“DOŠAO SAM OVDE PRE TRI GODINE U INVALIDSKIM KOLICIMA, A SADA DOLAZIM NA SVOJIM NOGAMA”: Svedočenje oca Sergija o čudu u kapeli Svete Ksenije Petrogradske
Facebook/ЖЕНСКИЙ МОНАСТЫРЬ ВО ИМЯ СВЯТОЙ БЛАЖЕННОЙ КСЕНИИ, Pexels, o-sergiy.ru
Protojerej Sergije Baranov govori o neobičnom susretu kod kapele na Smolenskom groblju i rečima neznanca koje su se, godinama kasnije, pokazale kao znak blagoslova koji se ne zaboravlja.
Na Smolenskom groblju u Sankt Peterburgu tišina ume da bude glasnija od reči. Među starim stazama i skromnom kapelom Svete Ksenije Petrogradske događaju se susreti i čuda koja se ne mogu objasniti razumom, ali se zauvek urezuju u pamćenje. Jedno takvo svedočenje, koje ni posle decenija ne gubi snagu, ostavio je protojerej Sergije Baranov, starešina hrama Tabinske ikone Presvete Bogorodice u naselju Herson u Rusiji.
Došao je kao hodočasnik, noseći u sebi nemir i molitvu. Groblje je bilo pusto, bez ljudi, bez šuma koraka. Samo kapela Svete Ksenije i tišina koja pritiska. U tom trenutku, pored kapele stoji nepoznat čovek i obraća mu se rečima koje će kasnije dobiti težinu kakvu nose samo nagoveštaji s višim smislom: govori da je došao izdaleka, čak sa Urala, ali da je zakasnio jer je kapela zatvorena pre petnaest minuta.
o-sergiy.ru
Protojerej Sergije Baranov
Rečenica koja je probudila pitanje bez odgovora
- I danas se sećam svih misli koje su mi tada prolazile kroz glavu. Otkud je znao da sam došao izdaleka? - svedoči otac Sergije. To pitanje ostalo je bez odgovora, ali je ubrzo potisnuto molitvom. Dotakao je oltarski zid kapele i zamolio Svetu Kseniju Petrogradsku za blagoslov za svešteničku službu molitvom kratkom i tihom, ali izgovorenom iz dubine srca.
U tom trenutku nije bilo znakova ni reči koje bi nagoveštavale ono što će uslediti. Susret je delovao prolazno, gotovo slučajno, kao da će se završiti bez ikakvog traga.
Shutterstock
Kapela Svete Ksenije Petrogradske na Smolenskom groblju u Sankt Peterburgu
"Ti ovde uvek dolazi"
Kada je nepoznati čovek krenuo da odlazi, dogodilo se nešto što je ovom susretu dalo pečat čuda. Okrenuo se, zaplakao i gotovo povikao: "Ti ovde uvek dolazi. Ja sam ovamo došao pre tri godine u invalidskim kolicima, a sada svakoga dana dolazim sopstvenim nogama“ - svedoči otac Sergije, prenosi portal foma.ru.
Reči su odzvanjale praznim grobljem, ali odgovor nije došao. Čovek je otišao, ostavivši za sobom nedoumicu i snažan osećaj da se dogodilo nešto što prevazilazi običan susret dvoje neznanaca. Godinama kasnije, protojerej Sergije Baranov pokušavao je da razume šta se tada zbilo. Kada je o tome govorio drugima, svi su mu odgovarali isto: na Smolenskom groblju niko nije znao za invalida koji je tu dolazio u kolicima.
Za pravoslavnog vernika, ovakva svedočenja nisu puka priča, već potvrda onoga u šta se tiho, ali postojano veruje da Sveta Ksenija Petrogradska i danas pomaže, teši i ispravlja puteve onih koji joj prilaze sa verom. Njena pomoć često dolazi nenametljivo, kroz susrete koji na prvi pogled deluju obično, ali se kasnije razotkrivaju kao blagoslovni znaci.
Svedočenje protojereja Sergija Baranova nije zapisano da bi zadivilo, već da bi podsetilo: tamo gde se molitva izgovara iskreno, a srce ostaje otvoreno, granica između vidljivog i nevidljivog postaje tanja. A čuda, kako vernici dobro znaju, najčešće se događaju tiho, ali ostaju za ceo život.
Starešina Hrama Svete Trojice u naselju Mudrakovac, protojerej Ivan Cvetković, ovu svetiteljku smatra zaštitnicom kruševačkog kraja i ističe da svakome ko se njoj molitveno obraća - ona preobilno daruje milost Božju.
Na snežnoj hladnoći, uz svetlost sveća i neprekidne molitve, verni narod je na Smolenskom groblju satima čekao da se pokloni svetiteljki koja i danas čini čuda.
Molitva, svedočanstva i pesma obasjali su duše prisutnih, dok su vernici u suzama zahvalnosti delili priče o iscelenjima i Božjoj milosti. Portal Religija.rs nastavlja da širi svetlost vere, donoseći novu priliku da svi dožive ovu duhovnu večer kroz video zapis.
Portal Religija.rs posetio je paraklis, podignut pored pri hramu Svete Trojice, izgrađen pre nešto više od deset godina, a koji danas danas predstavlja jedini molitveni prostor u Srbiji posvećen upravo Svetoj Kseniji.
Zašto ljudi vole da traže znakove u snovima, datumima i običajima, gde se nalazi granica između simbola i sujeverja i zbog čega Crkva upozorava da svetinje ne mogu biti "magijska zaštita".
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Zašto ljudi vole da traže znakove u snovima, datumima i običajima, gde se nalazi granica između simbola i sujeverja i zbog čega Crkva upozorava da svetinje ne mogu biti "magijska zaštita".
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.