Dirljiva priča optinskog starca o oficiru koji je preživeo metak koji je probio odelo, ali nije oštetio papirić sa psalmom i ikonu Svetog Nikolaja.
U tišini manastirskih zidina, reči svetih imaju težinu koja nadilazi vekove. One ne govore samo o molitvi, već i o dubokoj veri u Boga, o unutrašnjoj snazi koja čuva čoveka kada svet oko njega deluje nemilosrdno. Pouka Prepodobnog Amvrosija Optinskog vodi nas tim putem – kroz primere vere i nepokolebljive pouke da Božija zaštita prati one koji joj se predaju.
Psalam kao štit u trenucima opasnosti
- Mnogi primeri pokazuju da u vreme opasnosti sa verom treba čitati psalam: „Koji živi u pomoći Višnjega…“ (90. psalam). Ovakvo čitanje ograđuje nas od mnogih opasnosti, a ako neko zbog zaboravnosti nosi na sebi ovaj psalam napisan, sa verom u pomoć Božju, u tome nema ništa loše. Jedan oficir je oko vrata nosio ikonu Svetog Nikolaja, zavijenu u papirić na kome je bio napisan ovaj psalam. Metak je probio odelo, došao do papirića, ali ni ikonu ni papirić nije oštetio – svedočio je Prepodobni Amvrosije Optinski.
Vera kao aktivna zaštita i snaga
Pouka Amvrosija Optinskog je svetionik koji podseća da vera nije apstraktna uteha, već aktivna zaštita i snaga koja nadilazi fizičke opasnosti. U pravoslavlju, ovakve priče oblikuju duh, uče nas strpljenju, nepokolebljivosti i veri da Božija pomoć prati one koji joj se predaju, čak i kada je svet oko njih krhak i nepredvidiv.
Psalm 90
shutterstock.com/Zvonimir Atletic
Psaltir
1. Gospode, utočište si nam bio iz naraštaja u naraštaj.
2. Pre nego što gore postadoše,
i sazdana bi zemlja i vaseljena,
i od veka i do veka Ti jesi.
3. Ne skreni čoveka u poniženje.
I rekao si: Obratite se, sinovi čovečiji.
4. Jer je hiljadu godina pred očima Tvojim, Gospode,[1]
kao dan jučerašnji, koji prođe,
i (kao) straža u noći.
5. Ništavne će biti godine njihove,
ujutro će kao trava proći;
6. ujutro će procvetati i proći,
uveče će otpasti, stvrdnuti se i osušiti.
7. Jer iščezosmo od gnjeva Tvoga,
i jarošću Tvojom smutismo se.
8. Postavio si bezakonja naša pred Tobom;
vek naš u svetlost lica Tvoga.
9. Jer svi dani naši iščezoše,
i od gnjeva Tvoga iščezosmo;
godine se naše kao paučina shvatiše.
10. Dani godina naših (dostizahu) sobom sedamdeset godina,
a ako je u (većoj) kreposti, osamdeset godina,
i većina je njih muka i bol.
Jer dođe uniženje na nas, i bićemo pokarani.
11. Ko poznaje moć gnjeva Tvoga,
i od straha Tvoga ljutnju Tvoju da izmeri?
12. Desnicu Tvoju tako pokaži mi,
i vaspitane srcem u mudrosti.
13. Obrati se, Gospode, dokle ćeš?
I umoljen budi za sluge Tvoje.
14. Ispunismo se ujutro milosti Tvoje, Gospode,
i obradovasmo se i uzveselismo se,
u sve dane naše;
15. uzveselismo se, za dane u koje si nas unizio,
za godine u kojima videsmo zla.
16. I pogledaj na sluge Tvoje, i na dela Tvoja,
i uputi sinove njihove.
17. I neka bude svetlost Gospoda Boga našega na nama,
i dela ruku naših ispravi na nas, i delo ruku naših ispravi.
Čitanje Jevanđelja za 25. ponedeljak po Duhovma
Mykola Komarovskyy/Shutterstock
Jevanđelje
Druga Poslanica Svetog apostola Pavla Solunjanima, začalo 274 (1,1-10)
1. Pavle i Silvan i Timotej Crkvi Solunskoj u Bogu Ocu našem i Gospodu Isusu Hristu: 2. Blagodat vam i mir od Boga Oca našeg i Gospoda Isusa Hrista. 3. Dužni smo svagda blagodariti Bogu za vas, braćo, kao što priliči, zato što veoma raste vera vaša i umnožava se ljubav svakoga od vas, jednog prema drugom. 4. Tako da se mi sami hvalimo vama po Crkvama Božijim, vašim trpljenjem i verom u svima vašim gonjenjima i nevoljama koje podnosite. 5. To je znak pravednog suda Božijeg, da se udostojite Carstva Božijega, za koje i stradate,
6. pošto je pravedno u Boga da uzvrati muku onima koji vas muče, 7. a vama stradalnicima spokojstvo sa nama kada se javi s neba Gospod Isus s anđelima sile svoje, 8. ognju plamenom, koji će osuditi one koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se jevanđelju Gospoda našeg Isusa Hrista. 9. Takvi će biti osuđeni na večnu pogibao od lica Gospodnjega i od slave sile njegove, 10. kada dođe u onaj Dan da se proslavi u svetima svojima i pokaže se divan u svima verujućima, jer poverovaste svedočanstvu našem.
Jevanđelje po Luki, začalo 65. (12,13-15; 22-31)
13. Reče mu pak neko iz naroda: „Učitelju, reci bratu mom da podeli sa mnom nasleđe.” 14. A on mu reče: „Čoveče, ko mene postavi sudijom ili deliteljem nad vama? 15. A njima reče: „Gledajte i čuvajte se svake gramzivosti, jer niko ne živi od imovine svoje, što je suviše bogat.”
Dok nama korica hleba izgleda obično, negde daleko njena vrednost može značiti nadu– pouka omiljenog srpskog patrijarha otvara oči i srce na ono što svakodnevno zanemarujemo.
Reči velikog duhovnika sa Svete Gore otkrivaju da najvažniji korak ka Bogu nije u mestima koja posećujemo, već u onome što činimo pred sopstvenom savešću.
Njegove reči probijaju svakodnevnu hladnoću: oproštaj, sažaljenje i ljubav prema bližnjima nisu samo vrlina – to je put ka istinskoj veri i unutrašnjem miru, koji menja srce i svet oko nas.
Savet arhimandrita Kleope svaki vernik može primeniti odmah, kako bi život postao radostan, a u njemu da se vera ne uči samo rečima, već kroz dela i predanost.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Strah od nerazumevanja često zaustavlja vernike, ali jedna mudrost optinskog monaha pokazuje kako strpljenje i smirenje otvaraju vrata duhovnog mira i Božije blagodati.
Nepravda, uvreda i omalovažavanje mogu u čoveku pokrenuti potrebu da se brani i uzvrati, ali jedna pouka velikog ruskog duhovnika otvara sasvim drugačije pitanje: šta se u takvom trenutku događa sa našim srcem?
U vremenima ličnih borbi i nevidljivih pritisaka, reči jednog optinskog starca otkrivaju drugačije čitanje životnih teškoća i nude neobično smirenje koje ne dolazi spolja, već iznutra.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.