Dečji rečnik, nekada pun radoznalih pitanja i igre, danas sve više podseća na sirov vokabular odraslih, koji deca usvajaju bez razumevanja težine i značenja izgovorenih reči.
U srpskom društvu psovka je, nažalost, postala gotovo uobičajen oblik izražavanja emocija - bilo da je reč o besu, ironiji, pa čak i šali. Ona više nije rezervisana samo za ulice ili kafane; danas se psovke mogu čuti svuda - na sportskim terenima, u školama, na televiziji, pa čak i u porodičnom okruženju.
Ono što najviše zabrinjava jeste to što sve češće psuju i deca. Dečji rečnik, nekada pun radoznalih pitanja i igre, danas sve više podseća na sirov vokabular odraslih, koji deca usvajaju bez razumevanja težine i značenja izgovorenih reči.
Psovka u srpskom jeziku često ide daleko preko uobičajenog "ružnog govora" - neretko se psuje nečija majka, Bog, svetitelji, pa čak i same svetinje. Ovakav oblik izražavanja nije samo vulgarnost, već i duboka uvreda duhovnih i porodičnih vrednosti koje bi trebalo da čuvamo.
Pravoslavna vera, koja čini temelj identiteta većine Srba, prema psovkama ima vrlo jasan i odlučan stav: one su greh. Ne samo zbog uvrede upućene drugima, već i zbog toga što psovka prlja dušu i udaljava čoveka od Boga.
Otac Georgije je jednom prilikom istakao da su roditelji isključivi krivci ako dete psuje i šta bi trebalo uraditi da to toga uopšte ne dođe.
YT/Chasing Pavements
Otac Georgije
- Čuj, dete psuje. Dođu nekad u manastir, pa im dete opsuje. Jao, pa kaže: "Oče, opsovalo"! Ja kažem: "Pa čulo, nije čulo sigurno od mene"! Dakle, od vas je čulo. I nemoj sad njega da tučeš, nego sebi šamarčinu udari. Decu treba vaspitavati da budu hrišćani dok su u domu, dok im je sedam-osam godina, tad ih učiti da poste i da se mole, i da idu u crkvu, govoriti im o dobru i o Bogu. I svedočiti mu Boga. A ne psovati mu majku čim uđe na vrata - zaključije je otac Georgije.
U vremenu kada se sve meri rezultatima, ocenama i brzinom napretka, možda najviše vredi podsetiti sebe – dete ne traži savršenog roditelja, već prisutnog.
Proslavljeni holivudski glumac, reditelj i producent stigao je u srpsku carsku lavru na Svetoj gori, gde će dočekati jedan od najvećih srpskih praznika – Vidovdan.
Predsednik Srbije uručenjem najvišeg državnog priznanja naglasio doprinos arhijereja očuvanju hrišćanske tradicije, umetnosti i kulturnog identiteta, dok je mitropolit bački istakao skromnost i značaj Crkve u životu naroda.
Uz sasluženje episkopa mohačkog Damaskina, liturgiju je služio mitropolit bački Irinej, koji je u besedi istakao životne poruke svetih Simeona i Ane i podsetio vernike na moć molitve, ljubavi i posvećenja Bogu.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U besedi za ponedeljak siropusne sedmice Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da oni ispunjeni Svetim Duhom postaju nepogrešivi glasnici Božjih tajni, čija skrušenost rađa moć i unutrašnji mir.
U besedi za ponedeljak siropusne sedmice Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da oni ispunjeni Svetim Duhom postaju nepogrešivi glasnici Božjih tajni, čija skrušenost rađa moć i unutrašnji mir.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Simeona Bogoprimca i Svetu prorokinju Anu po starom i Svetog Pamfila po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Julija I, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.