OVI LJUDI NIKAD NEMAJU NI MIRA NI SPOKOJA! Starac Tadej objasnio kako čovek sebi pravi pakao od života!
Bog svakome daje ono što mu je potrebno i što je za njega najbolje.
Pravoslavna crkva ne zabranjuje u potpunosti konzumaciju alkohola, ali strogo osuđuje pijanstvo i prekomerno uživanje.
U Srbiji konzumacija alkohola je duboko ukorenjena u kulturi i društvenim običajima.
Nažalost, veliki broj ljudi ne pije samo povremeno i umereno, već redovno konzumira velike količine alkohola, što dovodi do problema alkoholizma. Alkohol se često povezuje sa slavljima, druženjima i obeležavanjem važnih događaja, ali za mnoge prelazi granicu socijalnog, i postaje beg od problema, svakodnevice i unutrašnjih borbi.
Pravoslavna crkva ne zabranjuje u potpunosti konzumaciju alkohola, ali strogo osuđuje pijanstvo i prekomerno uživanje. Vino, kao simbol krvi Hristove, ima posebno mesto u liturgijskom životu Crkve, ali se koristi sa dubokim poštovanjem i u jasno određenom kontekstu. Crkva ne vidi alkohol kao zlo sam po sebi, već upozorava na njegovu zloupotrebu, koja vodi u greh, razaranje ličnosti i porodičnih odnosa.

Arhimandrit Hrizostom (Nešić) u emisiji "Pitanja i odgovori" na TV Hram, koja će sutra biti emitovana, objasnio je jednom verniku kako se izlazi iz kandži alkoholizma i zašto do njega uopšte i dolazi.
- Nemaš ti, brate, problem sa alkoholom, već je to posledica tvog problema. Moraš da vidiš koju tugu i muku imaš u srcu. I to da počneš da lečiš, ispovediš i da to nekako prevaziđeš. I naravno, da posle toga ne ideš tamo gde su ti prijatelji sa kojima piješ - istakao je otac Hrizostom.

On je istakao da ljudima koji piju, neretko je više potrebna priča sa tim društvom, nego samo piće.
- Zajednicu ne moraš tu da tražiš, nego je traži sa Gospodom, sa roditeljima ili drugim ljudima koji imaju sprektar interesovanja malo drugačiji. I moraš da nađeš zajednicu i u Crkvi. Gledaj, ti si nešto nezadovoljan, Nema šta da budeš nezadovoljan ili zadovoljan, Bog ti je podario život, i nemoj da se bojiš ni života ni smrti. Nego stani pred Gospoda, zablagodari mu i raduj se svakom danu. Da vidiš kako će sve da bude drugačije - dao je savet otac Hrizostom.
Bog svakome daje ono što mu je potrebno i što je za njega najbolje.
Opštežiće se svakako vezuje za drevno monaško predanje, a idioritmijski poredak je karakterističan za prelomne istorijske trenutke, doba pozne Vizantije i period turske vlasti.
Pravoslavna duhovnost, odavno ukazuje da čovek nije samo telo i psiha, već i duša, i da su sve tri dimenzije neraskidivo povezane.
Nikada više ljudi ne govori o potrebi za mirom, a paradoksalno, nikada više nismo bili okruženi sukobima, ratovima i nasiljem.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Patrijarh Pavle posebno je naglašavao da čovek može podneti i najveća iskušenja kada zna njihov smisao.
Otac Hrizostom je naglasio da temelj svakodnevne molitve treba da budu reči kojima čovek traži Božiju milost, oproštaj grehova i spasenje, kako za sebe, tako i za svoje bližnje.
Kada čovek počne dan krstom i molitvom, on ne menja samo svoje raspoloženje, već polako menja i pogled na život.
Crkva podseća da rat nikada ne donosi istinsku pobedu, već samo stradanje, razaranje i nove podele među ljudima.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.