SVAKA NESREĆA JE BOLNA, ALI OVA JE NAJTEŽA! Patrijarh Pavle o boli koja reže i sa kojom se ljudi nikako ne mire!
Od nekih gubitaka se ljudi nikada sasvim ne oporave.
U pravoslavnom učenju ništa što nam se dešava nije slučajno, već deo delovanja duhovnih zakona koji vraćaju svako dobro i svako zlo, čak i kroz generacije.
Gotovo da ne postoji živa duša koja bar jednom u tišini nije izgovorila šapat: "Šta sam ja Bogu zgrešio da me stigne ovakva kazna?" Ovo pitanje, koje se rađa u srcu čoveka kada ga snađu patnja, bolest ili nesreća, duboko je ukorenjeno u iskustvu ljudske egzistencije.
U pravoslavnom učenju, međutim, patnja nije znak Božje odmazde, već odraz suptilnog delovanja duhovnih zakona, koji u svojoj pravednosti i preciznosti nadmašuju naše ljudsko poimanje.
Sveti Pajsije Svetogorac, jedan od velikih duhovnih učitelja našeg vremena, objašnjava ovaj princip kroz konkretan primer:
– U porodici, deda ili baka mogu počiniti nepravde i dobro su. Ali njihova deca ili unuci bivaju kažnjeni. Razbole se i primorani su da lekarima daju ono što su nagomilali kroz nepravde, kako bi im baba i deda mogli uzvratiti. Nekada davno, u porodici koju sam poznavao, dešavala su se mnoga iskušenja.
Glava porodice je imao tešku bolest, patnju, ostao je prikovan za krevet nekoliko godina, a zatim je umro. Zatim mu je umrla žena, a potom i deca, jedno blizu drugog. Nedavno je umrlo i poslednje, peto dete. Od veoma bogate porodice, postala je najsiromašnija, jer su prodali svoja imanja koliko su mogli, da bi platili lekare i razne troškove. Članovima porodice koje sam upoznao, to nije izgledalo kao dobar slučaj, odnosno da ih Bog ispituje kao izabrane, već da su na delu Božji duhovni zakoni.
Ovaj primer pokazuje kako duhovni zakoni funkcionišu – oni su nevidljiva mreža pravde i ravnoteže koja povezuje dela, posledice i generacije.
Sveti Pajsije dodaje:
– Ovaj čovek je nasledio relativno bogatstvo od svog oca, ali ga je zatim uvećao nepravdama… Na taj način je stekao veliko bogatstvo. Međutim, sva negodovanja ljudi koji su patili nisu pogodila samo njega i njegovu ženu, već i njegovu decu. Tako su funkcionisali duhovni zakoni… Od veoma bogatih ljudi postali su siromašni, i jedan po jedan svi su odlazili.
Bog će im naravno suditi sa svojom velikom ljubavlju i pravdom shodno tome. Ostali, opet, koji su bili primorani, zbog svoje potrebe, da prodaju sve što su imali, da otplate dugove lekarima itd. i osiromašili su, oni će biti nagrađeni za nepravdu koju su doživeli shodno tome. Naravno, i nepravedni uzvraćaju shodno tome.
Pouka iz ove besede je jasna: duhovni zakoni ne funkcionišu po ljudskoj logici kazne i nagrade, već po zakonu Božje pravde i ljubavi. Svako delo – dobro ili loše – stvara posledice koje se, kroz život i generacije, vraćaju onome ko ga je učinio.
Patnja koju čovek trpi nije nužno Božja osuda, već lekcija i provera, dok dobro koje činimo drugima nikada ne ostaje bez ploda.
U ovom svetlu, molitva, pokajanje i ljubav prema bližnjima postaju ključni alati za razumevanje i vođenje sopstvenog duhovnog puta.
Pravoslavlje nas uči da, čak i kada ne vidimo smisao patnje, ona ima svoj razlog i učvršćuje našu veru u Božju beskonačnu pravdu.
Na kraju, zakon duhovnog života jeste zakon života samog: sve što činimo – kroz reči, dela i misli – ima svoj odjek, a Bog, u svojoj neizmernoj ljubavi, svakome vraća prema pravednosti i milosti.
Od nekih gubitaka se ljudi nikada sasvim ne oporave. Kako prihvatiti nepravdu, izbeći osvetu i pronaći unutrašnju snagu - saznajte kroz pouke jednog od najvećih učitelja Crkve. Budi deo Religija.rs zajednice.
Duhovni zakoni i generacijska pravda
Patnja kao lekcija, a ne kazna
Dobro i zlo kroz generacije
Molitva, pokajanje i ljubav - put ka spasenju
Smisao patnje u pravoslavlju
SVAKA NESREĆA JE BOLNA, ALI OVA JE NAJTEŽA! Patrijarh Pavle o boli koja reže i sa kojom se ljudi nikako ne mire!
PRETRPELI STE NEPRAVDU VEĆU NEGO BILO KO DRUGI? Sveti Jovan Zlatoust nas uči kako bol da pretvorimo u lekciju, a da i sami ne upadnemo u greh
Ukupan fond stipendija iznosi 40.000.000,00 dinara.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.
Prikupljena sredstva je iguman Vatopeda arhimandrit Jefrem ostavio na samovlasno raspolaganje patrijarhu Porfiriju.
Anastasija je rođena u Rimu, u blagorodnoj porodici, ali je već sa tri godine ostala siroče.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U pravoslavnom učenju, odnos prema bližnjem zauzima važno mesto u duhovnom životu.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Oštra, ali duboko tačna pouka arhimandrita Epifanija Teodoropulosa otkriva zašto bol nije kraj puta, već mesto na kome čovek prvi put na pravi način vidi i sebe i Gospoda.
Veliki duhovnik sa Svete gore iz 20. veka nas podseća da svaka tuga nosi svoju svrhu; kroz molitvu i predanje, pravoslavlje pretvara teške trenutke u put ka istinskoj slobodi i miru.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Prikupljena sredstva je iguman Vatopeda arhimandrit Jefrem ostavio na samovlasno raspolaganje patrijarhu Porfiriju.
Anastasija je rođena u Rimu, u blagorodnoj porodici, ali je već sa tri godine ostala siroče.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.