Kako podvizi kosovskih mučenika i pouke Jevanđelja i danas osvetljavaju put u trenucima iskušenja i pozivaju na nepokolebljivu odanost i unutrašnju snagu.
Na praznik Svetog velikomučenika Kneza Lazara i Svetih mučenika Kosovskih, u hramu Vaskrsenja Hristovog u Valjevu služena je svečana sveta liturgija koju je predvodio episkop valjevski Isihije. Uz episkopa, liturgijsko slavlje pratio je sveštenički zbor iz Valjeva, a liturgijsko pojanje izveli su horovi „Hadži Ruvim“ i „Emanuil“ pod dirigentskom palicom Milice Stepanović Baba-Milkić i Vanje Urošević. Po završetku liturgije služen je pomen svim borcima za slobodu od Kosovskog boja do danas, podsećajući na neprekinutu nit žrtve i ljubavi prema Otadžbini.
Vladika Isihije: Sveti mučenici kao putokazi u životu
U svojoj besedi, vladika Isihije naglasio je kako nam Crkva kroz podvige svetih mučenika stavlja putokaze pred oči, da bismo kroz njih zajedničarili sa njihovom verom i hrabrošću i pronašli snagu u sopstvenim životnim iskušenjima.
- Jevanđeljski odlomak u kome Gospod Hristos zapoveda učenicima da ljube jedni druge podseća nas da kada iz ljubavi činimo sve u slavu Božju, postajemo sinovi i kćeri Božji i delujemo delo Božje - podsetio je episkop.
Vladika je istakao da je ljubav kakvu propoveda Crkva delanje na dobrobit drugih, bez dvosmislenih ciljeva ili koristi:
- To nije ugađanje ljudima, što bi bila zaprljana ljubav, niti ljubav zasnovana na poricanju istine. Najveća ljubav je položiti život za bližnje.
Upravo to su učinili kosovski mučenici, opredelivši srpski narod za Hrista i Carstvo Nebesko, rekao je valjevski arhijerej, naglašavajući da je Vidovdan kamen međaš srpske istorije i duhovni simbol svih srpskih vitezova.
Wikipedia/Boksi
Saborni hram Vaskrsenja Hrisovog u Valjevu
Porobljavanje tela i neosvojivost duše
Govoreći o iskušenjima i porobljavanju naroda, vladika Isihije istakao je da je neprijatelju najteže bilo da uzme dušu, odnosno pravoslavnu veru.
- Porobljavanje tela nije smrt, telo čovek može podneti, ali duša je neprocenjiva i nju može uzeti samo Bog, a od Njega se treba bojati jedino zato što je On ljubav - kazao je episkop.
- Sveti mučenici Kosovski i svi drugi imali su strah samo od Boga. Taj strah je savlađivao u njihovim podvizima sve zemaljske i duševne strahove. Zato su oni prepoznati od Crkve, objašnjeni nama u žitijima i istaknuti kao primeri da svoje strahove možemo i sami da obuzdamo, a svoju ljubav očistimo od svih pristrašća i, kao čistu i bogomdanu, uzvraćamo Bogu, ljubeći Njega i svoje bližnje - istakao je vladika valjevski..
Vera kao put do spasenja
Vladika je podsetio na istorijski izbor kneza Lazara, koji se nije odrekao svoje vere ni po cenu života, ističući da je u borbi za dušu naroda moguće samo trajno opredeljenje bez kompromisa. „Crkva nam podvige svetih mučenika predstavlja kao smernice za današnji život. Svaka nevolja treba da se posmatra kao zadatak i podvig, koji treba trpeti sa smirenjem“, poručio je Vladika Isihije.
Sećanje na junake i poruka za buduće generacije
Na kraju liturgije služen je pomen svim junacima koji su svoj život položili za slobodu otadžbine. Vladika je, blagosiljajući okupljene, čestitao Vidovdan i uz molitvu zamolio da podvig naših predaka ostane večna svetlost i vodič.
- Kada dođe do ispovedanja vere, nema kompromisa. Ili se vera odričemo ili ostajemo postojani, čak i ako to traži naše stradanje. Velika stradanja su zvezde koje nas vode, ali i mala i neupadljiva stradanja su značajna i njima treba pomagati - zaključio je episkop Isihije, pozivajući na unutrašnju borbu protiv strasti kao prvi korak ka pravdi i spasenju.
Leposava Stanković nije bila mitska junakinja iz pesme, već prava Beograđanka čiji je lik postao simbol ljubavi, milosrđa i nade u najtežim danima srpskog naroda – otkrivamo njenu priču i poruku koju i danas šalje svakome od nas.
Iako se veruje da Vidovdan vuče korene iz paganstva, Dimitrije Marković objašnjava zašto ovaj dan ima isključivo hrišćansko značenje i kakvu vezu ima sa sicilijanskim mučenikom Svetim Vitom
Poznati gastronom rekonstruisao je gozbu srpskih velikaša uoči Boja na Kosovu – na trpezi su se našli bulgur, ovčetina, divljač, aromatične trave i vina iz Župe i Primorja.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Trofima, Savatija i Dorimedonta po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kiprijana. Katolička crkva proslavlja Svete anđele čuvare. Jevreji obeležavaju Hošana Raba, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.
Od Kosovskog boja i opredeljenja kneza Lazara za carstvo nebesko do pokušaja da se promeni istorijsko sećanje na ovaj dan, Vidovdan vekovima ostaje simbol vere, žrtve i zaveta duboko ukorenjenog u srpskom narodu.
Na Vidovdan, sećamo se trenutka kada je knez Lazar sa svojim vojnicima primio svetu tajnu pričesti u Crkvi Svetog prvomučenika arhiđakona Stefana, poznatoj kao Lazarica, koju je podigao kao pridvornu crkvu u znak zahvalnosti Gospodu koji je njemu i kneginji Milici uslišio molitve da dobiju sina, naslednika krune.
Dok kroz molitve i sećanja na Boj na Kosovu slavimo hrabrost i veru naših predaka, podsećajući se na njihov neprolazni značaj za našu istoriju i identitet, Vidovdan i Sveti prorok Amos ostaju trajni simboli borbe, vere i nade.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.