OVI LJUDI NIKAD NEMAJU NI MIRA NI SPOKOJA! Starac Tadej objasnio kako čovek sebi pravi pakao od života!
Bog svakome daje ono što mu je potrebno i što je za njega najbolje.
Dok su nekada imena za decu birana po imenima bakama i dekama, svetiteljima ili značajnim datumima, danas su inspiracija postali influenseri, pop kultura i globalni trendovi.
U poslednjih nekoliko godina postala je moda da se deci daju neobična neobična imena. Roditelji se sve češće odlučuju za imena koja su jedinstvena, zvuče savremeno ili imaju internacionalni prizvuk, ostavljajući po strani tradicionalna i porodična imena koja su nekada bila gotovo pravilo.
Razlozi za ovaj trend su brojni. Sa sve većom izloženošću globalnoj kulturi putem Interneta, serija, filmova i društvenih mreža, mnoga imena iz drugih zemalja i jezika postaju deo svakodnevnog vokabulara. Imena poput Mia, Noa, Elena, Tara, Liam, Lav dominiraju listama najpopularnijih, dok neka tradicionalna imena, poput Milica, Zoran, Radmila ili Dragoljub, polako izlaze iz mode.
Dok su nekada imena birana po bakama i dekama, svetiteljima ili značajnim datumima, danas su inspiracija postali influenseri, pop kultura i globalni trendovi.
Dok jedni ovaj trend vide kao znak vremena i prirodnu posledicu globalizacije, Crkva sa dozom zabrinutosti posmatra sve manju prisutnost hrišćanskih i svetiteljskih imena među novorođenima.
Sve češći odabiri imena koja nemaju uporište u hrišćanskoj tradiciji, ili čak uopšte nemaju značenje, prema mišljenju Crkve, predstavljaju udaljavanje od duhovnih vrednosti koje su vekovima bile temelj srpskog naroda.
Sveti Teofan je i više nego jasno ukazivao kako bi detetu trebalo dati ime.
"Imena za decu kod nas su počeli da biraju ne po Božijem. Evo kako treba po Božijem – ime birajte po svecima, bilo dana u koje se dete rodi, bilo u koji se krsti, ili u međuvremenu i do tri dana po krštenju. Tako će stvar biti bez ikakvih ljudskih pobuda, nego kako Bog da; jer dani rođenja su u rukama Božijim".
Bog svakome daje ono što mu je potrebno i što je za njega najbolje.
Pravoslavna duhovnost, odavno ukazuje da čovek nije samo telo i psiha, već i duša, i da su sve tri dimenzije neraskidivo povezane.
Pravoslavlje jasno pokazuje da je unutrašnji mir dar koji se zadobija ne spoljnim okolnostima, već unutrašnjim preobražajem.
Nikada više ljudi ne govori o potrebi za mirom, a paradoksalno, nikada više nismo bili okruženi sukobima, ratovima i nasiljem.
Ime, ističe Crkva, nije samo oznaka ili izraz ličnog ukusa roditelja, već nosi duhovni smisao i vezu sa tradicijom i verom naroda.
I tu želju roditelja i kumova, da svom detetu i kumčetu na krštenju daju dva imena, treba shvatiti kao pomodarstvo, koje sa pravilima Srpske pravoslavne crkve nema veze, govorio je sveštenik.
Porodica se ne čuva velikim rečima, već svakodnevnom brigom, ljubavlju i spremnošću da čovek najpre menja sebe, a ne druge.
Dete koje ne nauči šta su čast, zahvalnost, trpljenje i dobrota, teško će pronaći mir čak i ako poseduje sve ovozemaljsko.
Crkveni Tipik određuje i dane kada se opelo ne služi.
U besedi za subotu 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o ljudima koji veruju samo sili, razumu i materiji, ali se u času najveće nevolje vraćaju pred lice Boga od koga su se udaljili.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Dete koje ne nauči šta su čast, zahvalnost, trpljenje i dobrota, teško će pronaći mir čak i ako poseduje sve ovozemaljsko.
U Crkvi Svetog Đorđa pod Goricom služeno je opelo monahinji Hristini (Rabrenović), koju su vernici pamtili po požrtvovanosti, molitvi i decenijama služenja bez želje za priznanjima.
U besedi za subotu 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o ljudima koji veruju samo sili, razumu i materiji, ali se u času najveće nevolje vraćaju pred lice Boga od koga su se udaljili.