Kako podvizi kosovskih mučenika i pouke Jevanđelja i danas osvetljavaju put u trenucima iskušenja i pozivaju na nepokolebljivu odanost i unutrašnju snagu.
Na praznik Svetog velikomučenika Kneza Lazara i Svetih mučenika Kosovskih, u hramu Vaskrsenja Hristovog u Valjevu služena je svečana sveta liturgija koju je predvodio episkop valjevski Isihije. Uz episkopa, liturgijsko slavlje pratio je sveštenički zbor iz Valjeva, a liturgijsko pojanje izveli su horovi „Hadži Ruvim“ i „Emanuil“ pod dirigentskom palicom Milice Stepanović Baba-Milkić i Vanje Urošević. Po završetku liturgije služen je pomen svim borcima za slobodu od Kosovskog boja do danas, podsećajući na neprekinutu nit žrtve i ljubavi prema Otadžbini.
Vladika Isihije: Sveti mučenici kao putokazi u životu
U svojoj besedi, vladika Isihije naglasio je kako nam Crkva kroz podvige svetih mučenika stavlja putokaze pred oči, da bismo kroz njih zajedničarili sa njihovom verom i hrabrošću i pronašli snagu u sopstvenim životnim iskušenjima.
- Jevanđeljski odlomak u kome Gospod Hristos zapoveda učenicima da ljube jedni druge podseća nas da kada iz ljubavi činimo sve u slavu Božju, postajemo sinovi i kćeri Božji i delujemo delo Božje - podsetio je episkop.
Vladika je istakao da je ljubav kakvu propoveda Crkva delanje na dobrobit drugih, bez dvosmislenih ciljeva ili koristi:
- To nije ugađanje ljudima, što bi bila zaprljana ljubav, niti ljubav zasnovana na poricanju istine. Najveća ljubav je položiti život za bližnje.
Upravo to su učinili kosovski mučenici, opredelivši srpski narod za Hrista i Carstvo Nebesko, rekao je valjevski arhijerej, naglašavajući da je Vidovdan kamen međaš srpske istorije i duhovni simbol svih srpskih vitezova.
Wikipedia/Boksi
Saborni hram Vaskrsenja Hrisovog u Valjevu
Porobljavanje tela i neosvojivost duše
Govoreći o iskušenjima i porobljavanju naroda, vladika Isihije istakao je da je neprijatelju najteže bilo da uzme dušu, odnosno pravoslavnu veru.
- Porobljavanje tela nije smrt, telo čovek može podneti, ali duša je neprocenjiva i nju može uzeti samo Bog, a od Njega se treba bojati jedino zato što je On ljubav - kazao je episkop.
- Sveti mučenici Kosovski i svi drugi imali su strah samo od Boga. Taj strah je savlađivao u njihovim podvizima sve zemaljske i duševne strahove. Zato su oni prepoznati od Crkve, objašnjeni nama u žitijima i istaknuti kao primeri da svoje strahove možemo i sami da obuzdamo, a svoju ljubav očistimo od svih pristrašća i, kao čistu i bogomdanu, uzvraćamo Bogu, ljubeći Njega i svoje bližnje - istakao je vladika valjevski..
Vera kao put do spasenja
Vladika je podsetio na istorijski izbor kneza Lazara, koji se nije odrekao svoje vere ni po cenu života, ističući da je u borbi za dušu naroda moguće samo trajno opredeljenje bez kompromisa. „Crkva nam podvige svetih mučenika predstavlja kao smernice za današnji život. Svaka nevolja treba da se posmatra kao zadatak i podvig, koji treba trpeti sa smirenjem“, poručio je Vladika Isihije.
Sećanje na junake i poruka za buduće generacije
Na kraju liturgije služen je pomen svim junacima koji su svoj život položili za slobodu otadžbine. Vladika je, blagosiljajući okupljene, čestitao Vidovdan i uz molitvu zamolio da podvig naših predaka ostane večna svetlost i vodič.
- Kada dođe do ispovedanja vere, nema kompromisa. Ili se vera odričemo ili ostajemo postojani, čak i ako to traži naše stradanje. Velika stradanja su zvezde koje nas vode, ali i mala i neupadljiva stradanja su značajna i njima treba pomagati - zaključio je episkop Isihije, pozivajući na unutrašnju borbu protiv strasti kao prvi korak ka pravdi i spasenju.
Leposava Stanković nije bila mitska junakinja iz pesme, već prava Beograđanka čiji je lik postao simbol ljubavi, milosrđa i nade u najtežim danima srpskog naroda – otkrivamo njenu priču i poruku koju i danas šalje svakome od nas.
Iako se veruje da Vidovdan vuče korene iz paganstva, Dimitrije Marković objašnjava zašto ovaj dan ima isključivo hrišćansko značenje i kakvu vezu ima sa sicilijanskim mučenikom Svetim Vitom
Poznati gastronom rekonstruisao je gozbu srpskih velikaša uoči Boja na Kosovu – na trpezi su se našli bulgur, ovčetina, divljač, aromatične trave i vina iz Župe i Primorja.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Leontija po starom i Svete besrebrenike Kozmu i Damjana po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Arona, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Od Kosovskog boja i opredeljenja kneza Lazara za carstvo nebesko do pokušaja da se promeni istorijsko sećanje na ovaj dan, Vidovdan vekovima ostaje simbol vere, žrtve i zaveta duboko ukorenjenog u srpskom narodu.
Na Vidovdan, sećamo se trenutka kada je knez Lazar sa svojim vojnicima primio svetu tajnu pričesti u Crkvi Svetog prvomučenika arhiđakona Stefana, poznatoj kao Lazarica, koju je podigao kao pridvornu crkvu u znak zahvalnosti Gospodu koji je njemu i kneginji Milici uslišio molitve da dobiju sina, naslednika krune.
Dok kroz molitve i sećanja na Boj na Kosovu slavimo hrabrost i veru naših predaka, podsećajući se na njihov neprolazni značaj za našu istoriju i identitet, Vidovdan i Sveti prorok Amos ostaju trajni simboli borbe, vere i nade.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da snaga naroda počiva na očuvanju vere i identiteta, podsećajući da Vidovdan i Sveti knez Lazar svedoče o izboru večnih vrednosti koje su kroz vekove čuvale dostojanstvo i slobodu.
Episkop novobrdski poručio je da kosovski zavet Svetog kneza Lazara nije poziv na sukob, već svedočanstvo vere, ljubavi i dostojanstvenog čuvanja onoga što je povereno kroz vekove.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.