Rukopoloženje Duška Perića i beseda vladike Isihija o slobodi, pokajanju i Božjoj ljubavi učinili su liturgiju događajem koji povezuje grad i Crkvu
Valjevo je ove nedelje disalo jednim, tihim, ali snažnim ritmom – ritmom liturgijskog sabranja koje ne ostaje zatvoreno u zidovima hrama, već se preliva u život grada i njegove Crkve.
U Nedelju bludnog sina, hram Pokrova Presvete Bogorodice bio je mesto susreta molitve, reči i događaja koji se pamte. Svetu liturgiju služio je episkop valjevski Isihije, uz sasluženje više sveštenoslužitelja, dok su pojanje pevnice i horova „Hadži Ruvim“ i „Emanuil“ davali bogosluženju onu svečanu, ali nenametljivu punoću.
Foto: Eparhija valjevska
Doček vladile valljevskog ispred Pokrovskog hrama u Valjevu
Rukopoloženje koje je oduševilo vernike
Posebnu radost ovom sabranju donelo je rukopoloženje Duška Perića u čin sveštenika. Sabrat Pokrovske crkve i nastavnik veronauke, otac Duško, primio je svešteničku službu pred narodom koji ga poznaje, u hramu u kome je već ukorenjen. Takvi trenuci podsećaju da sveštenstvo nije poziv izdvojen od zajednice, već služenje koje iz nje izrasta i njoj se vraća. Grad na Kolubari tog dana dobio je novog sveštenika, ali i još jedno vidljivo svedočanstvo da Crkva živi kroz konkretne ljude, sa njihovim darovima i odgovornostima.
U liturgijskoj besedi, vladika Isihije je, tumačeći jevanđeljsku priču o bludnom sinu, govorio o slobodi kao velikom daru koji u sebi nosi i ozbiljnu opomenu. Sloboda, kako je istakao, može čoveka uzdići, ali i udaljiti od Boga ukoliko se zloupotrebi. Put povratka, naglasio je episkop, vodi kroz pokajanje – ne kao puku emociju krivice, već kao svesni povratak u sinovsko dostojanstvo, u odnos ljubavi prema Ocu, koji je slobodan i bezuslovan.
Posebno je bila snažna opomena upućena kroz lik starijeg sina iz jevanđeljske priče. Vladika je ukazao na opasnost „pravednog“ života koji ostaje bez poverenja u Božju ljubav i bez radosti zbog spasenja drugoga. Takva pravednost, lišena radosti i saosećanja, lako se pretvara u teret, kako za onoga koji je nosi, tako i za zajednicu u kojoj živi.
Priprema za Veliki post kroz pokajanje i obnovu
Podsećajući da predstoji Veliki post, episkop Isihije je pozvao vernike da to vreme ne shvate formalno, već kao priliku za istinsko pokajanje, smirenje i obnovu zajednice sa Bogom. Reči su zvučale kao tiho, ali jasno usmerenje: post nije bekstvo od sveta, već povratak suštini odnosa sa Bogom i ljudima.
Liturgija u gradu na Kolubari tog dana bila je više od nedeljnog bogosluženja. Bila je svedočanstvo da Crkva ne prestaje da rađa nove služitelje, da podseća na odgovornost slobode i da, uprkos svim iskušenjima, neumorno poziva na povratak Ocu. Grad na Kolubari, sa novim sveštenikom i starom, neiscrpnom porukom Jevanđelja, načinio je još jedan korak u tom tihom, ali postojanom hodu vere.
Govoreći o prvom arhiepiskopu srpskom kao mirotvorcu i duhovnom orijentiru, poglavar SPC podsetio je da se mir ne stvara dekretima, već u čoveku, i da se vera ne čuva u rečima, nego u životu.
Tokom liturgije u hramu Svete Trojice, mitropolit mileševski je poručio vernicima da je radost povratka u Božji dom veća od svakog prestupa i da nas Hristovo vaskrsenje vodi kroz životne izazove.
Dok mnogi prolaze nezainteresovano ili pretenciozno iskačući krsnim znakom, pouka ruskog starca otkriva kako iskrena molitva i pravi znak krsta mogu povezati srce sa nebeskim Carstvom i precima koji nas čekaju.
Dok pravoslavci iščekuju silazak Blagodatnog ognja, pažnju dodatno privlače svedočanstva o njegovoj neobičnoj prirodi i strah da bi tok drevnog obreda mogao biti narušen.
Knez Miloš se surovo obračunavao sa svakim ko bi mogao da mu ugrozi vlast, a jedna od prvih žrtava bio je ugledni i izuzetno obrazovani episkop užičko-šabački Melentije.
Izložba "Game changers2 uvodi decu u učenja stranog duhovnog sveta, dok Eparhija zvorničko-tuzlanska upozorava na opasnost od duhovne obmane i psiholoških posledica, pozivajući nastavnike da preispitaju ovakve odluke.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
Na opelu protojereju-stavroforu Tomi Pavloviću, koji je decenijama služio u valjevskim hramovima, vernici su sa tugom i zahvalnošću svedočili o njegovoj dobroti, blagosti i osmehu koji je svima donosio mir i nadu u život večni.
Kako podvizi kosovskih mučenika i pouke Jevanđelja i danas osvetljavaju put u trenucima iskušenja i pozivaju na nepokolebljivu odanost i unutrašnju snagu.
Izložba "Game changers2 uvodi decu u učenja stranog duhovnog sveta, dok Eparhija zvorničko-tuzlanska upozorava na opasnost od duhovne obmane i psiholoških posledica, pozivajući nastavnike da preispitaju ovakve odluke.
Završena obnova i živopis Sabornog hrama Rođenja Presvete Bogorodice svedoče o istrajnosti srpske zajednice u Argentini i nasleđu koje i danas živi kroz veru, umetnost i zajedništvo
Nakon glasina o ukidanju bogosluženja i optužbi koje su se sa mreža prelile na teren, jerej iz Loznice objašnjava kako je nastala zabuna i zašto vernici, po crkvenom poretku, ne traže rešenja na ulici.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Agapija po starom i Prepodobnog mučenika Evstratija Pečerskog po novom kalendaru. Katolici slave Svetu Prisku, dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika