OVO SU TRI USLOVA BEZ KOJIH KATOLICI NE SMEJU DA SE PRIČESTE
Katolička Crkva jasno uči sta je potrebno ispuniti pre pristupanja Svetoj Pričesti.
Irkinja Merion Kerol dobila je zvaničnu potvrdu u marijanskom svetilištu Nok, otvarajući pitanja na koja savremena medicina nema odgovor.
Trideset godina ćutanja, provera i strpljenja pretočilo se u jednu rečenicu izgovorenu pred prepunom bazilikom: Crkva je priznala čudo. Time je svedočanstvo Merion Kerol, Irkinje iz Atlouna, dobilo mesto u istoriji nacionalnog marijanskog svetilišta Nok, kao prvo zvanično priznato isceljenje još od ukazanja iz 1879. godine, kome je svedočilo petnaest ljudi.
Objavu je 1. septembra izneo biskup Arde, Frensis Dafi, tokom biskupijskog hodočašća. Među okupljenim vernicima bili su i članovi Merionine porodice: suprug Džimi, njihovo dvoje dece i petoro unučadi.
- Bez sumnje, došlo je do ozdravljenja, do izlečenja bolesti koja je mučila Merion više godina - rekao je biskup, naglasivši da je reč o isceljenju koje je stvarno i trajno, ali za koje medicina nema objašnjenje.
Za Merion Kerol, tada šezdesetosmogodišnju ženu, taj trenutak bio je vrhunac puta započetog u dugoj i teškoj bolesti. Na dan kada je doživela ozdravljenje, u baziliku je uneta na nosilima, potpuno paralizovana.
- Bila sam dvostruko inkontinentna, slepa na jedno oko, a na drugo sam imala veoma slab vid. Nisam mogla pravilno da jedem, nisam mogla kako treba da govorim i imala sam epilepsiju - svedočila je kasnije za "Catholic News Service".
Dodala je da je osećala kako umire, ne toliko od multiple skleroze, koliko od njenih teških pratećih komplikacija, među kojima su bile i stalne infekcije bubrega.
Tokom blagoslova bolesnih, tadašnji episkop Kolm O’Rajli blagoslovio ju je pokaznicom sa Presvetim Tajanstvom dok je ležala na nosilima. U tom trenutku, kako sama svedoči, dogodilo se nešto što je zauvek ostalo urezano u njeno sećanje.
- Osetila sam predivan, veličanstven osećaj, a zatim sam čula blagi šapat povetarca koji mi je govorio da, ako se nosila otvore, mogu da ustanem i hodam.
Posle Svete mise, Merion je na nosilima odvezena u Dom za odmor i negu Svetog Jovana u Noku. Kada je zatražila da se nosila otvore, medicinsko osoblje ostalo je zatečeno. Jedna medicinska sestra kasnije joj je priznala da je na to pristala samo kako bi je umirila.
Međutim, onog trenutka kada su nosila otvorena, Merion je spustila noge na tlo.
- Ustala sam uspravno i uopšte nisam osećala ukočenost - rekla je, iako je godinama bila nepokretna. Glas joj se u potpunosti vratio, kao i pokretljivost ruku.
Crkva nije žurila sa zaključkom. Otac Ričard Gibons, rektor svetilišta Nok, objasnio je da je priznanje usledilo tek posle dugogodišnjeg rada medicinskog odbora, osnovanog upravo radi ispitivanja ovakvih slučajeva. U pismu jednog konsultantskog gastroenterologa, upućenom medicinskoj kancelariji u Noku, navodi se da je „dramatično poboljšanje od trenutka njene posete Noku neobjašnjivo“ i da ga je „veoma teško objasniti konvencionalnom medicinskom mudrošću“.
Merion Kerol i sama ističe da je medicina danas daleko napredovala.
- U to vreme bilo je manje informacija o multiploj sklerozi - rekla je, napominjući da je njena ćerka kasnije dobila istu dijagnozu, ali da se ona danas zahvaljujući magnetnoj rezonanci može brzo potvrditi. Ipak, ni tada ni sada, naglašava, njeno ozdravljenje nema medicinsko objašnjenje.
