Nakon niza tvrdnji o"„selidbi" i navodnoj nelegalnoj izgradnji, Eparhija raško-prizrenska prvi put sistematski iznosi odluke Sabora, zakonske dozvole i stručna mišljenja, odbacujući optužbe koje su uzburkale javnost.
U danima kada se Crkva sve češće nalazi u fokusu javnih polemika, saopštenje Eparhije raško-prizrenske dolazi kao pokušaj da se, bez podizanja tona i bez polemičkih oštrica, razdvoje činjenice od nagađanja. Povod su tvrdnje koje su se poslednjih dana pojavile u medijima i na društvenim mrežama – o navodnom premeštanju eparhijskog sedišta, ali i o, kako se tvrdilo, nelegalnoj i nekontrolisanoj gradnji u kompleksu drevne Petrove crkve kod Novog Pazara.
„Povodom niza javnih istupa u medijima i na društvenim mrežama u vezi sa radovima u kompleksu crkve Svetih apostola Petra i Pavla u Novom Pazaru, Eparhija raško-prizrenska Srpske pravoslavne crkve smatra svojom dužnošću da se javnosti obrati činjenično, odgovorno i bez polemičkog tona, radi razjašnjenja više netačnih i politički obojenih tvrdnji koje su poslednjih dana plasirane.“
Već u uvodnim redovima saopštenja Eparhija jasno naglašava da cilj obraćanja nije polemika, već razjašnjenje tvrdnji koje su, kako se ističe, plasirane bez uporišta u činjenicama i zvaničnim dokumentima.
Printscreen/Youtube/ Sandzak Travel
Crkva Svetih apostola Petra i Pavla nadomak Novog pazara
Gde je sedište Eparhije i zašto se to pitanje ponovo otvara
„Duhovno, kanonsko i istorijsko sedište Eparhije raško-prizrenske nalazi se u Prizrenu i u manastiru Gračanica, gde su eparhijske kancelarije, i to ostaje nepromenjeno. Nijednom odlukom, ni saborskom ni administrativnom, nije izmenjeno kanonsko sedište Eparhije, niti je pokrenut postupak njegovog premeštanja“, navodi se dalje u saopštenju.
Ovom formulacijom Eparhija nedvosmisleno odbacuje tvrdnje o bilo kakvom izmeštanju sedišta. U nastavku se dodatno precizira da nikada nije doneta odluka kojom bi se kanonsko sedište izmeštalo iz Prizrena, odnosno iz manastira Gračanice.
Administrativni centar nije "selidba", već saborska odluka
„Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve, na čelu sa Patrijarhom srpskim, 18. maja 2017. godine doneo je odluku da, pored istorijskog i duhovnog sedišta u Prizrenu (Gračanici), Eparhija raško-prizrenska može imati i administrativno sedište sa službenim prostorijama u Novom Pazaru.“
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh Porfirije i vladika raško-prizrenski Teodosije u porti crkve Svetih apostola Petra i Pavla
Eparhija potom podseća da je reč o saborskoj odluci Srpska pravoslavna crkva, donetoj u skladu sa Ustavom SPC, koja predstavlja organizacionu dopunu, a ne promenu crkvenog ustrojstva. Administrativno sedište u Novom Pazaru uvedeno je iz praktičnih razloga, imajući u vidu širinu i složenost prostora koje Eparhija pokriva.
„Razlog uspostavljanja administrativnog središta u Novom Pazaru (Starom Rasu) nije politički, niti lični. Eparhija raško-prizrenska obuhvata prostor Raške oblasti i Kosova i Metohije.“
Zašto Petrova crkva ima posebno mesto u ovom projektu
U tom kontekstu, Eparhija posebno naglašava da izgradnja Eparhijskog centra kod Petrove crkve ne znači napuštanje Kosova i Metohije, već, kako se navodi, jačanje prisustva Crkve u svim delovima Eparhije, koji čine jedinstvenu i organsku celinu.
„Namera episkopa nije napuštanje Kosova i Metohije, već upravo suprotno – jačanje prisustva Crkve u svim delovima Eparhije.“
Istorijski argument zauzima važno mesto u obrazloženju. Podseća se da je Petrova crkva u Starom Rasu bila sedište raških arhijereja i mitropolita, te da davanje savremenog institucionalnog značaja ovoj svetinji predstavlja čin odgovornosti prema istoriji, a ne samovolju.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh srpski Porfirije 2. maja 2025. godine osveštao i položio kamen temeljac za novi konak u porti crkve Svetih apostola Petra i Pavla
Gradnja pod lupom: dozvole, gabariti i nadzor stručnjaka
Kada je reč o samim radovima, Eparhija detaljno navodi višedecenijski kontinuitet projekta, kao i činjenicu da su sva rešenja razmatrana pred nadležnim domaćim i međunarodnim institucijama, uključujući i ICOMOS, koje je dalo jasno definisana ograničenja – u potpunosti ispoštovana.
