Zaboravljen recept sačuvan tek u ponekoj rukom pisanoj požuteloj beležnici. otkriva kako se od nekoliko sastojaka, uz malo strpljenja i mnogo ljubavi, sprema ručak koji vraća mir u dušu – baš onako kako su ga nekada pripremale naše bake u vreme posta.
U danima posta, kada duša traži tišinu, a telo skromnost, sećanja nas često odvode u mirisne kuhinje naših baka, gde se postilo s ljubavlju, a jelo sa zahvalnošću. Bez mesa i raskoši, ali bogato pažnjom i umećem, spremala su se jela koja nisu hranila samo telo, već i srce.
Jedno od takvih jela – jednostavno, a neodoljivo – bio je stari, gotovo zaboravljeni pire od pasulja i krompira, sa zlatnim prelivom od crnog luka i aleve paprike. U tom skromnom receptu ne krije se samo ukusan posni ručak, već i utešna mudrost da se od malo može napraviti mnogo – kada se kuva s verom i ljubavlju.
Sastojci:
500 g krompira
300 g pasulja
2 glavice crnog luka
ulje
kim
lovorov list
aleva paprika
biber
shutterstock.com/vsl
Pire od pasulja i krompira sa starinskim prelivom
Priprema:
Očistite i operite pasulj, pa ga potopite u hladnu vodu i ostavite da prenoći. Sutradan prospite vodu, nalijte novu i stavite pasulj da provri. Kada proključa, tu vodu ponovo prospite, nalijte treću i u nju dodajte kim i lovorov list. Kuvajte pasulj dok potpuno ne omekša, pa ga procedite.
U međuvremenu, operite, oljuštite i skuvajte krompir u slanoj vodi. Kada omekša, procedite ga.
Zatim, u većoj posudi propasirajte i pasulj i krompir, pa ih sjedinite u ujednačen pire. Ukoliko je masa pregusta, razredite je vodom u kojoj se kuvao pasulj ili krompir. Posolite i pobiberite po ukusu.
Na ulju propržite sitno iseckan crni luk dok ne postane zlatno-smeđ i zamiriše, pa dodajte kašičicu aleve paprike. Sve kratko promešajte, pa odmah dodajte u pire. Lepo sjedinite i poslužite toplo – uz parče hleba, tišinu posta i mir u duši.
Otkrivamo vam tradicionalni način pripreme starog jela iz Šumadije, koje i danas miriše iz manastirskih trpezarija i zbog kojeg će svako tražiti još jedan tanjir.
Stari srpski recept za umak od belog luka vraća toplinu detinjstva i mirise posta na trpezu. Pravi se brzo, od jednostavnih sastojaka, a uz jedno malo prilagođavanje – postaje i posno čudo koje oplemenjuje svaki zalogaj.
U vremenu kada se trpeza nije merila bogatstvom već dušom domaćina, jelo od jagnjetine i pasulja krasilo je praznične dane metohijskih kuća – donosimo autentičan recept koji čuva toplinu predanja i sećanje na zajedništvo oko stola.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Bez komplikovanih koraka i namirnica koje morate posebno da kupujete, ovaj mekani kolač priprema se brzo, a završni dodir daju šećer u prahu i mirisna korica pomorandže.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Kombinacija skromnih sastojaka može doneti pravo bogatstvo ukusa – ovaj recept spaja hrskavi krompir i sočan pasulj, uz aromatične začine koji obogaćuju svaki zalogaj.
Jednostavne loptice od krompira na vodi vekovima krase posne trpeze manastira, a uz domaći paradajz i sveže začinsko bilje postaju pravo iznenađenje – dok u danima kada nije post dobijaju posebnu aromu kada se pospu sirom.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.