Nakon niza tvrdnji o"„selidbi" i navodnoj nelegalnoj izgradnji, Eparhija raško-prizrenska prvi put sistematski iznosi odluke Sabora, zakonske dozvole i stručna mišljenja, odbacujući optužbe koje su uzburkale javnost.
U danima kada se Crkva sve češće nalazi u fokusu javnih polemika, saopštenje Eparhije raško-prizrenske dolazi kao pokušaj da se, bez podizanja tona i bez polemičkih oštrica, razdvoje činjenice od nagađanja. Povod su tvrdnje koje su se poslednjih dana pojavile u medijima i na društvenim mrežama – o navodnom premeštanju eparhijskog sedišta, ali i o, kako se tvrdilo, nelegalnoj i nekontrolisanoj gradnji u kompleksu drevne Petrove crkve kod Novog Pazara.
„Povodom niza javnih istupa u medijima i na društvenim mrežama u vezi sa radovima u kompleksu crkve Svetih apostola Petra i Pavla u Novom Pazaru, Eparhija raško-prizrenska Srpske pravoslavne crkve smatra svojom dužnošću da se javnosti obrati činjenično, odgovorno i bez polemičkog tona, radi razjašnjenja više netačnih i politički obojenih tvrdnji koje su poslednjih dana plasirane.“
Već u uvodnim redovima saopštenja Eparhija jasno naglašava da cilj obraćanja nije polemika, već razjašnjenje tvrdnji koje su, kako se ističe, plasirane bez uporišta u činjenicama i zvaničnim dokumentima.
Printscreen/Youtube/ Sandzak Travel
Crkva Svetih apostola Petra i Pavla nadomak Novog pazara
Gde je sedište Eparhije i zašto se to pitanje ponovo otvara
„Duhovno, kanonsko i istorijsko sedište Eparhije raško-prizrenske nalazi se u Prizrenu i u manastiru Gračanica, gde su eparhijske kancelarije, i to ostaje nepromenjeno. Nijednom odlukom, ni saborskom ni administrativnom, nije izmenjeno kanonsko sedište Eparhije, niti je pokrenut postupak njegovog premeštanja“, navodi se dalje u saopštenju.
Ovom formulacijom Eparhija nedvosmisleno odbacuje tvrdnje o bilo kakvom izmeštanju sedišta. U nastavku se dodatno precizira da nikada nije doneta odluka kojom bi se kanonsko sedište izmeštalo iz Prizrena, odnosno iz manastira Gračanice.
Administrativni centar nije "selidba", već saborska odluka
„Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve, na čelu sa Patrijarhom srpskim, 18. maja 2017. godine doneo je odluku da, pored istorijskog i duhovnog sedišta u Prizrenu (Gračanici), Eparhija raško-prizrenska može imati i administrativno sedište sa službenim prostorijama u Novom Pazaru.“
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh Porfirije i vladika raško-prizrenski Teodosije u porti crkve Svetih apostola Petra i Pavla
Eparhija potom podseća da je reč o saborskoj odluci Srpska pravoslavna crkva, donetoj u skladu sa Ustavom SPC, koja predstavlja organizacionu dopunu, a ne promenu crkvenog ustrojstva. Administrativno sedište u Novom Pazaru uvedeno je iz praktičnih razloga, imajući u vidu širinu i složenost prostora koje Eparhija pokriva.
„Razlog uspostavljanja administrativnog središta u Novom Pazaru (Starom Rasu) nije politički, niti lični. Eparhija raško-prizrenska obuhvata prostor Raške oblasti i Kosova i Metohije.“
Zašto Petrova crkva ima posebno mesto u ovom projektu
U tom kontekstu, Eparhija posebno naglašava da izgradnja Eparhijskog centra kod Petrove crkve ne znači napuštanje Kosova i Metohije, već, kako se navodi, jačanje prisustva Crkve u svim delovima Eparhije, koji čine jedinstvenu i organsku celinu.
„Namera episkopa nije napuštanje Kosova i Metohije, već upravo suprotno – jačanje prisustva Crkve u svim delovima Eparhije.“
Istorijski argument zauzima važno mesto u obrazloženju. Podseća se da je Petrova crkva u Starom Rasu bila sedište raških arhijereja i mitropolita, te da davanje savremenog institucionalnog značaja ovoj svetinji predstavlja čin odgovornosti prema istoriji, a ne samovolju.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Patrijarh srpski Porfirije 2. maja 2025. godine osveštao i položio kamen temeljac za novi konak u porti crkve Svetih apostola Petra i Pavla
Gradnja pod lupom: dozvole, gabariti i nadzor stručnjaka
Kada je reč o samim radovima, Eparhija detaljno navodi višedecenijski kontinuitet projekta, kao i činjenicu da su sva rešenja razmatrana pred nadležnim domaćim i međunarodnim institucijama, uključujući i ICOMOS, koje je dalo jasno definisana ograničenja – u potpunosti ispoštovana.
„Novo idejno rešenje iz 2022. godine u potpunosti je zadržalo ranije odobrene gabarite. Nisu povećani ni kvadratura ni visina objekta.“
Osporavaju se i tvrdnje o ugrožavanju lokaliteta Stari Ras i Sopoćani, uz objašnjenje da UNESCO ne izdaje pojedinačne dozvole, već da su stručne smernice poštovane i da ne postoji rizik po status svetske baštine.
U završnici se podseća da je, nakon svih zakonskih procedura, patrijarh srpski Porfirije 2. maja 2025. godine osveštao i položio kamen temeljac za novi konak, namenjen Eparhijskom centru.
„Namera episkopa i Eparhije nije ni politička ni lična, već pastirska i istorijski odgovorna.“
Tim rečima Eparhija zaključuje saopštenje, ostavljajući otvoren prostor za dijalog zasnovan na proverljivim činjenicama i stručnim argumentima, uz poruku da se očuvanje duhovne i kulturne baštine može ostvariti samo kroz odgovornu saradnju Crkve, institucija i društva.
Kosovsko-albanski advokat Toma Gaši tražio uklanjanje srpskog hrama, dok Crkva upozorava na direktan govor mržnje, istorijsku netrpeljivost i ugrožavanje svetinja u postkonfliktnom okruženju.
Posle još jednog nasrtaja na hram u sredini gde Srba jedva da je ostalo, iz Eparhije raško-prizrenske stiže oštro upozorenje o kontinuiranom zastrašivanju.
U povratničkom selu kod Istoka, pod svetlom agregata i pred obnovljenim oltarom, više od sto vernika okupilo se na slavi crkve – među porušenim kućama, sećanjima na progon i nadom da će se život ipak vratiti.
Izgradnja monaškog konaka iskorišćena je za optužbe protiv Srpske pravoslavne crkve i opštine Gračanica, uz narativ o "zaštiti kulturnog nasleđa" koji dolazi iz sredine u kojoj su crkve paljene.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na manastirskim njivama održano je tradicionalno okupljanje tokom kojeg su, uz blagoslov mitropolita raško-prizrenskog Teodosija, uređivane njive i pripremana zemlja za nove plodove.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.