U manastirima paradajz nije samo povrće, već dar Božiji - otkrivamo starinski način pripreme koji hrani i telo i dušu.
Paradajz, plod sunca i letnjih vrtova, u manastirima nikada nije samo povrće. Njegova crvena boja podseća na radost i blagodat, a sočnost na milost Božiju koja natapa svaku dušu koja Mu se predaje. U ovom jednostavnom, a neobičnom manastirskom receptu skriva se drevna tajna: da hrana nije tu da bi zadovoljila prohteve, već da bi nas naučila smirenju i zahvalnosti.
Pečeni paradajz, pripremljen bez žurbe i u tišini, pokazuje da i ono što je skromno, kada se sprema sa molitvom i ljubavlju, postaje carsko jelo. Jer svaki zalogaj iz manastirske kuhinje nije samo hrana za telo, već i tiha pouka duši – kako da u svemu vidimo dar Božiji i da nas i najobičnija trpeza podseti na mir, radost i večnu puninu života u Gospodu.
Sastojci:
• 6 srednje velikih, zrelih paradajza
• margarin
• prezle (mrvice)
• brašno
• so
• biber
Shutterstock/Brian A Jackson
Ovako spremljen paradajz možete poslužiti uz hleb pečen na crepulji ili kuvano žito
Priprema:
Paradajz oljuštiti, preseći, izvaditi seme i sok.
Margarin rastopiti do gustine mleka. Svaki komad paradajza prvo uvaljati u brašno, zatim umočiti u rastopljeni margarin, pa u prezle. Sud koji može da se iznese na sto, podmazati margarinom i poređati paradajze.
Peći 12 minuta u prethodno zagrejanoj rerni. Gotovo jelo posoliti i pobiberiti po ukusu i služiti dok je toplo.
Savet:
Ovo jednostavno predjelo iz manastirske kuhinje možete poslužiti uz hleb pečen na crepulji, domaći sir ako nisu posni dani, ili kuvano žito, kao deo trpeze koja ne hrani samo telo, već i dušu.
U svetogorskim manastirima vekovima se pripremaju ove nežne sarmice u patlidžanu, a sada recept stiže i do vaše trpeze – spoj jednostavnosti, duhovnog mira i bogatstva ukusa koji prevazilazi sva očekivanja.
Brz, jednostavan i bogat hranljivim sastojcima, ovaj kremasti namaz bez ulja, sa tahinijem i semenkama, idealan je za dane posta na vodi – pravo malo čudo iz duhovne svakodnevice.
Ova izuzetno hranljiva čorba vekovima je služila ne samo za utolu gladi, već i kao simbol vere, posta i zahvalnosti — jelo koje spaja telo i duh kroz molitvu i tradiciju.
Otkrijte kako monasi pripremaju sardine plaki – jednostavno jelo iz rerne sa paradajz sosom, koje daje snagu za dug dan molitve i rada, a donosi mir svakome ko ga jede sa zahvalnošću.
Otkrivamo kako monasi u srpskoj carskoj lavri pripremaju svoje čuvene posne rezance, zašto se u ovom jelu hleb nikada ne baca i kako ga možete obogatiti mirisom tartufa ili vrganja.
Reči jeromonaha manastira Agaton otvaraju pitanje koje mnogi izbegavaju: da li sa odlaskom bližnjih prestaje naša dužnost ili tek počinje molitva kao jedina veza koja ostaje između dva sveta.
Monah iz Manastira Vatoped govori o redovima vernika ispred hrama na Vračaru i poručuje da prizor strpljenja i vere u 21. veku svedoči o posebnoj duhovnoj vezi naroda sa Presvetom Bogorodicom.
U različitim krajevima srpskih zemalja i danas se za zadušni dan mesi pogača, čija priprema čuva običaj star vekovima i prenosi se kao deo porodičnog predanja.
Od pastirice iz Lorene do zapovednice vojske i svetiteljke Rimokatoličke crkve, njen život ostaje jedno od najdramatičnijih svedočanstava spoja duhovnog uverenja i istorijskih preokreta u Evropi 15. veka
Hiljade vernika danas obilaze grobove svojih predaka, zbog čega na gradskim grobljima važe posebne mere, dok su za starije građane i osobe koje se otežano kreću obezbeđena vozila za prevoz do najudaljenijih parcela.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Kombinacija pirinča, povrća i pažljivo izbalansovanih začina stvara bogatstvo ukusa koje greje i dušu i stomak - recept koji će vas osvojiti već pri prvom zalogaju.
Jednostavan manastirski način pripreme, bez viška sastojaka i bez kulinarskih trikova, pokazuje kako skromna postna trpeza može biti zasitna i iznenađujuće bogata ukusom, čak i dan posle spremanja.
U različitim krajevima srpskih zemalja i danas se za zadušni dan mesi pogača, čija priprema čuva običaj star vekovima i prenosi se kao deo porodičnog predanja.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Uoči praznika Silaska Svetog Duha, vernici pale sveće i uznose molitve, verujući da se u zajedničkom bogosluženju briše granica između sećanja i nade u večni život.
Govoreći o pticama, veliki srpski duhovnik ostavio je snažnu pouku o nezadovoljstvu koje čovek sam nosi u sebi i miru koji počinje tek onda kada nauči da bude blagodaran.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Andronika po starom i prepodobnog Isakija ispovednika po novom kalendaru. Katolici slave Svetu Ivanku Orleanku, dok muslimani obeležavaju četvrti dan Kurban-bajrama, a Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.