OVI LJUDI NIKAD NEMAJU NI MIRA NI SPOKOJA! Starac Tadej objasnio kako čovek sebi pravi pakao od života!
Bog svakome daje ono što mu je potrebno i što je za njega najbolje.
Dok su nekada imena za decu birana po imenima bakama i dekama, svetiteljima ili značajnim datumima, danas su inspiracija postali influenseri, pop kultura i globalni trendovi.
U poslednjih nekoliko godina postala je moda da se deci daju neobična neobična imena. Roditelji se sve češće odlučuju za imena koja su jedinstvena, zvuče savremeno ili imaju internacionalni prizvuk, ostavljajući po strani tradicionalna i porodična imena koja su nekada bila gotovo pravilo.
Razlozi za ovaj trend su brojni. Sa sve većom izloženošću globalnoj kulturi putem Interneta, serija, filmova i društvenih mreža, mnoga imena iz drugih zemalja i jezika postaju deo svakodnevnog vokabulara. Imena poput Mia, Noa, Elena, Tara, Liam, Lav dominiraju listama najpopularnijih, dok neka tradicionalna imena, poput Milica, Zoran, Radmila ili Dragoljub, polako izlaze iz mode.
Dok su nekada imena birana po bakama i dekama, svetiteljima ili značajnim datumima, danas su inspiracija postali influenseri, pop kultura i globalni trendovi.
Dok jedni ovaj trend vide kao znak vremena i prirodnu posledicu globalizacije, Crkva sa dozom zabrinutosti posmatra sve manju prisutnost hrišćanskih i svetiteljskih imena među novorođenima.
Sve češći odabiri imena koja nemaju uporište u hrišćanskoj tradiciji, ili čak uopšte nemaju značenje, prema mišljenju Crkve, predstavljaju udaljavanje od duhovnih vrednosti koje su vekovima bile temelj srpskog naroda.
Sveti Teofan je i više nego jasno ukazivao kako bi detetu trebalo dati ime.
"Imena za decu kod nas su počeli da biraju ne po Božijem. Evo kako treba po Božijem – ime birajte po svecima, bilo dana u koje se dete rodi, bilo u koji se krsti, ili u međuvremenu i do tri dana po krštenju. Tako će stvar biti bez ikakvih ljudskih pobuda, nego kako Bog da; jer dani rođenja su u rukama Božijim".
Bog svakome daje ono što mu je potrebno i što je za njega najbolje.
Pravoslavna duhovnost, odavno ukazuje da čovek nije samo telo i psiha, već i duša, i da su sve tri dimenzije neraskidivo povezane.
Pravoslavlje jasno pokazuje da je unutrašnji mir dar koji se zadobija ne spoljnim okolnostima, već unutrašnjim preobražajem.
Nikada više ljudi ne govori o potrebi za mirom, a paradoksalno, nikada više nismo bili okruženi sukobima, ratovima i nasiljem.
Ime, ističe Crkva, nije samo oznaka ili izraz ličnog ukusa roditelja, već nosi duhovni smisao i vezu sa tradicijom i verom naroda.
I tu želju roditelja i kumova, da svom detetu i kumčetu na krštenju daju dva imena, treba shvatiti kao pomodarstvo, koje sa pravilima Srpske pravoslavne crkve nema veze, govorio je sveštenik.
Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost.
Na ulazu u manastir stoje uputstva koja nisu puka pravila ponašanja, već deo viševekovnog poretka Svete Gore. Zašto se određene navike ostavljaju pred kapijom Atosa i kakvu poruku Epistati upućuju poklonicima?
Od hramova do krsnih slava u domovima, ovi znaci vere imaju duboku simboliku, ali Crkva upozorava na granicu između pobožnosti i narodnih verovanja koja se udaljavaju od njenog učenja.
Nema izuzetaka kada je u pitanju krštenje upokojenih.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Rukopoloženje koje se dogodilo u sredu je prvo rukopoloženje biskupa koje je to bratstvo obavilo od 1988. godine.
Hristos je decu postavio kao primer svima koji žele da zadobiju Carstvo nebesko.
Od brašna, kakaa, mineralne vode i nekoliko uobičajenih namirnica nastaje jednostavna poslastica koja se priprema bez mnogo truda, a ostaje vazdušasta, punog ukusa i prijatne voćne svežine.