“DOŠAO SAM OVDE PRE TRI GODINE U INVALIDSKIM KOLICIMA, A SADA DOLAZIM NA SVOJIM NOGAMA”: Svedočenje oca Sergija o čudu u kapeli Svete Ksenije Petrogradske
Facebook/ЖЕНСКИЙ МОНАСТЫРЬ ВО ИМЯ СВЯТОЙ БЛАЖЕННОЙ КСЕНИИ, Pexels, o-sergiy.ru
Protojerej Sergije Baranov govori o neobičnom susretu kod kapele na Smolenskom groblju i rečima neznanca koje su se, godinama kasnije, pokazale kao znak blagoslova koji se ne zaboravlja.
Na Smolenskom groblju u Sankt Peterburgu tišina ume da bude glasnija od reči. Među starim stazama i skromnom kapelom Svete Ksenije Petrogradske događaju se susreti i čuda koja se ne mogu objasniti razumom, ali se zauvek urezuju u pamćenje. Jedno takvo svedočenje, koje ni posle decenija ne gubi snagu, ostavio je protojerej Sergije Baranov, starešina hrama Tabinske ikone Presvete Bogorodice u naselju Herson u Rusiji.
Došao je kao hodočasnik, noseći u sebi nemir i molitvu. Groblje je bilo pusto, bez ljudi, bez šuma koraka. Samo kapela Svete Ksenije i tišina koja pritiska. U tom trenutku, pored kapele stoji nepoznat čovek i obraća mu se rečima koje će kasnije dobiti težinu kakvu nose samo nagoveštaji s višim smislom: govori da je došao izdaleka, čak sa Urala, ali da je zakasnio jer je kapela zatvorena pre petnaest minuta.
o-sergiy.ru
Protojerej Sergije Baranov
Rečenica koja je probudila pitanje bez odgovora
- I danas se sećam svih misli koje su mi tada prolazile kroz glavu. Otkud je znao da sam došao izdaleka? - svedoči otac Sergije. To pitanje ostalo je bez odgovora, ali je ubrzo potisnuto molitvom. Dotakao je oltarski zid kapele i zamolio Svetu Kseniju Petrogradsku za blagoslov za svešteničku službu molitvom kratkom i tihom, ali izgovorenom iz dubine srca.
U tom trenutku nije bilo znakova ni reči koje bi nagoveštavale ono što će uslediti. Susret je delovao prolazno, gotovo slučajno, kao da će se završiti bez ikakvog traga.
Shutterstock
Kapela Svete Ksenije Petrogradske na Smolenskom groblju u Sankt Peterburgu
"Ti ovde uvek dolazi"
Kada je nepoznati čovek krenuo da odlazi, dogodilo se nešto što je ovom susretu dalo pečat čuda. Okrenuo se, zaplakao i gotovo povikao: "Ti ovde uvek dolazi. Ja sam ovamo došao pre tri godine u invalidskim kolicima, a sada svakoga dana dolazim sopstvenim nogama“ - svedoči otac Sergije, prenosi portal foma.ru.
Reči su odzvanjale praznim grobljem, ali odgovor nije došao. Čovek je otišao, ostavivši za sobom nedoumicu i snažan osećaj da se dogodilo nešto što prevazilazi običan susret dvoje neznanaca. Godinama kasnije, protojerej Sergije Baranov pokušavao je da razume šta se tada zbilo. Kada je o tome govorio drugima, svi su mu odgovarali isto: na Smolenskom groblju niko nije znao za invalida koji je tu dolazio u kolicima.
Za pravoslavnog vernika, ovakva svedočenja nisu puka priča, već potvrda onoga u šta se tiho, ali postojano veruje da Sveta Ksenija Petrogradska i danas pomaže, teši i ispravlja puteve onih koji joj prilaze sa verom. Njena pomoć često dolazi nenametljivo, kroz susrete koji na prvi pogled deluju obično, ali se kasnije razotkrivaju kao blagoslovni znaci.
Svedočenje protojereja Sergija Baranova nije zapisano da bi zadivilo, već da bi podsetilo: tamo gde se molitva izgovara iskreno, a srce ostaje otvoreno, granica između vidljivog i nevidljivog postaje tanja. A čuda, kako vernici dobro znaju, najčešće se događaju tiho, ali ostaju za ceo život.
Starešina Hrama Svete Trojice u naselju Mudrakovac, protojerej Ivan Cvetković, ovu svetiteljku smatra zaštitnicom kruševačkog kraja i ističe da svakome ko se njoj molitveno obraća - ona preobilno daruje milost Božju.
Na snežnoj hladnoći, uz svetlost sveća i neprekidne molitve, verni narod je na Smolenskom groblju satima čekao da se pokloni svetiteljki koja i danas čini čuda.
Molitva, svedočanstva i pesma obasjali su duše prisutnih, dok su vernici u suzama zahvalnosti delili priče o iscelenjima i Božjoj milosti. Portal Religija.rs nastavlja da širi svetlost vere, donoseći novu priliku da svi dožive ovu duhovnu večer kroz video zapis.
Portal Religija.rs posetio je paraklis, podignut pored pri hramu Svete Trojice, izgrađen pre nešto više od deset godina, a koji danas danas predstavlja jedini molitveni prostor u Srbiji posvećen upravo Svetoj Kseniji.
U besedi o apostolskom trudoljublju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o lenjosti kao o mestu na kome se gase volja, red i duhovna snaga, dok apostolski trud opisuje kao zaštitu od poroka i unutrašnjeg rasula.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola i jevanđelistu Marka po starom, i Svetog apostola i jevanđelistu Jovana Bogoslova po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blažene Device Marije Posrednice svih milosti, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznate velike praznike.
U trenucima kada se čoveku čini da je nada izgubljena, pouka jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka donosi neočekivan odgovor - priču o povratku, milosti i unutrašnjem preokretu.
Bio je najbliži saputnik apostola Petra, zapisao je jedno od četiri Jevanđelja i doneo hrišćanstvo u Egipat, a zbog vere je prošao kroz strašna stradanja. Predanje kaže da mu se u tamnici javio sam Hristos pred poslednje trenutke života.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
U besedi o apostolskom trudoljublju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o lenjosti kao o mestu na kome se gase volja, red i duhovna snaga, dok apostolski trud opisuje kao zaštitu od poroka i unutrašnjeg rasula.
U trenucima kada se čoveku čini da je nada izgubljena, pouka jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka donosi neočekivan odgovor - priču o povratku, milosti i unutrašnjem preokretu.
Ava Justin Popović govorio je o strahu, očajanju i trenucima kada čovek pomisli da više nema snage da ustane, ali i o pomoći koja, prema pravoslavnom učenju, nikada ne izostaje onome ko je prizove.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Ava Justin Popović govorio je o strahu, očajanju i trenucima kada čovek pomisli da više nema snage da ustane, ali i o pomoći koja, prema pravoslavnom učenju, nikada ne izostaje onome ko je prizove.
Priča o ovom pravilu vodi od starozavetnih korena i antičkih shvatanja ženske uloge, preko reči apostola Pavla u Korintu, do savremenih različitih praksi u pravoslavlju.