“DOŠAO SAM OVDE PRE TRI GODINE U INVALIDSKIM KOLICIMA, A SADA DOLAZIM NA SVOJIM NOGAMA”: Svedočenje oca Sergija o čudu u kapeli Svete Ksenije Petrogradske
Facebook/ЖЕНСКИЙ МОНАСТЫРЬ ВО ИМЯ СВЯТОЙ БЛАЖЕННОЙ КСЕНИИ, Pexels, o-sergiy.ru
Protojerej Sergije Baranov govori o neobičnom susretu kod kapele na Smolenskom groblju i rečima neznanca koje su se, godinama kasnije, pokazale kao znak blagoslova koji se ne zaboravlja.
Na Smolenskom groblju u Sankt Peterburgu tišina ume da bude glasnija od reči. Među starim stazama i skromnom kapelom Svete Ksenije Petrogradske događaju se susreti i čuda koja se ne mogu objasniti razumom, ali se zauvek urezuju u pamćenje. Jedno takvo svedočenje, koje ni posle decenija ne gubi snagu, ostavio je protojerej Sergije Baranov, starešina hrama Tabinske ikone Presvete Bogorodice u naselju Herson u Rusiji.
Došao je kao hodočasnik, noseći u sebi nemir i molitvu. Groblje je bilo pusto, bez ljudi, bez šuma koraka. Samo kapela Svete Ksenije i tišina koja pritiska. U tom trenutku, pored kapele stoji nepoznat čovek i obraća mu se rečima koje će kasnije dobiti težinu kakvu nose samo nagoveštaji s višim smislom: govori da je došao izdaleka, čak sa Urala, ali da je zakasnio jer je kapela zatvorena pre petnaest minuta.
o-sergiy.ru
Protojerej Sergije Baranov
Rečenica koja je probudila pitanje bez odgovora
- I danas se sećam svih misli koje su mi tada prolazile kroz glavu. Otkud je znao da sam došao izdaleka? - svedoči otac Sergije. To pitanje ostalo je bez odgovora, ali je ubrzo potisnuto molitvom. Dotakao je oltarski zid kapele i zamolio Svetu Kseniju Petrogradsku za blagoslov za svešteničku službu molitvom kratkom i tihom, ali izgovorenom iz dubine srca.
U tom trenutku nije bilo znakova ni reči koje bi nagoveštavale ono što će uslediti. Susret je delovao prolazno, gotovo slučajno, kao da će se završiti bez ikakvog traga.
Shutterstock
Kapela Svete Ksenije Petrogradske na Smolenskom groblju u Sankt Peterburgu
"Ti ovde uvek dolazi"
Kada je nepoznati čovek krenuo da odlazi, dogodilo se nešto što je ovom susretu dalo pečat čuda. Okrenuo se, zaplakao i gotovo povikao: "Ti ovde uvek dolazi. Ja sam ovamo došao pre tri godine u invalidskim kolicima, a sada svakoga dana dolazim sopstvenim nogama“ - svedoči otac Sergije, prenosi portal foma.ru.
Reči su odzvanjale praznim grobljem, ali odgovor nije došao. Čovek je otišao, ostavivši za sobom nedoumicu i snažan osećaj da se dogodilo nešto što prevazilazi običan susret dvoje neznanaca. Godinama kasnije, protojerej Sergije Baranov pokušavao je da razume šta se tada zbilo. Kada je o tome govorio drugima, svi su mu odgovarali isto: na Smolenskom groblju niko nije znao za invalida koji je tu dolazio u kolicima.
Za pravoslavnog vernika, ovakva svedočenja nisu puka priča, već potvrda onoga u šta se tiho, ali postojano veruje da Sveta Ksenija Petrogradska i danas pomaže, teši i ispravlja puteve onih koji joj prilaze sa verom. Njena pomoć često dolazi nenametljivo, kroz susrete koji na prvi pogled deluju obično, ali se kasnije razotkrivaju kao blagoslovni znaci.
Svedočenje protojereja Sergija Baranova nije zapisano da bi zadivilo, već da bi podsetilo: tamo gde se molitva izgovara iskreno, a srce ostaje otvoreno, granica između vidljivog i nevidljivog postaje tanja. A čuda, kako vernici dobro znaju, najčešće se događaju tiho, ali ostaju za ceo život.
Starešina Hrama Svete Trojice u naselju Mudrakovac, protojerej Ivan Cvetković, ovu svetiteljku smatra zaštitnicom kruševačkog kraja i ističe da svakome ko se njoj molitveno obraća - ona preobilno daruje milost Božju.
Na snežnoj hladnoći, uz svetlost sveća i neprekidne molitve, verni narod je na Smolenskom groblju satima čekao da se pokloni svetiteljki koja i danas čini čuda.
Molitva, svedočanstva i pesma obasjali su duše prisutnih, dok su vernici u suzama zahvalnosti delili priče o iscelenjima i Božjoj milosti. Portal Religija.rs nastavlja da širi svetlost vere, donoseći novu priliku da svi dožive ovu duhovnu večer kroz video zapis.
Portal Religija.rs posetio je paraklis, podignut pored pri hramu Svete Trojice, izgrađen pre nešto više od deset godina, a koji danas danas predstavlja jedini molitveni prostor u Srbiji posvećen upravo Svetoj Kseniji.
Svetogorski starac govorio je o čoveku koji se posle pada obraća Gospodu i otkrio šta, prema njegovom iskustvu, može da bude presudno za takvu molitvu.
Kremast, mirisan i bogat, ovaj namaz od nekoliko dostupnih sastojaka odlično se slaže sa vrućom projom, hlebom, ali i kao dodatak jutarnjem ili glavnom obroku.
Svetinja čiji su temelji osvećeni 2008. godine nalazi se nadomak četiri fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu, a u njoj se bogoslužbeni život odvija već više od deset godina.
Od neprestane potrage za sigurnošću i zadovoljstvom do tišine, molitve i prihvatanja sopstvenog Krsta, put izlaska iz unutrašnjeg nemira počinje tamo gde savremeni čovek najmanje očekuje.
Pred novim hramom Sabora Svetog arhangela Gavrila patrijarha srpskog dočekali mitropolit Hrizostom, arhijereji, sveštenstvo, monaštvo i brojni verni narod.
Roditelji su u očaju poslušali savet starca da odbace svu elektroniku, ali je mladi sveštenik osetio da tu nešto nije u redu – njegova odluka promenila je tok borbe sa leukemijom i donela im isceljenje koje nisu očekivali.
U krugu bolnice u Krasnodaru nalazi se hram u kojem se događaju čuda. Sveštenik Vjačeslav Klimenko svedoči o majci koja je molitvom sačuvala život svom detetu, a na ikoni Bogorodice ostavila zlatne minđuše kao večni trag zahvalnosti.
U Hramu Svetog velikomučenika Georgija priređen je svečani doček ikone, dok se završava izgradnja kapele posvećene svetiteljki čiji životni podvig vere, molitve i ljubavi vekovima nadahnjuje vernike širom sveta.
Svetogorski starac govorio je o čoveku koji se posle pada obraća Gospodu i otkrio šta, prema njegovom iskustvu, može da bude presudno za takvu molitvu.
Od neprestane potrage za sigurnošću i zadovoljstvom do tišine, molitve i prihvatanja sopstvenog Krsta, put izlaska iz unutrašnjeg nemira počinje tamo gde savremeni čovek najmanje očekuje.
U besedi za subotu 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je svojom rečju i životom razotkrivao zlo i upozorava na strah zbog kojeg čovek ćuti pred onim što zna da nije dobro.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.