Svakodnevno se u hramu Visockog manastira pred čudotvornom ikonom drže molebani, na kojima se iznose molitve za sve stradalnike koji mole za milost, Caricu Nebesku.
Ikona Bogorodice "Čaša koja se ne ispija” je ikona Bogorodice koja potiče iz Serpuhovskog Vavedenskog Vladičnskog manastira. Poznata je od 1878. godine i poštovana je u Ruskoj pravoslavnoj crkvi kao čudotvorna i predstavlja simbol nade za sve koji boluju od bolesti zavisnosti.
Prema predanju, događaj koji je doveo do otkrivanja ikone desio se 1878. godine, kada je jedan vojnik iz Tulske gubernije, Stefan, bio potpuno slomljen zbog svoje strasti prema alkoholu. Nakon što je potrošio svu svoju vojnu penziju i uništio dom, Stefan je izgubio snagu i "pao je s nogu". U snu mu se javio starac, koji ga je uputio da poseti Serpuhov i potraži pomoć u manastiru, gde se nalazi ikona pod nazivom "Čaša koja se ne ispija". Starac mu je rekao da potraži moleban, koji će ga izlečiti od bolesti duše i tela.
Kako je Stefan bio potpuno fizički iscrpljen, a bez pomoći drugih, tek po trećem javljanju starca odlučio je da krene na put i to četvoronoške. Putovanje je bilo teško i mučno, ali uz pomoć dobrih ljudi, uspeo je da stigne do manastira.
Po dolasku, on je ispričao svoje viđenje i tražio da se pred ikonom održi moleban. Iako su u manastiru bili zbunjeni, jer nisu znali za ikonu pod tim imenom, ubrzo su shvatili da se verovatno radilo o ikoni sa slikom čaše, koja je postavljena u prolazu iz Sabornog hrama ka riznici. Kada su otišli do nje, videli su da na njoj poleđini piše "Čaša koja se ne ispija", što je izazvalo veliko oduševljenje. Po opisu, starca iz snoviđenja – prepoznali su starca Varlaama, nekadašnjeg nastojatelja toga manastira.
Wikipedia
Ikona Bogorodice Čaša koja se ne ispija
Održan je moleban, a Stefan je potpuno ozdravio, ne samo fizički, već je i prestao piti.
Vest o čudotvornoj ikoni brzo se proširila, a manastir je uskoro postao stecište velikog broja vernika koji su dolazili da se poklone ovoj svetinji, tražeći pomoć u izlečenju od alkoholizma i drugih bolesti.
Međutim, nakon revolucije 1919. godine, manastir je zatvoren, a ikona je nestala, zajedno s mnogim drugim svetinjama. U periodu između 1928. i 1930. godine, mitropolit Manuilo Lemeševski je obnovio poštovanje ove ikone, te su, po njegovom blagoslovu, napravljene kopije čudotvorne ikone.
Godine 1929. hram u kome je bila ikona je zatvoren i sve svetinje su spaljene na obali reke, Nare. Ikona Majke Božije Čaša koja se ne ispija nestala je bez traga i svi molebani su prestali.
Poštovanje svetinje iz Serpuhova obnovljeno je ’80-ih godina 20. veka.
Na inicijativu upravnika mesne crkve, posvećene Proroku Iliji – arhimandrita Josifa, ponovo se počelo sa služenjem molebana za isceljenje od pijanstva, čitanjem akatista Bogorodici Čaša koja se ne ispija. Arhimandrit Josif je 1990. g. započeo sa inicijativom da se ponovo otvori Serpuhovski manastir, Visocki. Kao rezultat, 10. aprila 1990. g. je ponovo zaživelo bratstvo tog manastira, koje je još 1374. g. osnovao Sv. Sergije Radonješki. Postavši predstojnik bratstva, arhimandrit Josif je preneo služenje molebana Bogorodici Čaša koja se ne ispija u Visocki manastir, i već sledeće godine je po njegovom blagoslovu, ruski ikonopisac Aleksandar Sokolov, naslikao danas svima poznatu ikonu. Nova ikona je ubrzo postala omiljena u vernom narodu koji je počeo masovno da dolazi na poklonjenje ovoj svetinji.
Wikipedia/Mr.Mariott
Visocki manastir
U manastiru Visocki sastavljen je kanon i izdat akatist toj ikoni Majke Božije, koji se ranije nalazio u nekoliko odvojenih i različitih rukopisa.
U Serpuhovom počiva jedna ikona Božije Matere Čaša koja se ne ispija, koja se nalazila u Vavedenjskom Vladičinom ženskom manastiru, napisanoj 1995. g. po staroj fotografiji.
U očima vernog naroda čudotvorna ikona Majke Božije Čaša koja se ne ispija, postala je istinskom sveruskom Svetinjom. Po blagoslovu Svjatjejšeg Patrijarha 30. maja 1997. g. ikona je uvedena u pravoslavni crkveni kalendar, što je bilo zvanično priznanje sveruskog poštovanja, tog lika Bogomajke.
Svakodnevno se u hramu Visockog manastira pred čudotvornom ikonom drže molebani, na kojima se iznose molitve za sve stradalnike koji mole za milost, Caricu Nebesku. Nebrojeni hodočasnici posećuju manastir. Posebno mnogo bogomoljaca se okuplja na moleban koji se drži, po Vaskrsu.
Najvažnije bogosluženje ikoni Nebesne Zastupnice je 18./5. maja na dan praznovanja ikone. Oni koji ne mogu da dođu na poklonjenje čudotvornoj ikoni, šalju pisma i telegrame sa molbama da se odsluže molebani za njih, bližnje i rođake.
Ova ikona, proslavlja se 18. maja po novom odnosno, 5. maja po starom kalendaru.
Praznik jednog od najpoštovanijih pravoslavnih svetitelja biće obeležen uz praznično bdenije, arhijerejsku liturgiju i dolazak hodočasnika koji peške prelaze stotine kilometara tražeći mir, utehu i duhovno ukrepljenje.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak 5. sedmice po Vaskrsu otvara pitanje zašto se Božje lice nekome otkriva kao dugotrajna čežnja, a nekome kao neposredan susret.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete apostole Jasona i Sosipatera po starom i Svete Kirila i Metodija po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Franje de Geronima, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dok ljudi danas burno reaguju na uvrede, otkrivaju tuđe mane i ulaze u bespotrebne sukobe, ruski svetitelj ostavio je jednostavne savete o ćutanju, smirenju i molitvi kao putu ka unutrašnjem miru i duhovnoj snazi.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak 5. sedmice po Vaskrsu otvara pitanje zašto se Božje lice nekome otkriva kao dugotrajna čežnja, a nekome kao neposredan susret.
Dok ljudi danas burno reaguju na uvrede, otkrivaju tuđe mane i ulaze u bespotrebne sukobe, ruski svetitelj ostavio je jednostavne savete o ćutanju, smirenju i molitvi kao putu ka unutrašnjem miru i duhovnoj snazi.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Patrijarh Porfirije i episkop Irinej govorili su o nadi, vaskrsenju i pobedi vere na praznik Spaljivanja moštiju Svetog Save pred hiljadama vernika okupljenih u Hramu na Vračaru.
Nekada obavezan na trpezama posle nedeljne liturgije i prazničnih ručkova, ovaj jednostavan kolač vraća miris starinskih kuhinja – sočan, mekan i neodoljivo domaći desert koji osvaja na prvi zalogaj.