Shutterstock/PeopleImages.com - Yuri A/olesiabilkei/printskrin tv hram
Dva, tri kolena i kraj, to se gasi, nema tu više kuće, na prodaju je! Kao što su i mnoge danas na prodaju, upozorio je otac Rafailo.
U pravoslavnom hrišćanstvu psovanje, a naročito psovanje Boga, svetitelja i Presvete Bogorodice, smatra se veoma teškim grehom.
Pravoslavlje na psovanje gleda kao na greh jezika. Jezik je u Svetom pismu predstavljen kao moćno sredstvo koje može da koristi za dobro, ali i za zlo. U Poslanici Jakovljevoj piše: "Iz istih usta izlazi blagoslov i kletva. Ne treba, braćo moja, da tako bude.“
To znači da čovek ne može biti istinski vernik i moliti se Bogu, a istovremeno psovati i izgovarati ružne reči.
Psovanje Boga, Hrista, Presvete Bogorodice i svetitelja se u crkvenom učenju smatra bogohuljenjem – najtežim grehom. Bogohuljenje je vređanje samog Boga, a to je greh koji direktno krši drugu Božiju zapovest.
Shutterstock/Olga Chugunowa
Otac Rafailo kaže da decu onih koji psuju Bogorodicu prati teška nesreća
Otac Rafailo Boljević je jednom prilikom o psovanju, naročito Majke Božje i Gospoda, pričao kao o najtežem grehu, koji za posledicu može imati i zatiranje potomstva.
- Kada bismo, braćo i sestre, izvukli iz naših umova, pokupivši sve ono što izlazi iz srca bolesnoga, prljavoga, mnogo toga izlazi na usta... Pokupivši sve one psovke koje izlaze na Gospoda, na koje je srpski narod i te kako navikao i zbog čega će mnogo da postrada, već strada, ali će još da strada i još teže ako se ne pokaje.
- Sve one psovke koje su upućene na Presvetu Bogorodicu, a gine se zbog dogmatske greške na Majku Božiju, a kamoli zbog psovke. Predanje Crkve uči: "Ko psuje Majku Božiju - taj je ugasio"! Ugasio je i on, ugasila je i ta porodica, tu više loze nema.
printskrin youtube/dok anđeli spavaju
Otac Rafailo
Tu, kaže, i ako bude potomstva, biće još dva, tri kolena, da svi vide kako prolaze čeljad, onih koji psuju onu koja je rodila Spasitelja.
- Da svi vide decu kako rastu sa pečatom na čelu. Kroz razne nesreće i nevolje, tragedije. Dva, tri kolena i kraj, to se gasi, nema tu više kuće, na prodaju je! Kao što su i mnoge danas na prodaju. Sve psovke na Svetitelje, na Sunce, na zemlju, na majku, na hleb. Sve pomisli grdne, ružne, hulne, sve one komentare posoljene demonskom solju, začinjene iz demonske kuhinje. Sva ona učenja iskrivljena, bolesna, jeretička, paganska... - zaključio je otac Rafailo.
Ukoliko se optužbe za blokadu potvrde, pitanje prevazilazi unutrašnje sukobe bratstva i postaje problem međunarodne zaštite jednog od najstarijih i najznačajnijih manastira u hrišćanskoj istoriji.
Posle krštenja 2021. godine, počeo je da deli svoje iskustvo sa drugima. Jedan prijatelj, Stiven Gao iz Čikaga, počeo je da se usrdno moli Isusovom molitvom i ubrzo se pridružio Marku u vođenju internet zajednica.
Posle molitve u Pridvornom hramu razmotreni su izveštaji o radu, potvrđeni rezultati i definisani planovi koji će usmeriti administrativne i finansijske aktivnosti u narednom period
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Dečji rečnik, nekada pun radoznalih pitanja i igre, danas sve više podseća na sirov vokabular odraslih, koji deca usvajaju bez razumevanja težine i značenja izgovorenih reči.
U besedi za sredu druge sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako se iza jedne slike iz Jevanđelja krije drugačije razumevanje života, žrtve i ploda koji dolazi neočekivano.
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Evpsihija po starom kalendaru i Svetog Teodora Sikeota po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog pape Kaja, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dok se rešenja traže u brzom olakšanju i spoljnim sredstvima, pouka jednog od najvećih srpskih duhovnika 20. veka ukazuje na dublji uzrok unutrašnje praznine i put ka njenom prevazilaženju.