Jelo koje se tradicionalno priprema s mesom i mladim zelenilom, ima i svoju posnu varijantu koja očarava svakog ko želi da oseti autentičan duh Kosova i Metohije i toplinu domaće kuhinje.
Na Kosovu i Metohiji, kapama je više od običnog jela – to je deo porodične tradicije, ukus detinjstva i sećanje na zajedničke trpeze. Uvek je imala posebno mesto na stolu, bilo da se priprema za velike praznike ili porodična okupljanja. Klasična verzija nastajala je sporo, s mladim zelenilom i mesom, a miris koji bi se širio iz rerne bio je znak da se u kući sprema nešto posebno.
Tokom posta, domaćice su ovu recepturu prilagođavale pravilima crkvenog kalendara, zamenjujući meso raskošnom kombinacijom spanaća, pirinča, luka i začina. Tako je nastala posna kapama – skromna u sastavu, ali bogata u ukusu, koja i danas s jednakim dostojanstvom krasi trpeze u vreme posta, čuvajući duh zajedništva i poštovanja prema tradiciji.
Sastojci:
1 glavica crnog luka
3–4 češnja belog luka
2 struka mladog belog luka
3 kašike ulja
so
aleva paprika
2 kašike brašna
100 g pirinča
500 g spanaća
biber
freepik
Mlado zelje glavni je sastojak kapame, a kao zamena koristi se spanać ili blitva
Priprema:
Prvo očistite i sitno iseckajte crni luk, pa ga propržite na ulju dok ne postane staklast i mirisan. Spanać očistite, operite i kratko obarite, zatim ga sitno iseckajte i dodajte u upržen luk. Kratko propržite zajedno, pa umešajte opran pirinač, brašno i alevu papriku, dobro promešajte da se ukusi sjedine. Nalijte vodom, posolite, pobiberite i stavite u rernu da se polako ukuva dok smesa ne postane gusta i sočna.
Savet:
Ako želite da jelo bude potpuno na vodi, luk jednostavno izdinstajte bez ulja. Posnu kapamu možete pripremiti i od blitve ili drugog zelenog povrća, koristeći isti postupak – rezultat će biti jednako ukusan i aromatičan.
Ovo drevno jelo u srpskim domovima i manastirima pripremalo se u danima najstrožeg posta, a danas osvaja sve koji tragaju za laganim i okrepljujućim obrokom.
Otkrijte kako se priprema ova starinska pita – mirisna, slojevita i bogata, onako kako se nekada spremala posle liturgije, za okupljanje oko trpeze koja je bila svetinja doma.
Episkop iz Antiohije mirno je odbio carsku ponudu, krenuo okovan ka Rimu i svojim stradanjem pokazao da hrišćanstvo nije stvar pogodnosti, već vernosti do poslednjeg daha.
Sveta knjiga islama u rukama prvog čoveka najvećeg američkog grada pokreće debate o religijskoj raznolikosti, javnom životu i mestu muslimana u društvu.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
Od Adama do proroka Danila, kroz rodoslov, oganj peći i tiho iščekivanje Mesije otkriva se kako je nada sačuvana u vremenima kada je ljudski život malo vredeo, a vera se prenosila kao upaljena sveća kroz mrak.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Iz knjige „Svetogorski kuvar – Kulinarske priče o svetogorskom životu“ otkrivamo jednostavan recept za posne medenjake na vodi koji zimi mame mirisom i toplinom manastirske trpeze.
Zabeležen rukom u požutelim sveskama i pravljen merom koju je diktiralo srce, ovaj posni kolač i danas okuplja ukućane oko istog ukusa — jednostavnog, postojanog i dovoljno snažnog da poveže slavu, post i savremeni sto.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Svetitelji podsećaju da početak godine nije pitanje slavlja, već trenutak u kojem se preispituju savest, navike i odnos prema Bogu — jer od toga zavisi kakav će trag ostaviti dani koji dolaze.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.