Danas Merion ne vidi svoje isceljenje kao ličnu pobedu. Vreme posvećuje pomaganju bolesnima u Noku, svedoči o svom iskustvu u Irskoj i inostranstvu, deluje kao vanredna deliteljka Svetog Pričešća u svojoj parohiji i prati bolesne i umiruće.
- Moje ozdravljenje u Noku ne pripada meni. Ovo je poseban dar da bi ljudi znali da su Isus Hristos i Presveta Bogorodica prisutni.
U tom stavu je suština njenog svedočanstva: ne kao priča o ličnoj izuzetnosti, već kao tiho podsećanje da, i onda kada razum stane, vera nastavlja da govori.
Katolička Crkva jasno uči sta je potrebno ispuniti pre pristupanja Svetoj Pričesti. Prisećajući se početnog udarca na utakmici Mejdžor Liga – otac Bendžamin Lenerc otkriva zašto je sveštenička služba za njega neuporedivo s bilo kojom zemaljskom slavom. Njihova priča o istrajnosti i slobodi duha obišla je svet, dok bivše učiteljice traže da se crkvene vlasti konačno uključe u dijalog. Protojerej Sergije Baranov govori o neobičnom susretu kod kapele na Smolenskom groblju i rečima neznanca koje su se, godinama kasnije, pokazale kao znak blagoslova koji se ne zaboravlja.
Blagoslov Presvetim i trenutak koji je promenio sve
Medicinsko osoblje u neverici: "Ustala sam bez ukočenosti"

Dug put do priznanja i poruka koja ostaje
Služba drugima kao odgovor na dar isceljenja
OVO SU TRI USLOVA BEZ KOJIH KATOLICI NE SMEJU DA SE PRIČESTE
MOGAO JE DA BUDE SPORTSLA ZVEZDA, ALI JE IZABRAO HRISTA UMESTO MILIONSKIH UGOVORA: Sveštenik Bendžamin otkriva zašto novac i slava nisu vredni njegove misije
TRI OSAMDESETOGODIŠNJE KALUĐERICE POBEGLE IZ STARAČKOG DOMA: Odbile pravila i vratile se u svoj stari manastir
“DOŠAO SAM OVDE PRE TRI GODINE U INVALIDSKIM KOLICIMA, A SADA DOLAZIM NA SVOJIM NOGAMA”: Svedočenje oca Sergija o čudu u kapeli Svete Ksenije Petrogradske
Nakon što je pogođena metkom u glavu tokom masakra u katoličkoj školi u Mineapolisu, Sofija Forčas iz dana u dan pokazuje izvanredan napredak, a njena porodica veruje da je tajnu njenog izlečenja otkrila u usrdnoj molitvi i nepokolebljivoj veri.
Vatikan je prošlog meseca saopštio da je teško bolesni Tajkvan Hol, rođen prevremeno hitnim carskim rezom i bez ikakvog pulsa, u potpunosti ozdravio nakon što je jedan lekar prizvao ime davno zaboravljenog španskog sveštenika iz 19. veka.
Znak krsta je za vernike podsetnik na veru i Božije prisustvo, a njegovo mesto nije samo u crkvi ili za vreme molitve već i u mnogim svakodnevnim trenucima.
Tobijas svedoči o mesecima straha i molitve, brojnim pregledima i trenutku kada je, neposredno pred porođaj, prvi put osetio neobičan mir.
Praznički dani obeleženi su životom pod otvorenim nebom, simbolima zahvalnosti i sećanjem na put kroz pustinju, dok se porodice okupljaju uz molitve, prazničnu trpezu i drevne običaje.
Sedam dana provode u posebno napravljenim kolibama, koriste četiri biljke u obredu, a na trpezi se pojavljuju med, sezonske namirnice i punjeni kupus.
Četvorodnevni boravak Svetog Oca doneće susrete sa stotinama hiljada vernika, mladima, preživelima seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj crkvi i evropskim liderima, uz molitve u Notr Damu i Lurdu.
Policija je uhapsila 31-godišnjeg državljanina Ukrajine, dok nadležni organi utvrđuju sve okolnosti napada i njegov mogući motiv.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.
U središtu je jerarh koji uzdiže Krst, ali pažnju privlače i dve carske ličnosti i dvojica đakona. Stručni izvori objašnjavaju šta predstavljaju i kako je nastala ova upečatljiva kompozicija.