Ova izuzetno hranljiva čorba vekovima je služila ne samo za utolu gladi, već i kao simbol vere, posta i zahvalnosti — jelo koje spaja telo i duh kroz molitvu i tradiciju.
U bogatoj riznici pravoslavne duhovnosti i srpske tradicije, hrana zauzima posebno mesto kao blagoslov i dar Božji, kroz koji se neguju i telo i duh. Posebno u srpskom narodu, a naročito u manastirima, hleb se smatra svetinjom i ne baca se, jer je simbol Hristovog Tela i duhovnog života. Upravo iz ovog dubokog poštovanja prema hlebu nastao je recept za kim čorbu — jednostavno i hranljivo jelo sačinjeno kako bi se iskoristio stari hleb.
Ovaj recept, zabeležen u „Srbskom kuvaru“ jeromonaha Jerotija Draganovića iz manastira Krušedola, koji je štampan davne 1855. godine u Novom Sadu, sačuvao je duh autentične srpske kuhinje i posta, podsećajući nas da se u jednostavnosti krije duboka snaga i blagodat, naročito kada je hrana ukorenjena u molitvi i postu.
Sastojci:
Kašičica kima,
pola kašike ulja,
pola kašike brašna,
litar vode,
so,
prepržen stari hleb.
shutterstock.com/MariaKovaleva
Manastirska čorba od starog hleba i kima
Priprema:
Napravite svetlu zapršku na ulju, a pri kraju dodajte kim i propržite ga kratko. Sipajte hladnu vodu, posolite i kuvajte oko 15 minuta. Za to vreme, na tavi sa vrlo malo masnoće, propržite hleb sečen na kockice dok ne postane rumen (može ostati i u tankim kriškama, a vrlo su dobre i prepolovljene stare zemičke). Pre nego što sipate čorbu u tanjir, stavite prepržen hleb ili zemičke i prelijte ključalom čorbom. (Čorba može biti i gušća ako dodate više brašna i masnoće, a ako nije post, u ključalu čorbu može se umutiti i po jedno jaje.)
Na trpezi atonskih monaha nema raskoši, ali ima nečeg mnogo vrednijeg - smirenja, duhovnog poretka i ukusa koji nose pečat molitve. Isprobajte kako izgleda posna gozba, po meri vere.
U manastiru gde post ima ukus mira, mati Atanasija otkriva kako i najskromniji sastojci, uz molitvu i blagoslov, postaju trpeza dostojna praznika — donosimo vam recept iz knjige Srpski posni kuvar koji se ne zaboravlja.
Jednostavno, a bogato jelo od ribe i krompira u domaćem paradajz-sosu, po receptu koji monasi ne menjaju vekovima, a koji sada možete pripremiti i u svom domu.
U svetogorskim manastirima vekovima se pripremaju ove nežne sarmice u patlidžanu, a sada recept stiže i do vaše trpeze – spoj jednostavnosti, duhovnog mira i bogatstva ukusa koji prevazilazi sva očekivanja.
Brz, jednostavan i bogat hranljivim sastojcima, ovaj kremasti namaz bez ulja, sa tahinijem i semenkama, idealan je za dane posta na vodi – pravo malo čudo iz duhovne svakodnevice.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Bez komplikovanih koraka i namirnica koje morate posebno da kupujete, ovaj mekani kolač priprema se brzo, a završni dodir daju šećer u prahu i mirisna korica pomorandže.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Recept iz 1855. godine jeromonaha Jeroteja otkriva kako jednostavni sastojci mogu stvoriti jelo puno domaće topline i tradicije – idealno za dane koji nisu posni.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.