SVAKA NESREĆA JE BOLNA, ALI OVA JE NAJTEŽA! Patrijarh Pavle o boli koja reže i sa kojom se ljudi nikako ne mire!
Od nekih gubitaka se ljudi nikada sasvim ne oporave.
U pravoslavnom učenju ništa što nam se dešava nije slučajno, već deo delovanja duhovnih zakona koji vraćaju svako dobro i svako zlo, čak i kroz generacije.
Gotovo da ne postoji živa duša koja bar jednom u tišini nije izgovorila šapat: "Šta sam ja Bogu zgrešio da me stigne ovakva kazna?" Ovo pitanje, koje se rađa u srcu čoveka kada ga snađu patnja, bolest ili nesreća, duboko je ukorenjeno u iskustvu ljudske egzistencije.
U pravoslavnom učenju, međutim, patnja nije znak Božje odmazde, već odraz suptilnog delovanja duhovnih zakona, koji u svojoj pravednosti i preciznosti nadmašuju naše ljudsko poimanje.
Sveti Pajsije Svetogorac, jedan od velikih duhovnih učitelja našeg vremena, objašnjava ovaj princip kroz konkretan primer:
– U porodici, deda ili baka mogu počiniti nepravde i dobro su. Ali njihova deca ili unuci bivaju kažnjeni. Razbole se i primorani su da lekarima daju ono što su nagomilali kroz nepravde, kako bi im baba i deda mogli uzvratiti. Nekada davno, u porodici koju sam poznavao, dešavala su se mnoga iskušenja.
Glava porodice je imao tešku bolest, patnju, ostao je prikovan za krevet nekoliko godina, a zatim je umro. Zatim mu je umrla žena, a potom i deca, jedno blizu drugog. Nedavno je umrlo i poslednje, peto dete. Od veoma bogate porodice, postala je najsiromašnija, jer su prodali svoja imanja koliko su mogli, da bi platili lekare i razne troškove. Članovima porodice koje sam upoznao, to nije izgledalo kao dobar slučaj, odnosno da ih Bog ispituje kao izabrane, već da su na delu Božji duhovni zakoni.
Ovaj primer pokazuje kako duhovni zakoni funkcionišu – oni su nevidljiva mreža pravde i ravnoteže koja povezuje dela, posledice i generacije.
Sveti Pajsije dodaje:
– Ovaj čovek je nasledio relativno bogatstvo od svog oca, ali ga je zatim uvećao nepravdama… Na taj način je stekao veliko bogatstvo. Međutim, sva negodovanja ljudi koji su patili nisu pogodila samo njega i njegovu ženu, već i njegovu decu. Tako su funkcionisali duhovni zakoni… Od veoma bogatih ljudi postali su siromašni, i jedan po jedan svi su odlazili.
Bog će im naravno suditi sa svojom velikom ljubavlju i pravdom shodno tome. Ostali, opet, koji su bili primorani, zbog svoje potrebe, da prodaju sve što su imali, da otplate dugove lekarima itd. i osiromašili su, oni će biti nagrađeni za nepravdu koju su doživeli shodno tome. Naravno, i nepravedni uzvraćaju shodno tome.
Pouka iz ove besede je jasna: duhovni zakoni ne funkcionišu po ljudskoj logici kazne i nagrade, već po zakonu Božje pravde i ljubavi. Svako delo – dobro ili loše – stvara posledice koje se, kroz život i generacije, vraćaju onome ko ga je učinio.
Patnja koju čovek trpi nije nužno Božja osuda, već lekcija i provera, dok dobro koje činimo drugima nikada ne ostaje bez ploda.
U ovom svetlu, molitva, pokajanje i ljubav prema bližnjima postaju ključni alati za razumevanje i vođenje sopstvenog duhovnog puta.
Pravoslavlje nas uči da, čak i kada ne vidimo smisao patnje, ona ima svoj razlog i učvršćuje našu veru u Božju beskonačnu pravdu.
Na kraju, zakon duhovnog života jeste zakon života samog: sve što činimo – kroz reči, dela i misli – ima svoj odjek, a Bog, u svojoj neizmernoj ljubavi, svakome vraća prema pravednosti i milosti.
Od nekih gubitaka se ljudi nikada sasvim ne oporave. Kako prihvatiti nepravdu, izbeći osvetu i pronaći unutrašnju snagu - saznajte kroz pouke jednog od najvećih učitelja Crkve.
Duhovni zakoni i generacijska pravda
Patnja kao lekcija, a ne kazna
Dobro i zlo kroz generacije
Molitva, pokajanje i ljubav - put ka spasenju
Smisao patnje u pravoslavlju
SVAKA NESREĆA JE BOLNA, ALI OVA JE NAJTEŽA! Patrijarh Pavle o boli koja reže i sa kojom se ljudi nikako ne mire!
PRETRPELI STE NEPRAVDU VEĆU NEGO BILO KO DRUGI? Sveti Jovan Zlatoust nas uči kako bol da pretvorimo u lekciju, a da i sami ne upadnemo u greh
Sveti Pajsije Svetogorac objašnjava kako pojanje tropara oslobađa dušu od teskobe, donosi spokoj i pomaže da se prevaziđu iskušenja svakodnevnog života
Svedočanstva iz kelije jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka otkrivaju koliko moć reči i duhovni zakoni utiču na naše živote.
Jedan od najvećih duhovnika 20. veka pokazuje kako plemenito srce i zahvalnost pretvaraju običnu molitvu u izvor istinske sreće.
Sveti Pajsije podseća na događaje iz Svetog pisma u kojima su Božiji ljudi pokazali opravdano negodovanje.
Predsednik Belorusije poslao je američkom predsedniku dar snažne duhovne simbolike u trenutku kada Minsk otvoreno govori o želji za novim tonom u odnosima sa Vašingtonom.
Smrt deteta ruši prirodni poredak stvari - roditelji su stvoreni da isprate svoju decu u život, a ne u smrt.
Srce, u pravoslavnom shvatanju, nije samo sedište emocija, već središte cele ličnosti.
Suština ove prakse nije zabrana radi zabrane, već očuvanje smisla posta.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Tanane i nežne, ove lepinjice iz manastira Rukumija pretvaraju običan doručak u iskustvo jednostavnosti i domaće topline.
U besedi za 28. ponedeljak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski bavi se neočekivanim pitanjem: ako svet ima početak, gde je kraj čovekove čežnje i zašto ona ne pripada prolaznosti.
U jednoj od svojih pouka veliki ruski podvižnik i duhovnik ističe da ništa ne može zameniti smirenje i objašnjava kako ono oblikuje dušu prema Božjem daru.