„Novo idejno rešenje iz 2022. godine u potpunosti je zadržalo ranije odobrene gabarite. Nisu povećani ni kvadratura ni visina objekta.“
Osporavaju se i tvrdnje o ugrožavanju lokaliteta Stari Ras i Sopoćani, uz objašnjenje da UNESCO ne izdaje pojedinačne dozvole, već da su stručne smernice poštovane i da ne postoji rizik po status svetske baštine.
U završnici se podseća da je, nakon svih zakonskih procedura, patrijarh srpski Porfirije 2. maja 2025. godine osveštao i položio kamen temeljac za novi konak, namenjen Eparhijskom centru.
„Namera episkopa i Eparhije nije ni politička ni lična, već pastirska i istorijski odgovorna.“
Tim rečima Eparhija zaključuje saopštenje, ostavljajući otvoren prostor za dijalog zasnovan na proverljivim činjenicama i stručnim argumentima, uz poruku da se očuvanje duhovne i kulturne baštine može ostvariti samo kroz odgovornu saradnju Crkve, institucija i društva.
Kosovsko-albanski advokat Toma Gaši tražio uklanjanje srpskog hrama, dok Crkva upozorava na direktan govor mržnje, istorijsku netrpeljivost i ugrožavanje svetinja u postkonfliktnom okruženju.
Posle još jednog nasrtaja na hram u sredini gde Srba jedva da je ostalo, iz Eparhije raško-prizrenske stiže oštro upozorenje o kontinuiranom zastrašivanju.
U povratničkom selu kod Istoka, pod svetlom agregata i pred obnovljenim oltarom, više od sto vernika okupilo se na slavi crkve – među porušenim kućama, sećanjima na progon i nadom da će se život ipak vratiti.
Izgradnja monaškog konaka iskorišćena je za optužbe protiv Srpske pravoslavne crkve i opštine Gračanica, uz narativ o "zaštiti kulturnog nasleđa" koji dolazi iz sredine u kojoj su crkve paljene.
U Crkvi Svetog Đorđa pod Goricom služeno je opelo monahinji Hristini (Rabrenović), koju su vernici pamtili po požrtvovanosti, molitvi i decenijama služenja bez želje za priznanjima.
U besedi za subotu 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o ljudima koji veruju samo sili, razumu i materiji, ali se u času najveće nevolje vraćaju pred lice Boga od koga su se udaljili.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Timoteja i Mavru po starom i Prepodobnog Teodora Osveštanog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Ivana Nepomuka, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Sveštenici prizrenskog i prištinskog namesništva, predvođeni mitropolitom Teodosijem, okupili su se radi međusobnog osnaživanja u služenju vernom narodu tokom izazovnih, ali blagodati ispunjenih dana.
Na otvaranju ovogodišnje manifestacije u arheološkom parku nedaleko od srpske svetinje izveden je kontroverzni performans koji je izazvao šok i ogorčenje među vernicima, podsećajući na mračna vremena progona hrišćana i uništavanja svetinja na Kosovu i Metohiji.
U Crkvi Svetog Đorđa pod Goricom služeno je opelo monahinji Hristini (Rabrenović), koju su vernici pamtili po požrtvovanosti, molitvi i decenijama služenja bez želje za priznanjima.
Sud u Podgorici dosudio je odštetu arhimandritu Hrizostomu Nešiću nakon što je na kontroverznom portalu bio označen kao „špijun“, zajedno sa više monaha i sveštenika SPC.
Monahinja Hristina decenijama je, bez buke i želje za priznanjem, služila Crkvi i ljudima, a oni koji su je poznavali pamte je kao simbol krotosti, požrtvovanja i tihe vere koja je menjala živote oko nje.
U Galeriji SANU otvorena je velika izložba povodom 850 godina od rođenja Rastka Nemanjića, a patrijarh Porfirije, Nikola Selaković, Lina Mendoni i Zoran Knežević govorili su o veri, identitetu, kulturi i očuvanju nacionalnog nasleđa.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Sud u Podgorici dosudio je odštetu arhimandritu Hrizostomu Nešiću nakon što je na kontroverznom portalu bio označen kao „špijun“, zajedno sa više monaha i sveštenika SPC.
Na izraelskim poljima počinje žetva pšenice za „šmura macu“, koja se mesecima čuva pod strogim nadzorom i kroz svaki korak priprema za Pesah, uz pravila u kojima nema mesta ni za najmanju grešku.