Kosovski pilav sa jagnjetinom nije samo jelo — to je tihi svedok porodičnih slava, prazničnih trpeza i ukusa koji se pamti kroz generacije.
U domovima onih koji korene vuku s blagoslovene kosovsko-metohijske zemlje, miris kosovskog pilava sa jagnjetinom budi sećanja dublja od svakodnevnog — sećanja na nedeljna sabranja, krštenja, krsne slave, vaskršnje trpeze i tihu radost kada se okuplja porodica pod ikonama i kandilom. Ovo jelo, iako jednostavno po sastavu, u sebi nosi slojeve tradicije, ljubavi i čestitosti domaćinskog stola. Nije slučajno što se baš kosovski pilav često priprema za praznike — njegova punoća ukusa, nežnost jagnjetine i topla slast suvog grožđa kao da govore jezikom svetkovine. U njemu je utkano ono što pravoslavni čovek zna: da je svaka trpeza blagoslov, a svako zajedništvo — dar.
Sastojci:
800 g jagnjetine (bez kostiju)
1 manja šoljica ulja
300 g pirinča
3 glavice crnog luka
2 čena belog luka
100 g suvog grožđa
so
biber
shutterstock.com/Elena Shashkina
Kosovski pilav pripremljen po starom receptu
Priprema:
Koristite jagnjeće meso bez kostiju, isečeno na umerene komade koji lako staju u kašiku. Na zagrejanom ulju propržite meso tek toliko da uhvati zlatnu boju, pa ga potom nalijte vodom. Posolite, pobiberite i dodajte sitno seckani crni i beli luk. Dinstajte na umerenoj temperaturi dok meso ne omekša i ne upije mirise domaćih sastojaka. Zatim dodajte opran pirinač i nastavite sa dinstanjem, uz povremeno dolivanje tople vode. Kada se sve sjedini, umešajte suvo grožđe i dinstajte još petnaestak minuta. Na kraju, prebacite jelo u rernu i pecite dok se na površini ne uhvati blago rumena korica. Poslužite toplo, uz sezonsku salatu i spokoj porodične trpeze.
U vremenu kada se trpeza nije merila bogatstvom već dušom domaćina, jelo od jagnjetine i pasulja krasilo je praznične dane metohijskih kuća – donosimo autentičan recept koji čuva toplinu predanja i sećanje na zajedništvo oko stola.
Kad bi prehlada oborila ukućane, domaćice su posezale za ovim receptom — jednostavna, ali moćna pileća supa s kukuruznim brašnom i kajmakom obnavljala je snagu, grejala telo i vraćala osmeh na lice.
Zaboravljen recept sačuvan tek u ponekoj rukom pisanoj požuteloj beležnici. otkriva kako se od nekoliko sastojaka, uz malo strpljenja i mnogo ljubavi, sprema ručak koji vraća mir u dušu – baš onako kako su ga nekada pripremale naše bake u vreme posta.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
U svakoj pravoslavnoj kući hleb ima posebno mesto, a ovaj stari recept sa jajima i kačkavaljem podseća nas zašto se nekada verovalo da je greh baciti i koricu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Ksenofonta i Mariju po starom kalendaru i Svetog Teodora Stratilata po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Jeronima Emilijanija, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
U jednoj od svojih pouka, svetogorski starac objašnjava zašto diplomirani bogoslovi, bez iskustva molitve i života, više zbunjuju nego što preobražavaju vernike - i kako jedan pravi jerej menja sve u svojoj parohiji.
Koordinator Odseka za dijalog u javnoj sferi Misionarskog odeljenja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke objašnjava kako pokušaji brisanja crkvene tradicije otkrivaju sukob između iskonskih vrednosti i kvazi „napretka“.
Prepodobni Varsanufije Veliki i Jovan Prorok nisu odobravali strast, ali nisu ni osuđivali čoveka - njihova poruka iz 6. veka razbija današnje krajnosti i otkriva put o kome se retko govori.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pečeni krompir sa sirom koji spaja porodicu - recept za starinsko jelo koje su bake pripremale u danima kada Crkva ne propisuje post, idealno za brze i zasitne ručkove kod kuće.
Kremasta teleća džigerica sa pasiranim paradajzom i aromatičnim začinima savršena je za zimske obroke, idealna za sve koji žele domaći ukus bez komplikacija.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Bez bacanja, bez raskoši i bez suvišnih reči – male pitice nastajale iz poštovanja prema hrani i blagoslovu trpeze, a nestajale brže od „prave“ pite, dok je dom još mirisao na testo i sir.
Ovaj jednostavan recept čuva duh porodičnih doručaka i večera, dok mirisi domaćih sastojaka podsećaju na vreme kada su jela bila više od hrane - simbol zajedništva i topline doma.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Jedna jevanđeljska misao, u tumačenju Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog, postaje merilo unutrašnje iskrenosti i granica između ispovedanja i formalnosti.