Reči apostola Petra o ljubavi prema vernicima koja ne prestaje ni posle telesnog odlaska otvaraju jednu od najdubljih tajni hrišćanske vere: zajednicu svetih koja prevazilazi granice vremena i smrti. U besedi za subotu 9. sedmice po Duhovima vladika Nikolaj Velimirović govori o apostolskoj brizi koja se ne prekida grobom, već nastavlja da deluje kroz molitve, opomene i nevidljivo staranje svetih nad Crkvom i vernicima.
Beseda o apostolskoj ljubavi i vidovitosti
"A trudiću se svakojako da se i po rastanku mojemu možete opominjati ovoga." (II Pet. 1, 15)
Neka se otvore srca vaša, braćo, da primite i razumete tajnu ovu veliku. Najpre apostol govori, da se neće olenjiti opominjati verne na spasonosne istine vere, na božanstvene sile, koje se kroz Hrista Gospoda dadoše ljudima i na prigotovljenje ljudi da prime te božanstvene sile begajući od telesnih želja ovoga svijeta.
A sad ide još dalje i obećava, da će on to opominjanje nastaviti i po rastanku, tj. po ishodu (ova je reč upotrebljena u grčkom tekstu) iz ovoga života, kada bude tijelo svoje odbacio.
O vero božanska, o uteho, o sladosti! Apostol obećava i iz onog sveta produžiti brinuti o crkvi Božjoj na zemlji, produžiti započeti posao opominjanja vernih, produžiti ljubav svoju prema verujućim, u Hrista na zemlji. O ljubavi apostolska, tako bliska ljubavi Hristovoj! O vidovitosti apostolska, koju Duh Božji ne uskraćuje ljubavi ni dok je čovek još zamotan u mračnu zavesu tela!
Ovo obećanje vernima apostol Petar dao je pre blizu 2000 godina. Pa da li ga je ispunio? Ispunio ga je doslovce, i to ne samo, kako bi neki hteli protumačiti, opominjanjem vernih kroz svoje napisane poslanice i kroz svoje prejemnike, episkope, nego prvenstveno neprestanim dejstvom na crkvu iz onoga sveta.
Mnogo puta javio se apostol Petar, kao i ostali apostoli, kad god je po Promislu Božjem bila potreba da se javi, i opominjao pastire crkve i verne, kako treba da drže istinu i kako put života svoga da isprave.
No i kad se nije javljao da se vidi u snu ili na javi, on je tajanstvenim načinima, nebu poznatim, dejstvovao, i dejstvuje uvek još, na spasenje naše.
Život posle smrti apostolima svetim tako je bio javan, kao što je javno sunce onima koji imaju oči. Kroz molitve njihove neka bi Gospod i nama otvorio oči duhovne, da znamo kuda hodimo i šta nas po smrti čeka.
O Gospode Isuse, mnogomilostivi, izvedi nas iz tame na svetlost, po milosti Tvojoj i po molitvama svetih Tvojih apostola. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za subotu 6. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava da molitva, trpljenje ili milosrđe sami po sebi nisu dovoljni, već da svetost nastaje kada se sve vrline sjedine u ljubavi prema Bogu.
U besedi za ponedeljak 9. sedmice po Duhovima, veliki srpski duhovnik govori o veri kao najčvršćem osloncu duše, koja se ne čuva bekstvom od iskušenja, već kroz stradanja postaje čvršća i snažnija u zajednici sa Hristom.
U besedi za utorak 9. sedmice po Duhovima, veliki srpski duhovnik upozorava da samo poznavanje sveta bez Boga ne donosi istinsku utehu i otkriva put kojim se zadobijaju blagodat, mir i sigurnost duše.
U besedi za sredu 9. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najvećem daru koji čovek može da primi i objašnjava kako se kroz Hrista otvara put ka životu koji prevazilazi sve prolazno.