OVAKO SE SIGURNO GUBI BLAGODAT BOŽJA! Sveti Jefrem Arizonski otkrio čime i kako udaljavamo Gospoda od sebe
Crkveni oci vekovima upozoravaju da je put gordosti – put propasti.
Gordost se pojavljuje kroz prezir prema drugima, nadmenost, tvrdoglavo insistiranje na sopstvenom mišljenju, odbijanje pomoći, pa čak i kroz spoljašnje činjenje dobrih dela ako je njihov cilj samopromocija.
U pravoslavnom duhovnom predanju, gordost se smatra jednim od najtežih duhovnih padova i korenom mnogih drugih grehova. To je stanje duše u kojem čovek uznosi sebe iznad drugih, često i iznad Boga, zaboravljajući da je sve što ima – dar.
Gord čovek teži samodovoljnosti, potiskuje smirenje i ne prihvata ukor, kritiku ili poniženje, jer u njegovim očima svet postoji da bi potvrdio njegovu veličinu.
Gordost se može projaviti suptilno, u mislima, osećanjima i delima – kroz prezir prema drugima, nadmenost, tvrdoglavo insistiranje na sopstvenom mišljenju, odbijanje pomoći, pa čak i kroz spoljašnje činjenje dobrih dela ako je njihov cilj samopromocija. U duhovnom smislu, gordost zatvara čoveka za blagodat, jer srce koje ne zna za smirenje ne može istinski da primi milost Božiju.
Oslobađanje od gordosti nije trenutna promena, već dubok i dugotrajan podvig. Ono počinje unutrašnjim prepoznavanjem tog duha u sebi i iskrenom željom da se čovek menja. Kroz činjenje dobrih dela bez očekivanja pohvale, kroz čestu i iskrenu molitvu, duša se postepeno oslobađa svoje okrenutosti sebi i otvara se drugima i Bogu.
Sveti Maksim Ispovednik govorio je o tome kada ćemo znati da smo na dobrom putu da se oslobodimo gordosti:
- Nije mali podvig savladati gordost. Sredstva za oslobađanje od nje jesu trajno činjenje dobrih dela i česta molitva, a predzak oslobođenja jeste nezlobljivost na onoga koji vas ogovara i ocrcnjuje - uči nas Sveti Maksim Ispovednik.
Crkveni oci vekovima upozoravaju da je put gordosti – put propasti.
Ako volimo sebe i služimo sebi, mi onda ne možemo da služimo Bogu. I to je uzrok svih naših stradanja, stramputica i padanja, ističe protojerej-stavrofor profesor dr Vladimir Stupar.
Sveti Oci kažu da se gord čovek ne može popraviti dok ne dođe do velike patnje ili Božije milosti, jer mu nijedna ljudska reč ne dopire do duše.
Ove osobine ne remete samo lični mir, već truju i odnose s drugima, pretvarajući zajedništvo u neprekidno takmičenje ega i ponosa.
U besedi za 5. sedmicu po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako se čovek od Boga ne odvaja naglo, već postepeno, kroz neprimetne zamene koje slabe unutrašnju vernost i vode u duhovnu prevaru.
Jedna rečenica izgovorena u besu može godinama da ostavi trag, a čuveni ruski duhovnik otkriva zbog čega mnogi izgube spokoj upravo onda kada pomisle da su pobedili u raspravi.
Porodica se ne čuva velikim rečima, već svakodnevnom brigom, ljubavlju i spremnošću da čovek najpre menja sebe, a ne druge.
Dete koje ne nauči šta su čast, zahvalnost, trpljenje i dobrota, teško će pronaći mir čak i ako poseduje sve ovozemaljsko.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Crkveni Tipik određuje i dane kada se opelo ne služi.
Dete koje ne nauči šta su čast, zahvalnost, trpljenje i dobrota, teško će pronaći mir čak i ako poseduje sve ovozemaljsko.
U Crkvi Svetog Đorđa pod Goricom služeno je opelo monahinji Hristini (Rabrenović), koju su vernici pamtili po požrtvovanosti, molitvi i decenijama služenja bez želje za priznanjima.