Rukopoloženje Duška Perića i beseda vladike Isihija o slobodi, pokajanju i Božjoj ljubavi učinili su liturgiju događajem koji povezuje grad i Crkvu
Valjevo je ove nedelje disalo jednim, tihim, ali snažnim ritmom – ritmom liturgijskog sabranja koje ne ostaje zatvoreno u zidovima hrama, već se preliva u život grada i njegove Crkve.
U Nedelju bludnog sina, hram Pokrova Presvete Bogorodice bio je mesto susreta molitve, reči i događaja koji se pamte. Svetu liturgiju služio je episkop valjevski Isihije, uz sasluženje više sveštenoslužitelja, dok su pojanje pevnice i horova „Hadži Ruvim“ i „Emanuil“ davali bogosluženju onu svečanu, ali nenametljivu punoću.
Foto: Eparhija valjevska
Doček vladile valljevskog ispred Pokrovskog hrama u Valjevu
Rukopoloženje koje je oduševilo vernike
Posebnu radost ovom sabranju donelo je rukopoloženje Duška Perića u čin sveštenika. Sabrat Pokrovske crkve i nastavnik veronauke, otac Duško, primio je svešteničku službu pred narodom koji ga poznaje, u hramu u kome je već ukorenjen. Takvi trenuci podsećaju da sveštenstvo nije poziv izdvojen od zajednice, već služenje koje iz nje izrasta i njoj se vraća. Grad na Kolubari tog dana dobio je novog sveštenika, ali i još jedno vidljivo svedočanstvo da Crkva živi kroz konkretne ljude, sa njihovim darovima i odgovornostima.
U liturgijskoj besedi, vladika Isihije je, tumačeći jevanđeljsku priču o bludnom sinu, govorio o slobodi kao velikom daru koji u sebi nosi i ozbiljnu opomenu. Sloboda, kako je istakao, može čoveka uzdići, ali i udaljiti od Boga ukoliko se zloupotrebi. Put povratka, naglasio je episkop, vodi kroz pokajanje – ne kao puku emociju krivice, već kao svesni povratak u sinovsko dostojanstvo, u odnos ljubavi prema Ocu, koji je slobodan i bezuslovan.
Posebno je bila snažna opomena upućena kroz lik starijeg sina iz jevanđeljske priče. Vladika je ukazao na opasnost „pravednog“ života koji ostaje bez poverenja u Božju ljubav i bez radosti zbog spasenja drugoga. Takva pravednost, lišena radosti i saosećanja, lako se pretvara u teret, kako za onoga koji je nosi, tako i za zajednicu u kojoj živi.
Priprema za Veliki post kroz pokajanje i obnovu
Podsećajući da predstoji Veliki post, episkop Isihije je pozvao vernike da to vreme ne shvate formalno, već kao priliku za istinsko pokajanje, smirenje i obnovu zajednice sa Bogom. Reči su zvučale kao tiho, ali jasno usmerenje: post nije bekstvo od sveta, već povratak suštini odnosa sa Bogom i ljudima.
Liturgija u gradu na Kolubari tog dana bila je više od nedeljnog bogosluženja. Bila je svedočanstvo da Crkva ne prestaje da rađa nove služitelje, da podseća na odgovornost slobode i da, uprkos svim iskušenjima, neumorno poziva na povratak Ocu. Grad na Kolubari, sa novim sveštenikom i starom, neiscrpnom porukom Jevanđelja, načinio je još jedan korak u tom tihom, ali postojanom hodu vere.
Govoreći o prvom arhiepiskopu srpskom kao mirotvorcu i duhovnom orijentiru, poglavar SPC podsetio je da se mir ne stvara dekretima, već u čoveku, i da se vera ne čuva u rečima, nego u životu.
Tokom liturgije u hramu Svete Trojice, mitropolit mileševski je poručio vernicima da je radost povratka u Božji dom veća od svakog prestupa i da nas Hristovo vaskrsenje vodi kroz životne izazove.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Praznički dani obeleženi su životom pod otvorenim nebom, simbolima zahvalnosti i sećanjem na put kroz pustinju, dok se porodice okupljaju uz molitve, prazničnu trpezu i drevne običaje.
U hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Topčideru vladika Dositej je na praznik Svetog vladike Nikolaja rukopoložio dugogodišnjeg đakona i pojca Željka Jovanovića u sveštenički čin.
Na liturgiji u hramu Svetog Dimitrija poglavar SPC govorio o slabosti čoveka, snazi poverenja i putu koji ostaje otvoren za svakoga, dok je rukopoloženje novog đakona dalo događaju posebnu težinu i simboliku novog početka.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Na Krstovdan u manastiru Blagoveštenje kablarsko biće održana svečanost 11. drvorezbarske kolonije "Krst patrijarha Pavla", uz izložbu ručno izrađenih krstova i dodelu nagrada učesnicima.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.