE? Starac Pajsije otkriva istinu o duhovnim zakonima
SPC,Freeepik

U pravoslavnom učenju ništa što nam se dešava nije slučajno, već deo delovanja duhovnih zakona koji vraćaju svako dobro i svako zlo, čak i kroz generacije.

Gotovo da ne postoji živa duša koja bar jednom u tišini nije izgovorila šapat: "Šta sam ja Bogu zgrešio da me stigne ovakva kazna?" Ovo pitanje, koje se rađa u srcu čoveka kada ga snađu patnja, bolest ili nesreća, duboko je ukorenjeno u iskustvu ljudske egzistencije.

U pravoslavnom učenju, međutim, patnja nije znak Božje odmazde, već odraz suptilnog delovanja duhovnih zakona, koji u svojoj pravednosti i preciznosti nadmašuju naše ljudsko poimanje.

Kazna zbog grehova predaka

Sveti Pajsije Svetogorac, jedan od velikih duhovnih učitelja našeg vremena, objašnjava ovaj princip kroz konkretan primer:

– U porodici, deda ili baka mogu počiniti nepravde i dobro su. Ali njihova deca ili unuci bivaju kažnjeni. Razbole se i primorani su da lekarima daju ono što su nagomilali kroz nepravde, kako bi im baba i deda mogli uzvratiti. Nekada davno, u porodici koju sam poznavao, dešavala su se mnoga iskušenja.

Glava porodice je imao tešku bolest, patnju, ostao je prikovan za krevet nekoliko godina, a zatim je umro. Zatim mu je umrla žena, a potom i deca, jedno blizu drugog. Nedavno je umrlo i poslednje, peto dete. Od veoma bogate porodice, postala je najsiromašnija, jer su prodali svoja imanja koliko su mogli, da bi platili lekare i razne troškove. Članovima porodice koje sam upoznao, to nije izgledalo kao dobar slučaj, odnosno da ih Bog ispituje kao izabrane, već da su na delu Božji duhovni zakoni. 

Printscreen/YouTube
Starac Pajsije Svetogorac

 

Duhovni zakoni i generacijska pravda

Ovaj primer pokazuje kako duhovni zakoni funkcionišu – oni su nevidljiva mreža pravde i ravnoteže koja povezuje dela, posledice i generacije.

Sveti Pajsije dodaje:

– Ovaj čovek je nasledio relativno bogatstvo od svog oca, ali ga je zatim uvećao nepravdama… Na taj način je stekao veliko bogatstvo. Međutim, sva negodovanja ljudi koji su patili nisu pogodila samo njega i njegovu ženu, već i njegovu decu. Tako su funkcionisali duhovni zakoni… Od veoma bogatih ljudi postali su siromašni, i jedan po jedan svi su odlazili.

Bog će im naravno suditi sa svojom velikom ljubavlju i pravdom shodno tome. Ostali, opet, koji su bili primorani, zbog svoje potrebe, da prodaju sve što su imali, da otplate dugove lekarima itd. i osiromašili su, oni će biti nagrađeni za nepravdu koju su doživeli shodno tome. Naravno, i nepravedni uzvraćaju shodno tome. 

Patnja kao lekcija, a ne kazna

Pouka iz ove besede je jasna: duhovni zakoni ne funkcionišu po ljudskoj logici kazne i nagrade, već po zakonu Božje pravde i ljubavi. Svako delo – dobro ili loše – stvara posledice koje se, kroz život i generacije, vraćaju onome ko ga je učinio.

Dobro i zlo kroz generacije

Patnja koju čovek trpi nije nužno Božja osuda, već lekcija i provera, dok dobro koje činimo drugima nikada ne ostaje bez ploda.

Molitva, pokajanje i ljubav - put ka spasenju

U ovom svetlu, molitva, pokajanje i ljubav prema bližnjima postaju ključni alati za razumevanje i vođenje sopstvenog duhovnog puta.

Smisao patnje u pravoslavlju

Pravoslavlje nas uči da, čak i kada ne vidimo smisao patnje, ona ima svoj razlog i učvršćuje našu veru u Božju beskonačnu pravdu.

Na kraju, zakon duhovnog života jeste zakon života samog: sve što činimo – kroz reči, dela i misli – ima svoj odjek, a Bog, u svojoj neizmernoj ljubavi, svakome vraća prema pravednosti i milosti.