Nakon niza tvrdnji o"„selidbi" i navodnoj nelegalnoj izgradnji, Eparhija raško-prizrenska prvi put sistematski iznosi odluke Sabora, zakonske dozvole i stručna mišljenja, odbacujući optužbe koje su uzburkale javnost.
U danima kada se Crkva sve češće nalazi u fokusu javnih polemika, saopštenje Eparhije raško-prizrenske dolazi kao pokušaj da se, bez podizanja tona i bez polemičkih oštrica, razdvoje činjenice od nagađanja. Povod su tvrdnje koje su se poslednjih dana pojavile u medijima i na društvenim mrežama – o navodnom premeštanju eparhijskog sedišta, ali i o, kako se tvrdilo, nelegalnoj i nekontrolisanoj gradnji u kompleksu drevne Petrove crkve kod Novog Pazara.
„Povodom niza javnih istupa u medijima i na društvenim mrežama u vezi sa radovima u kompleksu crkve Svetih apostola Petra i Pavla u Novom Pazaru, Eparhija raško-prizrenska Srpske pravoslavne crkve smatra svojom dužnošću da se javnosti obrati činjenično, odgovorno i bez polemičkog tona, radi razjašnjenja više netačnih i politički obojenih tvrdnji koje su poslednjih dana plasirane.“
Već u uvodnim redovima saopštenja Eparhija jasno naglašava da cilj obraćanja nije polemika, već razjašnjenje tvrdnji koje su, kako se ističe, plasirane bez uporišta u činjenicama i zvaničnim dokumentima.
Printscreen/Youtube/ Sandzak Travel
Crkva Svetih apostola Petra i Pavla nadomak Novog pazara
Gde je sedište Eparhije i zašto se to pitanje ponovo otvara
„Duhovno, kanonsko i istorijsko sedište Eparhije raško-prizrenske nalazi se u Prizrenu i u manastiru Gračanica, gde su eparhijske kancelarije, i to ostaje nepromenjeno. Nijednom odlukom, ni saborskom ni administrativnom, nije izmenjeno kanonsko sedište Eparhije, niti je pokrenut postupak njegovog premeštanja“, navodi se dalje u saopštenju.
Ovom formulacijom Eparhija nedvosmisleno odbacuje tvrdnje o bilo kakvom izmeštanju sedišta. U nastavku se dodatno precizira da nikada nije doneta odluka kojom bi se kanonsko sedište izmeštalo iz Prizrena, odnosno iz manastira Gračanice.
Administrativni centar nije "selidba", već saborska odluka
„Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve, na čelu sa Patrijarhom srpskim, 18. maja 2017. godine doneo je odluku da, pored istorijskog i duhovnog sedišta u Prizrenu (Gračanici), Eparhija raško-prizrenska može imati i administrativno sedište sa službenim prostorijama u Novom Pazaru.“
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh Porfirije i vladika raško-prizrenski Teodosije u porti crkve Svetih apostola Petra i Pavla
Eparhija potom podseća da je reč o saborskoj odluci Srpska pravoslavna crkva, donetoj u skladu sa Ustavom SPC, koja predstavlja organizacionu dopunu, a ne promenu crkvenog ustrojstva. Administrativno sedište u Novom Pazaru uvedeno je iz praktičnih razloga, imajući u vidu širinu i složenost prostora koje Eparhija pokriva.
„Razlog uspostavljanja administrativnog središta u Novom Pazaru (Starom Rasu) nije politički, niti lični. Eparhija raško-prizrenska obuhvata prostor Raške oblasti i Kosova i Metohije.“
Zašto Petrova crkva ima posebno mesto u ovom projektu
U tom kontekstu, Eparhija posebno naglašava da izgradnja Eparhijskog centra kod Petrove crkve ne znači napuštanje Kosova i Metohije, već, kako se navodi, jačanje prisustva Crkve u svim delovima Eparhije, koji čine jedinstvenu i organsku celinu.
„Namera episkopa nije napuštanje Kosova i Metohije, već upravo suprotno – jačanje prisustva Crkve u svim delovima Eparhije.“
Istorijski argument zauzima važno mesto u obrazloženju. Podseća se da je Petrova crkva u Starom Rasu bila sedište raških arhijereja i mitropolita, te da davanje savremenog institucionalnog značaja ovoj svetinji predstavlja čin odgovornosti prema istoriji, a ne samovolju.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh srpski Porfirije 2. maja 2025. godine osveštao i položio kamen temeljac za novi konak u porti crkve Svetih apostola Petra i Pavla
Gradnja pod lupom: dozvole, gabariti i nadzor stručnjaka
Kada je reč o samim radovima, Eparhija detaljno navodi višedecenijski kontinuitet projekta, kao i činjenicu da su sva rešenja razmatrana pred nadležnim domaćim i međunarodnim institucijama, uključujući i ICOMOS, koje je dalo jasno definisana ograničenja – u potpunosti ispoštovana.
„Novo idejno rešenje iz 2022. godine u potpunosti je zadržalo ranije odobrene gabarite. Nisu povećani ni kvadratura ni visina objekta.“
Osporavaju se i tvrdnje o ugrožavanju lokaliteta Stari Ras i Sopoćani, uz objašnjenje da UNESCO ne izdaje pojedinačne dozvole, već da su stručne smernice poštovane i da ne postoji rizik po status svetske baštine.
U završnici se podseća da je, nakon svih zakonskih procedura, patrijarh srpski Porfirije 2. maja 2025. godine osveštao i položio kamen temeljac za novi konak, namenjen Eparhijskom centru.
„Namera episkopa i Eparhije nije ni politička ni lična, već pastirska i istorijski odgovorna.“
Tim rečima Eparhija zaključuje saopštenje, ostavljajući otvoren prostor za dijalog zasnovan na proverljivim činjenicama i stručnim argumentima, uz poruku da se očuvanje duhovne i kulturne baštine može ostvariti samo kroz odgovornu saradnju Crkve, institucija i društva.
Kosovsko-albanski advokat Toma Gaši tražio uklanjanje srpskog hrama, dok Crkva upozorava na direktan govor mržnje, istorijsku netrpeljivost i ugrožavanje svetinja u postkonfliktnom okruženju.
Posle još jednog nasrtaja na hram u sredini gde Srba jedva da je ostalo, iz Eparhije raško-prizrenske stiže oštro upozorenje o kontinuiranom zastrašivanju.
U povratničkom selu kod Istoka, pod svetlom agregata i pred obnovljenim oltarom, više od sto vernika okupilo se na slavi crkve – među porušenim kućama, sećanjima na progon i nadom da će se život ipak vratiti.
Izgradnja monaškog konaka iskorišćena je za optužbe protiv Srpske pravoslavne crkve i opštine Gračanica, uz narativ o "zaštiti kulturnog nasleđa" koji dolazi iz sredine u kojoj su crkve paljene.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Na manastirskim njivama održano je tradicionalno okupljanje tokom kojeg su, uz blagoslov mitropolita raško-prizrenskog Teodosija, uređivane njive i pripremana zemlja za nove plodove.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.