U manastirima paradajz nije samo povrće, već dar Božiji - otkrivamo starinski način pripreme koji hrani i telo i dušu.
Paradajz, plod sunca i letnjih vrtova, u manastirima nikada nije samo povrće. Njegova crvena boja podseća na radost i blagodat, a sočnost na milost Božiju koja natapa svaku dušu koja Mu se predaje. U ovom jednostavnom, a neobičnom manastirskom receptu skriva se drevna tajna: da hrana nije tu da bi zadovoljila prohteve, već da bi nas naučila smirenju i zahvalnosti.
Pečeni paradajz, pripremljen bez žurbe i u tišini, pokazuje da i ono što je skromno, kada se sprema sa molitvom i ljubavlju, postaje carsko jelo. Jer svaki zalogaj iz manastirske kuhinje nije samo hrana za telo, već i tiha pouka duši – kako da u svemu vidimo dar Božiji i da nas i najobičnija trpeza podseti na mir, radost i večnu puninu života u Gospodu.
Sastojci:
• 6 srednje velikih, zrelih paradajza
• margarin
• prezle (mrvice)
• brašno
• so
• biber
Shutterstock/Brian A Jackson
Ovako spremljen paradajz možete poslužiti uz hleb pečen na crepulji ili kuvano žito
Priprema:
Paradajz oljuštiti, preseći, izvaditi seme i sok.
Margarin rastopiti do gustine mleka. Svaki komad paradajza prvo uvaljati u brašno, zatim umočiti u rastopljeni margarin, pa u prezle. Sud koji može da se iznese na sto, podmazati margarinom i poređati paradajze.
Peći 12 minuta u prethodno zagrejanoj rerni. Gotovo jelo posoliti i pobiberiti po ukusu i služiti dok je toplo.
Savet:
Ovo jednostavno predjelo iz manastirske kuhinje možete poslužiti uz hleb pečen na crepulji, domaći sir ako nisu posni dani, ili kuvano žito, kao deo trpeze koja ne hrani samo telo, već i dušu.
U svetogorskim manastirima vekovima se pripremaju ove nežne sarmice u patlidžanu, a sada recept stiže i do vaše trpeze – spoj jednostavnosti, duhovnog mira i bogatstva ukusa koji prevazilazi sva očekivanja.
Brz, jednostavan i bogat hranljivim sastojcima, ovaj kremasti namaz bez ulja, sa tahinijem i semenkama, idealan je za dane posta na vodi – pravo malo čudo iz duhovne svakodnevice.
Ova izuzetno hranljiva čorba vekovima je služila ne samo za utolu gladi, već i kao simbol vere, posta i zahvalnosti — jelo koje spaja telo i duh kroz molitvu i tradiciju.
Otkrijte kako monasi pripremaju sardine plaki – jednostavno jelo iz rerne sa paradajz sosom, koje daje snagu za dug dan molitve i rada, a donosi mir svakome ko ga jede sa zahvalnošću.
Otkrivamo kako monasi u srpskoj carskoj lavri pripremaju svoje čuvene posne rezance, zašto se u ovom jelu hleb nikada ne baca i kako ga možete obogatiti mirisom tartufa ili vrganja.
Ova tradicionalna poslastica nekada je bila simbol porodičnih nedeljnih ručkova posle liturgije - priprema se lako, od sastojaka koje svaka kuća ima, a ukusom greje dušu.
Tada episkop, kasnije patrijarh Tihon, stigao je na rub pravoslavnog sveta, a postao most između Istoka i Zapada — osnivao je hramove, okupljao narode i ušao u istoriju Amerike.
U svojoj Besedi za 18. Četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako molitva oslobađa, rađa ljubav i vodi vernika do spoznaje Trojstva – istine Oca, Sina i Duha Svetoga – u srcu koje je očišćeno od greha.
Bezvremena mudrost ovog velikog svetitelja, izrečena pre više vekova, i danas odzvanja snagom istine — podsećajući da prava vrednost života nije u bogatstvu i moći, već u ljubavi, skromnosti i unutrašnjem miru.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Skromna, a bogata trpeza vekovima se oblikovala u tišini manastirskih kuhinja, a janija od boba ostala je jedno od onih jela koje jednako greje telo i dušu, podsećajući da je prava snaga u jednostavnosti.
Ono što većina baca, monasi su pretvarali u slatko koje je vekovima dočekivalo hodočasnike na Svetoj Gori – evo recepta sačuvanog kroz monašku tradiciju.
U Srpskom kuvaru jeromonaha Jerotija Draganovića iz 1855. sačuvan je dragoceni zapis o jednostavnom, a raskošnom kolaču posta, koji spaja molitvu, duhovnost i toplinu domaće trpeze.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Ova tradicionalna poslastica nekada je bila simbol porodičnih nedeljnih ručkova posle liturgije - priprema se lako, od sastojaka koje svaka kuća ima, a ukusom greje dušu.
Monah iz Manastir Krušedol objavio je 1855. godine zbirku recepata, među kojima je i ovaj koji pokazuje kako se od najskromnijih sastojaka stvara nezaboravan ukus i miris starine
Nedavni primer iz Amerike pokreće pitanje koje mnogi vernici smatraju nemogućim: kako ostati veran Hristovom učenju i Svetim kanonima u vremenu duhovne dekadencije i relativizacije vere?
Dokumentarac otkriva neprolazni kosovski zavet, borbu naroda i svetinja, i višegodišnji rad humanitarne organizacije "Svi za Kosmet", koja menja živote ljudi i čuva srpsku duhovnost.
Uz idejnog tvorca vladiku Ilariona, vladiku Teodosija i akademika Matiju Bećkovića, prva projekcija filma bila je ispunjena molitvom, uzvišenom atmosferom i svedočanstvom o neumornoj ljubavi srpskog naroda prema Kosovu i Metohiji.
Restauracija spomenika Krst iz 1862. godine obuhvata obnovu natpisnih tabli, metalne ograde i pešačke staze, dok park dobija više od 200 novih stabala, čuvajući sećanje na oslobođenje Beograda 1806. godine.
Zvanično hvaljena kao "istorijski trenutak jedinstva", poseta poglavara Rimokatoličke crkve izaziva zabrinutost teologa i klirika – da li se radi o dijalogu ili političko-verskoj igri?