U pravoslavlju, sujeti i gordosti ne pridaje se tek usputna pažnja – oni se smatraju temeljnim gresima koji razaraju čovekovu dušu. Nisu to samo moralne slabosti, već ozbiljne prepreke na putu ka spasenju. Ove osobine ne remete samo lični mir, već truju i odnose s drugima, pretvarajući zajedništvo u neprekidno takmičenje ega i ponosa.
Gord čovek teško prima savet, još teže priznaje grešku, a najteže mu je da oprosti. Sujeta, s druge strane, stvara lažnu predstavu o sebi – ona ne dozvoljava čoveku da vidi sopstvene slabosti i postane bolji. Umesto toga, čovek se bavi time kako da se predstavi u što boljem svetlu pred drugima, zaboravljajući da pred Bogom nijedna maska ne pomaže.
Pravoslavna duhovnost zato poziva na unutrašnje smirenje i skromnost. Čovek koji se oslobađa gordosti postaje sposoban da zaista voli, da se raduje tuđem dobru i prihvati istinu, pa i kad ga ona zaboli. Sujeta i gordost nisu samo lični problemi – oni su izvor razdora, zavisti i stalne duhovne napetosti u svakoj zajednici.
Zato nas svetootačka mudrost uči i nečemu dodatnom: da se čuvamo ljudi kod kojih su gordost i sujeta način postojanja. Jer njihova briga nije istinska, njihova radost nije čista, a njihovo društvo retko kad donosi mir. Ulazak u takav krug ljudi često ostavlja dušu ranjivom, izmučenom i osiromašenom za tišinu i svetlost koju Bog daje.
Sveti Antonije Veliki je rekao da sujetne ljude treba izbegavati u širokom luku.
"Ako voliš spokojan život, nikad ne ulazi u krug onih kod kojih je sva briga u sujetama. I, ako slučajno dospeš u njihovu sredinu, budi kao da te tamo i nema".
Prepodobni Jovan Kasijan u svom delu „Razgovori ave Serapiona“ razmatra glavne strasti koje muče ljudsku dušu, nudeći univerzalne savete za oslobađanje i duhovnu slobodu.
Ukoliko čovek sebe vidi kao boljeg od drugih, ako ne priznaje sopstvenu grešnost, on se udaljava od Boga, jer preuzima mesto koje mu ne pripada - mesto sudiје i merila istine.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Sveti Oci kažu da se gord čovek ne može popraviti dok ne dođe do velike patnje ili Božije milosti, jer mu nijedna ljudska reč ne dopire do duše.