Suština liturgije je pričešće vernih istinitim telom i krvlju Gospoda Isusa Hrista u vidu hleba i vina.
Liturgija je najznačajnije crkveno bogosluženje koje označava "zajedničko delo", odnosno službu episkopa i naroda Božijeg na jednom mestu. Liturgija se često naziva i evharistija - blagodarenje, zahvalnost ili pričešće (učešće, opštenje, zajednica, sjedinjenje sa Hristom).
Suština liturgije je pričešće vernih istinitim telom i krvlju Gospoda Isusa Hrista u vidu hleba i vina.
"Na bogosluženje treba da odlazite pre zvona, da nas zvuk zvona zatekne u hramu. Zašto? Zato što Majka Božija tada ulazi u hram".
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije
Patrijarh Porfirije je u Vaskršnjoj poslanici pričao o značaju liturgije, navodeći da je od velike važnosti da svojim prisustvom uveličamo taj božanstven skup.
- Budući da je liturgija ikona budućeg Carstva Božjeg i večnog i istinskog postojanja čoveka i prirode, prvi hrišćani su svoj svakodnevni život uređivali na osnovu liturgijskog iskustva. Otac im je bio Bog Otac, dok su svi bili braća i sestre među sobom. Sve što su imali, bilo im je zajedničko. Često su se okupljali na liturgiji, prinoseći Bogu hleb i vino, i tako mu zahvaljivali za život i postojanje, iščekujući što skoriji drugi dolazak Hristov u sili i slavi i opšte vaskrsenje.
Pravoslavno liturgijsko iskustvo buduće zajednice s Bogom Ocem u Hristu, kao i sa svim ostalim ljudima i celokupnom prirodom posredstvom Svetog Duha, sledovali su mnogi u istoriji i posle apostola i prvih Hristovih sledbenika, praveći civilizaciju na liturgijskim osnovama, tj. hrišćansku civilizaciju, čiji smo i mi kao narod postali i ostali deo. Tom liturgijskom načinu života, draga duhovna deco, i mi danas treba da stremimo i da njime živimo.
Zašto je potrebno da se pričešćujemo?
Shutterstock/Kirill Skorobogatko
Zato što od toga zavisi naš život večni. Hristos je rekao:
- Ko jede moje telo i pije moju krv ima život večni, i ja ću ga vaskrsnuti u poslednji dan. (Jn. 6, 54).
Pričešće je jedan od suštinskih momenata pravoslavne liturgije. Liturgija bez pričešća služitelja i vernika ne postoji.
Vernici prilaze na đakonov poziv: "Sa strahom Božijim i verom pristupite", i uzmaju hleb i vino (odnosno telo i krv Hristovu) - pričešćuju se darovima na svoje spasenje.
- Sile crkve jesu slie Boga koji se rađa, Cara Nebeskog, koji je nebesko carstvo dao nama ljudima i sve nas pozvao u njega. Zato je važna sveta liturgija i zato crkva neprestano insistira na liturgijskom životu. Mi mislimo da nas ona odvaja od života, kažemo imamo potrebe. Da se razumemo, ovo je poziv na nebesku gozbu, carstvo nebesko, možda ti više voliš zemlajsko carstvo, i to je u redu, ali nemoj onda da dolaziš ovde. Zato oni koji nisu za to da se odvoje od carstva zemaljskog i krenu za carem nebeskim, ne mogu ni da ga prate.
Liturgija jednako večnost
SPC
Patrijarh Porfirije
Poglavar SPC je dodao da hram ima višestruku ulogu, a jedna od njih je velika i važna - sabranje naroda.
- Hram, braćo i sestre, postoji da bismo se u njega sabirali, da bismo služili svetu liturgiju, da bismo se uznosili blagodaću Duha Svetog u Carstvo Božje, da bi Carstvo Božje silazilo među nas, da bi i ovaj svet postao Carstvo Božje, da bi čitav svet bio ono zbog čega je i stvoren - da bio hram Božji, da bi sve uznosilo slavu Bogu.
Ako nemamo zajednicu sa Bogom sve se pretvara u besmisao, u prah i pepeo, pre ili kasnije, jer smo sazdani po slici i prilici Božjoj.
- Sazdani smo za večnost! Kao što kaže veliki Miloš Crnjanski da ima seoba, ali da smrti i poraza nema, i mi kažemo da gde god da smo, dokle god ima hrama, dokle god ima liturgije, dokle god ima molitve, ima i nas, zato što smo tada u Hristu, ali što je još važnije, ne samo da nas ima ovde i sada u istoriji, nego da svi zajedno imaju večnost, imaju Carstvo Božje, jer to je ono što je naš cilj - kazao je poglavar SPC.
BONUS VIDEO: Vernici osetili blagoslov čudotvorne ikone: Anketa ispred crkve Svetog Simeona Mirotočivog
Pravoslavna misija u Ugandi rođena je iz duboke potrebe naroda koji je, razočaran plodovima delovanja nekadašnjih kolonijalnih misionara, počeo da traga za izvornim i nepromenjenim hrišćanskim predanjem.
Iako još uvek ne želi u potpunosti da otkrije detalje svoje duhovne promene, nada se da će ovim "pogledom kroz prozor" dati drugima priliku da nešto nauče.
Centralna proslava u Hramu Svetog Simeona Mirotočivog započela je svečanim bogosluženjem, nakon kojeg vernike očekuje narodni sabor, kulturno-umetnički program i trpeza ljubavi uz vola na ražnju.
Pravoslavci danas obeležavaju Svetog mučenika Platona po starom kalendaru, Svetog proroka Nauma po novom, katolici proslavlja Svetog Šarla de Fukoa, dok je u judaizmu i islamu današnji dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Dok svet prati simboličan korak ka miru i dijalogu, deo pravoslavlja izražava rezerve zbog brzog približavanja Rimu i straha od ustupaka u veri i tradiciji.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Jedinstveno jelo koje spaja nežni sloj povrća i aromatičnu ribu, idealno za posne dane kada tipik dopušta ribu - mekan, sočan patlidžan i začini pretvaraju svaki zalogaj u radost.
Ulazak u Advent za katolike nije samo liturgijski početak, već poziv na usporavanje i povratak unutrašnjem životu u danima pred praznik Hristovog Rođenja.