OVI LJUDI NIKAD NEMAJU NI MIRA NI SPOKOJA! Starac Tadej objasnio kako čovek sebi pravi pakao od života!
Bog svakome daje ono što mu je potrebno i što je za njega najbolje.
Pravoslavna crkva ne zabranjuje u potpunosti konzumaciju alkohola, ali strogo osuđuje pijanstvo i prekomerno uživanje.
U Srbiji konzumacija alkohola je duboko ukorenjena u kulturi i društvenim običajima.
Nažalost, veliki broj ljudi ne pije samo povremeno i umereno, već redovno konzumira velike količine alkohola, što dovodi do problema alkoholizma. Alkohol se često povezuje sa slavljima, druženjima i obeležavanjem važnih događaja, ali za mnoge prelazi granicu socijalnog, i postaje beg od problema, svakodnevice i unutrašnjih borbi.
Pravoslavna crkva ne zabranjuje u potpunosti konzumaciju alkohola, ali strogo osuđuje pijanstvo i prekomerno uživanje. Vino, kao simbol krvi Hristove, ima posebno mesto u liturgijskom životu Crkve, ali se koristi sa dubokim poštovanjem i u jasno određenom kontekstu. Crkva ne vidi alkohol kao zlo sam po sebi, već upozorava na njegovu zloupotrebu, koja vodi u greh, razaranje ličnosti i porodičnih odnosa.

Arhimandrit Hrizostom (Nešić) u emisiji "Pitanja i odgovori" na TV Hram, koja će sutra biti emitovana, objasnio je jednom verniku kako se izlazi iz kandži alkoholizma i zašto do njega uopšte i dolazi.
- Nemaš ti, brate, problem sa alkoholom, već je to posledica tvog problema. Moraš da vidiš koju tugu i muku imaš u srcu. I to da počneš da lečiš, ispovediš i da to nekako prevaziđeš. I naravno, da posle toga ne ideš tamo gde su ti prijatelji sa kojima piješ - istakao je otac Hrizostom.

On je istakao da ljudima koji piju, neretko je više potrebna priča sa tim društvom, nego samo piće.
- Zajednicu ne moraš tu da tražiš, nego je traži sa Gospodom, sa roditeljima ili drugim ljudima koji imaju sprektar interesovanja malo drugačiji. I moraš da nađeš zajednicu i u Crkvi. Gledaj, ti si nešto nezadovoljan, Nema šta da budeš nezadovoljan ili zadovoljan, Bog ti je podario život, i nemoj da se bojiš ni života ni smrti. Nego stani pred Gospoda, zablagodari mu i raduj se svakom danu. Da vidiš kako će sve da bude drugačije - dao je savet otac Hrizostom.
Bog svakome daje ono što mu je potrebno i što je za njega najbolje.
Opštežiće se svakako vezuje za drevno monaško predanje, a idioritmijski poredak je karakterističan za prelomne istorijske trenutke, doba pozne Vizantije i period turske vlasti.
Pravoslavna duhovnost, odavno ukazuje da čovek nije samo telo i psiha, već i duša, i da su sve tri dimenzije neraskidivo povezane.
Nikada više ljudi ne govori o potrebi za mirom, a paradoksalno, nikada više nismo bili okruženi sukobima, ratovima i nasiljem.
Od ovih grešnih navika možda su najodvratnije pijanstvo i pušenje duvana, govorio je Starac Sava pskovo-pečerski.
Svakodnevno se u hramu Visockog manastira pred čudotvornom ikonom drže molebani, na kojima se iznose molitve za sve stradalnike koji mole za milost, Caricu Nebesku.
Reči jednog od najvećih svetaca pravoslavlja razbijaju iluziju o lakom autoritetu i otkrivaju da je najteža pozicija ona u kojoj čovek mora da predvidi buru, upozori druge i preuzme udarac koji je namenjen njima.
Dok region obeležava 180 godina od objavljivanja njegovog kapitalnog dela, pitanje Njegoševe kanonizacije ponovo se vraća u fokus — zašto je inicijativa iz 2013. godine zaustavljena?
Urednik National Herald-a tvrdi da je Carigradska patrijaršija odgovorna za duboku krizu Arhiepiskopije Amerike, ukazujući na proteste vernika, finansijske tenzije i ozbiljne pukotine u načinu upravljanja.
Bez spremnosti na žrtvu nema ništa, upozorava otac Predrag.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Ukrasi, boje i obilje nisu ono što čini slavu - već simboli koji moraju da stoje na svom mestu i duh koji se prenosi tišinom, molitvom i merom.
Priča o svetitelju koji je pred filozofima i demonima pokazao da snaga vere nije u rečima, nego u znaku koji štiti i vodi kroz najmračnije iskušenja.
Od progona hrišćana do zemljotresa, ovaj drevni hram je iznova podizao svetlost vere – 16. novembra pravoslavni vernici slave čudesno obnovljeno sveto mesto gde se vekovima čuvaju mošti velikomučenika Georgija.