Dok svet fokusira pažnju na samit sa Trampom, ruski predsednik u Ankoražu polaže cveće sovjetskim pilotima i razgovara o molitvi za mir, osvetljavajući vekovnu duhovnu povezanost Rusije i Aljaske.
Ruski predsednik Vladimir Putin posetio je Aljasku, gde je, tokom svog prvog susreta sa američkim predsednikom Donaldom Trampom u poslednjih deset godina, položio cveće na grobove sovjetskih pilota na Nacionalnom groblju Fort Richardson u Ankoražu. Ovaj čin nije bio samo diplomatski gest, već nosi poruku o duboko ukorenjenoj pravoslavnoj tradiciji i istoriji odnosa između Rusije i Aljaske.
Gavriil GRIGOROV / AFP / Profimedia
Predsednik Ruske Federacije Vladimir Putin i arhiepiskop Aleksej
Susret sa arhiepiskopom Aleksejem
Posle polaganja cveća, predsednik Vladimir Putin susreo se sa arhiepiskopom Aleksejem, poglavarom Pravoslavne crkve u Americi za Aljasku. Arhiepiskop Aleksej, rođen kao John Trader u Delaveru 1965. godine, prešao je iz metodizma u pravoslavlje, studirao teologiju u Čikagu i Tesalonikiju, i služio u manastiru na Svetoj Gori. Njegovo imenovanje za arhiepiskopa Sitke i Aljaske 2022. godine odražava duboke duhovne i kulturne veze između Rusije i Aljaske.
Pravoslavlje na Aljasci
Tokom posete, predsednik Putin i arhiepiskop Aleksej razgovarali su o značaju pravoslavne vere u Aljasci, gde je pravoslavlje prisutno od 18. veka, kada je Aljaska bila deo Ruske Amerike. Arhiepiskop Aleksej istakao je važnost molitve za mir, posebno u svetlu sukoba u Ukrajini, koji je duboko podelio pravoslavne zajednice. On je predvodio trodnevnu molitvenu službu za mir, pozivajući vernike da se mole za prestanak rata i pomirenje.
Trodnevna molitva za mir
Daniel Kozin/Tanjug/AP
Vernici u pravoslavnoj crkvi u Enkoridžu na Aljasci
Uoči samita između Putina i američkog predsednika Donalda Trampa, pravoslavni hrišćani širom Aljaske organizovali su trodnevnu molitvenu službu za mir, sa posebnim naglaskom na rat u Ukrajini. Arhiepiskop Aleksej iz Eparhije Sitke i Aljaske, koja pripada Pravoslavnoj crkvi Amerike (PCA), istakao je da je jedino što crkva može ponuditi u takvim trenucima – molitve za mir.
PCA je samostalna naslednica ruskih pravoslavnih misionara koji su doneli veru na Aljasku u 18. i 19. veku, a danas broji oko 80 parohija širom države i stotine širom Severne Amerike. Molitve su bile posvećene svetiteljima poput Svete Olge iz Kvethluka, nedavno kanonizovane kao prva pravoslavna svetiteljka u Severnoj Americi, i Svetom Hermanu, misionaru poznatom po tome što je stajao protiv nepravde.
mark thiessen/Tanjug/AP
Mark Kalašnjikov, Rus koji živi u SAD, ispred pravoslavne crkve na Aljasci
Završni dan molitvi bio je posvećen ikoni Majke Božje u Sitki, koja ima duboko istorijsko i duhovno značenje za pravoslavne vernike na Aljasci. Verujući da će njihove molitve dotaknuti srca lidera, okupljeni su izrazili nadu da će samit doprineti rešavanju sukoba i obnovi mira.
Duhovna poruka susreta
Ovaj susret na Aljasci simbolizuje ne samo političke i diplomatske odnose, već i duhovnu povezanost koja traje vekovima. U svetlu trenutnih globalnih izazova, poput rata u Ukrajini, ovaj trenutak podseća na važnost molitve, pomirenja i međusobnog razumevanja među narodima.
Putinov gest polaganja cveća na grobove sovjetskih pilota, zajedno sa susretom sa arhiepiskopom Aleksejem, predstavlja snažnu poruku nade i pomirenja, ukazujući na to da, i u najtežim vremenima, vera i duhovnost mogu biti mostovi koji spajaju ljude i narode.
Pastor Mark Berns poručuje da uništavanje hramova nije samo politički čin, već i udar na samog Boga u ljudima, te poziva hrišćane širom sveta da se ujedine protiv zla koje razara Ukrajinu.
Suđenje Ivanu Hadravi, jereju pravoslavne crkve u Češkoj stavlja na ispit granice verskog angažmana u političkim sukobima i izaziva burne reakcije u crkvenim i društvenim krugovima.
Specijalni predstavnik ruskog predsednika za investicije i ekonomsku saradnju sa inostranstvom govori o tome kako praznik milosrđa i pomirenja unosi posebnu simboliku u ovaj istorijski sastanak.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
Poglavar Jerusalimske patrijaršije istakao da verske vođe imaju duhovni i moralni autoritet da pomognu u prevazilaženju sukoba i otvore put ka pomirenju.
Dok Crkva slavi Svetog Kirila i Metodija, patrijarhu moskovskom i cele Rusije upućene su čestitke koje su otvorile pitanje uloge vere u očuvanju društvenog jedinstva i kulturnog kontinuiteta u Rusiji.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.