Ova izuzetno hranljiva čorba vekovima je služila ne samo za utolu gladi, već i kao simbol vere, posta i zahvalnosti — jelo koje spaja telo i duh kroz molitvu i tradiciju.
U bogatoj riznici pravoslavne duhovnosti i srpske tradicije, hrana zauzima posebno mesto kao blagoslov i dar Božji, kroz koji se neguju i telo i duh. Posebno u srpskom narodu, a naročito u manastirima, hleb se smatra svetinjom i ne baca se, jer je simbol Hristovog Tela i duhovnog života. Upravo iz ovog dubokog poštovanja prema hlebu nastao je recept za kim čorbu — jednostavno i hranljivo jelo sačinjeno kako bi se iskoristio stari hleb.
Ovaj recept, zabeležen u „Srbskom kuvaru“ jeromonaha Jerotija Draganovića iz manastira Krušedola, koji je štampan davne 1855. godine u Novom Sadu, sačuvao je duh autentične srpske kuhinje i posta, podsećajući nas da se u jednostavnosti krije duboka snaga i blagodat, naročito kada je hrana ukorenjena u molitvi i postu.
Sastojci:
Kašičica kima,
pola kašike ulja,
pola kašike brašna,
litar vode,
so,
prepržen stari hleb.
shutterstock.com/MariaKovaleva
Manastirska čorba od starog hleba i kima
Priprema:
Napravite svetlu zapršku na ulju, a pri kraju dodajte kim i propržite ga kratko. Sipajte hladnu vodu, posolite i kuvajte oko 15 minuta. Za to vreme, na tavi sa vrlo malo masnoće, propržite hleb sečen na kockice dok ne postane rumen (može ostati i u tankim kriškama, a vrlo su dobre i prepolovljene stare zemičke). Pre nego što sipate čorbu u tanjir, stavite prepržen hleb ili zemičke i prelijte ključalom čorbom. (Čorba može biti i gušća ako dodate više brašna i masnoće, a ako nije post, u ključalu čorbu može se umutiti i po jedno jaje.)
Na trpezi atonskih monaha nema raskoši, ali ima nečeg mnogo vrednijeg - smirenja, duhovnog poretka i ukusa koji nose pečat molitve. Isprobajte kako izgleda posna gozba, po meri vere.
U manastiru gde post ima ukus mira, mati Atanasija otkriva kako i najskromniji sastojci, uz molitvu i blagoslov, postaju trpeza dostojna praznika — donosimo vam recept iz knjige Srpski posni kuvar koji se ne zaboravlja.
Jednostavno, a bogato jelo od ribe i krompira u domaćem paradajz-sosu, po receptu koji monasi ne menjaju vekovima, a koji sada možete pripremiti i u svom domu.
U svetogorskim manastirima vekovima se pripremaju ove nežne sarmice u patlidžanu, a sada recept stiže i do vaše trpeze – spoj jednostavnosti, duhovnog mira i bogatstva ukusa koji prevazilazi sva očekivanja.
Brz, jednostavan i bogat hranljivim sastojcima, ovaj kremasti namaz bez ulja, sa tahinijem i semenkama, idealan je za dane posta na vodi – pravo malo čudo iz duhovne svakodnevice.
Višenedeljna neizvesnost okončana je dogovorom Jerusalimskog patrijarhata i izraelske policije - tradicionalne litije nema, a bogosluženja će biti, ali uz izmene.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Kombinacija pirinča, povrća i pažljivo izbalansovanih začina stvara bogatstvo ukusa koje greje i dušu i stomak - recept koji će vas osvojiti već pri prvom zalogaju.
Jednostavan manastirski način pripreme, bez viška sastojaka i bez kulinarskih trikova, pokazuje kako skromna postna trpeza može biti zasitna i iznenađujuće bogata ukusom, čak i dan posle spremanja.
Bez mnogo truda i od sastojaka koje već imate u kući dobija se mekano i mirisno jelo, idealno za dane posta na ulju, kada je potrebna zasitna, a lagana trpeza
Nekada redovan izbor u danima dugih postova, ovaj recept pokazuje kako od skromnih namirnica nastaje topao i hranljiv obrok koji se dugo pamti i lako vraća na trpezu.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.