ZAŠTO SU RATOVI NA SVE STRANE, A LJUDI NIKAD VIŠE NE ČEZNU ZA MIROM: Arhimandrit Sava kaže da je, ipak, do nas
Nikada više ljudi ne govori o potrebi za mirom, a paradoksalno, nikada više nismo bili okruženi sukobima, ratovima i nasiljem.
Ukoliko se optužbe za blokadu potvrde, pitanje prevazilazi unutrašnje sukobe bratstva i postaje problem međunarodne zaštite jednog od najstarijih i najznačajnijih manastira u hrišćanskoj istoriji.
Iguman i arhiepiskop Sinaja, gospodin Damijan, saopštio je da se čuveni manastir Svete Katarine u Sinaju nalazi u svojevrsnoj opsadi. Prema njegovim rečima, lokalne vlasti, "postupajući po naređenjima" sprečavaju unošenje osnovnih potrepština hrane, lekova i odeće, uprkos naporima grčkog ambasadora u Kairu.
Ova dramatična izjava dodatno zaoštrava već napetu situaciju u manastiru, nakon nedavnih optužbi monaha na račun nasilnih postupaka i narušavanja pravila Sinajskog bratstva.
U snažnom i potresnom obraćanju on je naglasio:
- Bez lekova, bez hrane, bez odeće. Pod naređenjima samozvanog monaha Isihija Mohameda i lokalnog naoružanog biznismena Antonija Kazamije, policija ne dozvoljava da u manastir uđe ništa od osnovnih potrepština, uprkos naporima grčkog ambasadora koji je uz nas. Upućujem vapaj uvažnoj vladi Egipta da obezbedi slobodan ulaz hrane, lekova, odeće i svega što nam je potrebno za opstanak. Mi smo slobodni opsednuti u manastiru kojem smo posvetili svoje živote i vodimo poslednju borbu za njegovu budućnost.

Izraz "slobodni opsednuti" koji je upotrebio arhiepiskop evocira osećaj potpune izolacije, ali i pokušava da pokrene savest pravoslavnih vernika širom sveta.
Njegova izjava otvara krizu sa više dimenzija:
Slika manastira koji ostaje bez hrane i lekova ne ugrožava samo život i sigurnost monaha, već i očuvanje dragocenih rukopisa, ikona i drugih neprocenjivih svetinja koje se u njemu čuvaju.
Arhiepiskop Damijan uputio je jasan apel egipatskoj vladi da se stanje normalizuje i omogući slobodan pristup manastiru. Kako je naglasio, radi se o "poslednjoj borbi" za opstanak ovog svetog mesta.
Ukoliko se optužbe za blokadu potvrde, pitanje prevazilazi unutrašnje sukobe bratstva i postaje problem međunarodne zaštite jednog od najstarijih i najznačajnijih manastira u hrišćanskoj istoriji, javlja "vimaorthodoxias":
BONUS VIDEO: Voda od tamjana pomogla je mnogima: Da je napravite kod kuće trebaju vam samo dva sastojka
Nikada više ljudi ne govori o potrebi za mirom, a paradoksalno, nikada više nismo bili okruženi sukobima, ratovima i nasiljem.
U praksi, poslušnost pomaže čoveku da se oslobodi egoizma i samovolje. Kroz nju se uči smirenje, vera i poverenje.
Pravoslavna crkva ne govori o gordosti samo kao o pogrešnom stavu, već kao o smrtnom grehu - duhovnom stanju koje, ako se ne leči, vodi čoveka ka propasti.
Od svetih hramova do naših domova – saznajte kako pravilno kađenje i izgovorena molitva donose duhovni mir, štite prostor i prizivaju Svetoga Duha.
Manastir posvećen Svetoj Katarini, na mestu gde se po Svetom pismu Gospod javio Mojsiju, suočava se s pravnim i političkim pritiscima — dok se svet pita da li će sveta vatra vere opstati pred izazovima modernog sveta.
Oci manastira Svete Katarine na Sinaju tvrde da su nasilno izbačeni iz svete obitelji, da su im polomljeni vrata i prozori, dok je arhiepiskop Damjan i njegovi saradnici sve to posmatrao sa podsmehom.
Gest oca Gavrila i Džemila-efendije Destanovića postao je simbol zajedništva u Lukocrevu, gde putevi ne povezuju samo bogomolje, već i ljude različitih vera.
Najveća odgovornost, kako se navodi, leži na grčkom Ministarstvu prosvete i veroispovesti, ali i na Generalnom sekretarijatu za verska pitanja.Manastir Svete Katarine.
Eparhija raško-prizrenska zabrinuta zbog privođenja Srba nakon Vidovdana i traži istragu navoda o prekoračenju ovlašćenja i ugrožavanju prava vernika.
Od narodnih predanja o zaštiti doma i zdravlju do pogrešnog razumevanja uloge ikona, Crkva objašnjava gde se završava iskreno poštovanje svetitelja, a gde počinju verovanja koja nisu deo pravoslavnog učenja.
Godine same po sebi ne donose unutrašnju promenu, niti garantuju duhovnu zrelost.
Crkva uči da čovekov život i duhovno sazrevanje ne zavise samo od prijateljstva, već se mnogo može naučiti i od neprijatelja.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Godine same po sebi ne donose unutrašnju promenu, niti garantuju duhovnu zrelost.
Crkveno predanje razlikuje ličnu molitvu za takve osobe od liturgijskog pominjanja, a ljubav prema njima ostaje poziv da se za njihovo dobro i spasenje ne prestaje moliti.
U besedi za ponedeljak 5. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da svaka reč ima težinu pred Bogom i poziva hrišćane na čuvanje misli, govora i srca.