OVO SU TRI USLOVA BEZ KOJIH KATOLICI NE SMEJU DA SE PRIČESTE
Katolička Crkva jasno uči sta je potrebno ispuniti pre pristupanja Svetoj Pričesti.
Irkinja Merion Kerol dobila je zvaničnu potvrdu u marijanskom svetilištu Nok, otvarajući pitanja na koja savremena medicina nema odgovor.
Trideset godina ćutanja, provera i strpljenja pretočilo se u jednu rečenicu izgovorenu pred prepunom bazilikom: Crkva je priznala čudo. Time je svedočanstvo Merion Kerol, Irkinje iz Atlouna, dobilo mesto u istoriji nacionalnog marijanskog svetilišta Nok, kao prvo zvanično priznato isceljenje još od ukazanja iz 1879. godine, kome je svedočilo petnaest ljudi.
Objavu je 1. septembra izneo biskup Arde, Frensis Dafi, tokom biskupijskog hodočašća. Među okupljenim vernicima bili su i članovi Merionine porodice: suprug Džimi, njihovo dvoje dece i petoro unučadi.
- Bez sumnje, došlo je do ozdravljenja, do izlečenja bolesti koja je mučila Merion više godina - rekao je biskup, naglasivši da je reč o isceljenju koje je stvarno i trajno, ali za koje medicina nema objašnjenje.
Za Merion Kerol, tada šezdesetosmogodišnju ženu, taj trenutak bio je vrhunac puta započetog u dugoj i teškoj bolesti. Na dan kada je doživela ozdravljenje, u baziliku je uneta na nosilima, potpuno paralizovana.
- Bila sam dvostruko inkontinentna, slepa na jedno oko, a na drugo sam imala veoma slab vid. Nisam mogla pravilno da jedem, nisam mogla kako treba da govorim i imala sam epilepsiju - svedočila je kasnije za "Catholic News Service".
Dodala je da je osećala kako umire, ne toliko od multiple skleroze, koliko od njenih teških pratećih komplikacija, među kojima su bile i stalne infekcije bubrega.
Tokom blagoslova bolesnih, tadašnji episkop Kolm O’Rajli blagoslovio ju je pokaznicom sa Presvetim Tajanstvom dok je ležala na nosilima. U tom trenutku, kako sama svedoči, dogodilo se nešto što je zauvek ostalo urezano u njeno sećanje.
- Osetila sam predivan, veličanstven osećaj, a zatim sam čula blagi šapat povetarca koji mi je govorio da, ako se nosila otvore, mogu da ustanem i hodam.
Posle Svete mise, Merion je na nosilima odvezena u Dom za odmor i negu Svetog Jovana u Noku. Kada je zatražila da se nosila otvore, medicinsko osoblje ostalo je zatečeno. Jedna medicinska sestra kasnije joj je priznala da je na to pristala samo kako bi je umirila.
Međutim, onog trenutka kada su nosila otvorena, Merion je spustila noge na tlo.
- Ustala sam uspravno i uopšte nisam osećala ukočenost - rekla je, iako je godinama bila nepokretna. Glas joj se u potpunosti vratio, kao i pokretljivost ruku.
Crkva nije žurila sa zaključkom. Otac Ričard Gibons, rektor svetilišta Nok, objasnio je da je priznanje usledilo tek posle dugogodišnjeg rada medicinskog odbora, osnovanog upravo radi ispitivanja ovakvih slučajeva. U pismu jednog konsultantskog gastroenterologa, upućenom medicinskoj kancelariji u Noku, navodi se da je „dramatično poboljšanje od trenutka njene posete Noku neobjašnjivo“ i da ga je „veoma teško objasniti konvencionalnom medicinskom mudrošću“.
Merion Kerol i sama ističe da je medicina danas daleko napredovala.
- U to vreme bilo je manje informacija o multiploj sklerozi - rekla je, napominjući da je njena ćerka kasnije dobila istu dijagnozu, ali da se ona danas zahvaljujući magnetnoj rezonanci može brzo potvrditi. Ipak, ni tada ni sada, naglašava, njeno ozdravljenje nema medicinsko objašnjenje.
Danas Merion ne vidi svoje isceljenje kao ličnu pobedu. Vreme posvećuje pomaganju bolesnima u Noku, svedoči o svom iskustvu u Irskoj i inostranstvu, deluje kao vanredna deliteljka Svetog Pričešća u svojoj parohiji i prati bolesne i umiruće.
- Moje ozdravljenje u Noku ne pripada meni. Ovo je poseban dar da bi ljudi znali da su Isus Hristos i Presveta Bogorodica prisutni.
U tom stavu je suština njenog svedočanstva: ne kao priča o ličnoj izuzetnosti, već kao tiho podsećanje da, i onda kada razum stane, vera nastavlja da govori.
Katolička Crkva jasno uči sta je potrebno ispuniti pre pristupanja Svetoj Pričesti. Prisećajući se početnog udarca na utakmici Mejdžor Liga – otac Bendžamin Lenerc otkriva zašto je sveštenička služba za njega neuporedivo s bilo kojom zemaljskom slavom. Njihova priča o istrajnosti i slobodi duha obišla je svet, dok bivše učiteljice traže da se crkvene vlasti konačno uključe u dijalog. Protojerej Sergije Baranov govori o neobičnom susretu kod kapele na Smolenskom groblju i rečima neznanca koje su se, godinama kasnije, pokazale kao znak blagoslova koji se ne zaboravlja.
Blagoslov Presvetim i trenutak koji je promenio sve
Medicinsko osoblje u neverici: "Ustala sam bez ukočenosti"

Dug put do priznanja i poruka koja ostaje
Služba drugima kao odgovor na dar isceljenja
OVO SU TRI USLOVA BEZ KOJIH KATOLICI NE SMEJU DA SE PRIČESTE
MOGAO JE DA BUDE SPORTSLA ZVEZDA, ALI JE IZABRAO HRISTA UMESTO MILIONSKIH UGOVORA: Sveštenik Bendžamin otkriva zašto novac i slava nisu vredni njegove misije
TRI OSAMDESETOGODIŠNJE KALUĐERICE POBEGLE IZ STARAČKOG DOMA: Odbile pravila i vratile se u svoj stari manastir
“DOŠAO SAM OVDE PRE TRI GODINE U INVALIDSKIM KOLICIMA, A SADA DOLAZIM NA SVOJIM NOGAMA”: Svedočenje oca Sergija o čudu u kapeli Svete Ksenije Petrogradske
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Dirljiva priča o malom Hristiforu, o tišini koja je ušla u porodični dom, o odlasku u šidsku Lazaricu i o molitvi posle koje se dečakov glas vratio.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
U Australiji se dogodilo čudo koje je zapanjilo lekare i oduševilo vernike širom sveta. O ovom događaju pripoveda se u Manastiru Milesi u Grčkoj, koji je osnovao sveti Porfirije.
Crkveni dokument potvrđuje da katolici mogu pristupiti ksenotransplantaciji uz poštovanje etičkih smernica i brigu o životinjama, dok naučnici traže rešenja za hronični manjak donorskih organa.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Prva stvar koju treba da shvatite jeste da Bog brine o vama, bez obzira gde radite.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Sveštenik ističe da duhovno srodstvo ne trpi zamene, uzvraćanja ni porodične kompromise, već traži odgovornost pred Bogom i trajnost odnosa.
Brzo, jednostavno i hranljivo – recept koji svaki post pretvara u pravu porodičnu radost.
U besedi za petak 5. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o trenutku kada je Isus, stojeći pred osudom i porugom, izgovorio istinu koja nadilazi svaku ljudsku presudu.