Duhovna riznica 04.08.2026 | 08:00

ZBOG OVE ZABLUDE ČOVEK NAJLAKŠE IZGUBI PUT: Vladika Nikolaj upozorava na opasnost koju mnogi ne primećuju

Slika Autora
Izvor: Religija.rs
Autor: Saša Tošić
Google Dodaj Religija kao željeni izvor na Googlu
ZBOG OVE ZABLUDE ČOVEK NAJLAKŠE IZGUBI PUT: Vladika Nikolaj upozorava na opasnost koju mnogi ne primećuju
ESB Professional/Shutterstock,Religija.rs

U besedi za utorak 10. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto se na milost ne sme gledati kao na dozvolu za grešenje i zašto je pokajanje jedini pravi odgovor na Božju ljubav.

Najteža čovekova zabluda jeste pomisao da Božje strpljenje nema granicu i da se milost može neprestano iskušavati bez posledica. Upravo na ovu opasnost upozorava  vladika Nikolaj Velimirović u besedi za utorak 10. sedmice po Duhovimaj, podsećajući kroz primere iz Svetog pisma da Božja ljubav nije odvojena od pravednosti. Njegove reči nisu samo stroga opomena, već i poziv duši da se na vreme trgne, pre nego što se udalji od puta koji vodi ka svetlosti.

Beseda o neumitnoj pravdi Božjoj

"Jer kad Bog ne poštedje angela koji sagriješiše, nego ih metnu u okove mraka paklenoga." (II Pet. 2, 4)

Kako će poštedeti grešna čoveka? I prvoga svijeta ne poštedje nego samosnoga Noja, propovijednika pravde, potop na svijet bezbožnički; i gradove Sodom i Gomor sažeže i razvali i osudi – kako, dakle, da poštedi tebe, grešni čoveče?

Zar si mu ti miliji i dragoceniji od miliona angela i od tolikih naroda, potopljenih potopom, i od mnogoljudnih gradova? Pa kad angele nizvrgnu u mrak pakleni, i narode potopi potopom, i gradove ognjem sažeže – čemu se ti nadaš grešeći, neprestano grešeći i od greha neodstupajući?

U milost Božju, veliš? No zar je Bog milostiviji sada nego što je bio onda? Zar se Bog menja kao čovek? Ne nadaj se bez mere, nego prema meri tvoga truda oko popravke života neka bude i nada Tvoja.

Vaistinu velika je milost Božja, duga je trpljivost Božja, bezgranična ljubav Božja. Gle, Bog Tebe više miluje i ljubi nego ti sam sebe; i većma ti On želi spasenja nego ti sam sebi – no ko se do kraja ruga milosti Božjoj; ko se do kraja ismeva nad strpljenjem Božjim; i ko se do kraja protivi ljubavi Božjoj, hoće li ga Bog silom uvesti u carstvo Svoje, i učiniti sugrađaninom angela i svetitelja?

O kako je strašan mrak pakleni, i zveka okova, i škrgut zuba? Tu stanuju oni koji se narugaše milosti Božjoj i protiviše ljubavi Božjoj.

Zar ćeš i ti tamo, zabludela dušo? Bog ne želi da i ti odeš tamo; angeli tuguju što si se uputila tamo; svetitelji se mole da se povratiš; Crkva prinosi žrtve za tebe, da se urazumiš. Ako sve to prezreš – o zar ćeš sve prezreti! – kakvu onda milost očekuješ od Boga?

O Gospode pravedni, pomozi nam da se blagovremeno trgnemo s puta ka mraku paklenome, urazumi nas i u dobru ukrepi pre nego što pošlješ angela, da nam dušu uzme. Tebi slava i hvala vavek. Amin.