Jelo koje se tradicionalno priprema s mesom i mladim zelenilom, ima i svoju posnu varijantu koja očarava svakog ko želi da oseti autentičan duh Kosova i Metohije i toplinu domaće kuhinje.
Na Kosovu i Metohiji, kapama je više od običnog jela – to je deo porodične tradicije, ukus detinjstva i sećanje na zajedničke trpeze. Uvek je imala posebno mesto na stolu, bilo da se priprema za velike praznike ili porodična okupljanja. Klasična verzija nastajala je sporo, s mladim zelenilom i mesom, a miris koji bi se širio iz rerne bio je znak da se u kući sprema nešto posebno.
Tokom posta, domaćice su ovu recepturu prilagođavale pravilima crkvenog kalendara, zamenjujući meso raskošnom kombinacijom spanaća, pirinča, luka i začina. Tako je nastala posna kapama – skromna u sastavu, ali bogata u ukusu, koja i danas s jednakim dostojanstvom krasi trpeze u vreme posta, čuvajući duh zajedništva i poštovanja prema tradiciji.
Sastojci:
1 glavica crnog luka
3–4 češnja belog luka
2 struka mladog belog luka
3 kašike ulja
so
aleva paprika
2 kašike brašna
100 g pirinča
500 g spanaća
biber
freepik
Mlado zelje glavni je sastojak kapame, a kao zamena koristi se spanać ili blitva
Priprema:
Prvo očistite i sitno iseckajte crni luk, pa ga propržite na ulju dok ne postane staklast i mirisan. Spanać očistite, operite i kratko obarite, zatim ga sitno iseckajte i dodajte u upržen luk. Kratko propržite zajedno, pa umešajte opran pirinač, brašno i alevu papriku, dobro promešajte da se ukusi sjedine. Nalijte vodom, posolite, pobiberite i stavite u rernu da se polako ukuva dok smesa ne postane gusta i sočna.
Savet:
Ako želite da jelo bude potpuno na vodi, luk jednostavno izdinstajte bez ulja. Posnu kapamu možete pripremiti i od blitve ili drugog zelenog povrća, koristeći isti postupak – rezultat će biti jednako ukusan i aromatičan.
Ovo drevno jelo u srpskim domovima i manastirima pripremalo se u danima najstrožeg posta, a danas osvaja sve koji tragaju za laganim i okrepljujućim obrokom.
Otkrijte kako se priprema ova starinska pita – mirisna, slojevita i bogata, onako kako se nekada spremala posle liturgije, za okupljanje oko trpeze koja je bila svetinja doma.
U Sabornom hramu i na svečanoj akademiji otvorena su ključna pitanja o strpljenju, veri i duhovnom identitetu, uz prisustvo najviših predstavnika crkvenog i javnog života.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Flekice sa kupusom, nekada nezaobilazne u mnogim domovima, vraćaju se kao lagana i zdrava alternativa teškim slavskim đakonijama – jednostavno i brzo za pripremu.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
U nadahnutoj besedi na Đurđic, prota Slobodan Zeković upozorio je vernike na posledice greha, zamke modernog sujeverja i prikrivene duhovne stranputice, podsećajući da pad nije kraj.
U besedi za 24. ponedeljak po Duhovima, Sveti vladika Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako kroz Hrista dobijamo nasleđe carstva Božijeg i zašto ga ne smemo prokockati poput Isava.
Ajeti 51:20-23 pokazuju kako tragovi Božije prisutnosti postoje u zemlji, u čoveku i u nebesima, pozivajući na introspektivno otkrivanje sopstvene duhovne snage.