U praksi, poslušnost pomaže čoveku da se oslobodi egoizma i samovolje. Kroz nju se uči smirenje, vera i poverenje.
U pravoslavnoj duhovnosti, poslušanje zauzima centralno mesto u ličnom duhovnom razvoju i životu zajednice. To nije puko slepo izvršavanje naređenja, već duboko duhovno načelo koje se tiče poniznosti, slobode i ljubavi prema Bogu i bližnjima.
Poslušanje u duhovnom smislu znači spremnost čoveka da se odrekne svoje volje u korist više svrhe - volje Božje. To se ogleda u poverenju prema onima koji nas vode na putu spasenja, kao što su duhovnici, starešine manastira, ili u širem smislu - roditelji i autoriteti koji deluju u ljubavi i istini.
Pravoslavlje poslušanje vidi kao lek za gordost - koren svih grehova. Adam i Eva su pali u greh neposlušnosti prema Bogu.
Shutterstock/KDdesign_photo_video
Ego je priroda đavola
U praksi, poslušnost pomaže čoveku da se oslobodi egoizma i samovolje. Kroz nju se uči smirenje, vera i poverenje.
Važno je naglasiti da pravoslavna poslušnost nije ropstvo. Ona ne poništava ličnost, već je uzdiže. Pravoslavni duhovnici često naglašavaju da poslušanje mora biti u ljubavi, razboritosti i uz međusobno poverenje. Kada se poslušnost traži ili nameće mimo ljubavi i istine, ona prestaje da bude duhovna vrlina i postaje zloupotreba.
Arhimandrit Pavel Gruzdev je govorio da se poslušću uništava i sama moć đalova.
"Kada si poslušan, uništićeš moć đavola. Osoba koja nije poslušna, ima u sebi ego. Ego je priroda đavola. To je priroda propasti, to je početak pakla i nihilizma".
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.