BIO JE SAVETNIK I NASTAVNIK NAJUČENIJIH LJUDI SVOGA VREMENA: Slavimo Prepodobnog Antonija Velikog!
Skončao je u sto petoj godini života, ostavivši iza sebe čitavu vojsku učenika.
Skončao je u sto petoj godini života, ostavivši iza sebe čitavu vojsku učenika.
Veliki otac pustinje još pre 17 vekova upozorio je da će istina biti proglašavana ludošću, a laž mudrošću – njegova poruka nije bila zastrašivanje, već vapaj da se čovek vrati veri i Hristovoj istini dok nije kasno.
U društvu koje je već zasićeno stresom i svakodnevnim brigama, ovakvi ljudi mogu biti ozbiljan izazov i za život i za druženje.
Kroz strpljenje, vernik postaje sličniji Bogu jer je sposoban da u trenutku patnje ili teškoće održi unutrašnji mir i poverenje u Božiju providnost.
Najpre se podvizavao u blizini svoga sela, no da bi izbegao bespokojstva od ljudi, udaljio se u pustinju, na obale Crvenog mora, gde je "kao zatvorenik" proveo dvadeset godina ne družeći se ni s kim osim s Bogom kroz neprestanu molitvu, razmišljanje i sozercanje.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.