Dečji rečnik, nekada pun radoznalih pitanja i igre, danas sve više podseća na sirov vokabular odraslih, koji deca usvajaju bez razumevanja težine i značenja izgovorenih reči.
U srpskom društvu psovka je, nažalost, postala gotovo uobičajen oblik izražavanja emocija - bilo da je reč o besu, ironiji, pa čak i šali. Ona više nije rezervisana samo za ulice ili kafane; danas se psovke mogu čuti svuda - na sportskim terenima, u školama, na televiziji, pa čak i u porodičnom okruženju.
Ono što najviše zabrinjava jeste to što sve češće psuju i deca. Dečji rečnik, nekada pun radoznalih pitanja i igre, danas sve više podseća na sirov vokabular odraslih, koji deca usvajaju bez razumevanja težine i značenja izgovorenih reči.
Psovka u srpskom jeziku često ide daleko preko uobičajenog "ružnog govora" - neretko se psuje nečija majka, Bog, svetitelji, pa čak i same svetinje. Ovakav oblik izražavanja nije samo vulgarnost, već i duboka uvreda duhovnih i porodičnih vrednosti koje bi trebalo da čuvamo.
Pravoslavna vera, koja čini temelj identiteta većine Srba, prema psovkama ima vrlo jasan i odlučan stav: one su greh. Ne samo zbog uvrede upućene drugima, već i zbog toga što psovka prlja dušu i udaljava čoveka od Boga.
Otac Georgije je jednom prilikom istakao da su roditelji isključivi krivci ako dete psuje i šta bi trebalo uraditi da to toga uopšte ne dođe.
YT/Chasing Pavements
Otac Georgije
- Čuj, dete psuje. Dođu nekad u manastir, pa im dete opsuje. Jao, pa kaže: "Oče, opsovalo"! Ja kažem: "Pa čulo, nije čulo sigurno od mene"! Dakle, od vas je čulo. I nemoj sad njega da tučeš, nego sebi šamarčinu udari. Decu treba vaspitavati da budu hrišćani dok su u domu, dok im je sedam-osam godina, tad ih učiti da poste i da se mole, i da idu u crkvu, govoriti im o dobru i o Bogu. I svedočiti mu Boga. A ne psovati mu majku čim uđe na vrata - zaključije je otac Georgije.
U vremenu kada se sve meri rezultatima, ocenama i brzinom napretka, možda najviše vredi podsetiti sebe – dete ne traži savršenog roditelja, već prisutnog.
Proslavljeni holivudski glumac, reditelj i producent stigao je u srpsku carsku lavru na Svetoj gori, gde će dočekati jedan od najvećih srpskih praznika – Vidovdan.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Crkva od najranijih vremena uči da svaka izgovorena reč ima svoju težinu i posledice, bilo da donosi mir, utehu i ljubav, ili širi gnev, mržnju i sablazan.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.