ON JE BIO NAJOBRAZOVANIJI ČOVEK SVOGA DOBA: Sutra slavimo Prepodobnog Isidora Pelusiota
Rodom je Misirac i bio je sin uglednih roditelja i srodnik aleksandrijskih patrijaraha Teofila i Kirila.
Na otvaranju ovogodišnje manifestacije u arheološkom parku nedaleko od srpske svetinje izveden je kontroverzni performans koji je izazvao šok i ogorčenje među vernicima, podsećajući na mračna vremena progona hrišćana i uništavanja svetinja na Kosovu i Metohiji.
Festival Ulpijana, koji se ove godine održava u arheološkom parku drevnog rimskog grada Ulpijane pored Gračanice, izazvao je burne reakcije zbog performansa na njegovom otvaranju. Eparhija raško-prizrenska s dubokim uznemirenjem je primila vest da je festival započeo neopaganskim činom u kojem su zapaljena tri velika krsta, što je izazvalo ogorčenje među vernicima i probudilo sećanja na strašna vremena progona hrišćana i uništavanja srpskih svetinja na Kosovu i Metohiji.
„Ovaj nečastan akt bez presedana predstavlja duboku uvredu za sve hrišćane, a posebno za naš narod u većinski srpskoj opštini Gračanica, gde se ovo arheološko nalazište nalazi,” navodi se u saopštenju Eparhije raško-prizrenske.
„Paljenje krstova podseća nas na strašna vremena paganskih progona hrišćana, ali i sistematsko uništavanje srpskih pravoslavnih svetinja na Kosovu i Metohiji u našem vremenu.
U naletu vandalskih napada kosovskih albanskih ekstremista uništeno je i spaljeno na desetine crkava, na kojima su paljeni i rušeni krstovi. Krstovi su lomljeni i na mnogim hrišćanskim grobljima. Paljenje krstova u neposrednoj blizini Manastira Gračanice predstavlja uvredu hrišćanske vere i direktnu pretnju.”
Ulpijana, drevni grad sagrađen u čast cara Justinijana, vekovima je nosila u sebi tragove ranohrišćanskog nasleđa. Ostaci bazilike i krstionice svedoče o svetiteljima Floru i Lavru, hrišćanskim mučenicima čija je krv posvetila to tlo. Upravo zbog toga, čin paljenja krstova na mestu koje je simbol hrišćanske vere dodatno je zabrinuo hrišćansku zajednicu na Kosovu i Metohiji.
„Ovaj neukusan i krajnje vandalski čin nema nikakve veze sa nasleđem Justinijanove Ulpijane – Justiniane Sekunde u kojoj se mogu videti ostaci ranohrišćanske bazilike i krstionice, koji su podignuti upravo na mestu gde su mučenički stradali i raspeti sveti Flor i Lavro, hrišćanski prvomučenici na ovim prostorima,” nastavlja se u saopštenju.
„Na većinski muslimanima naseljenom prostoru Kosova i Metohije, ovakvo javno skrnavljenje najsvetijeg hrišćanskog simbola u ime jedne perverzne umetnosti samo pokazuje krajnju neodgovornost onih koji su organizovali ovaj događaj i stavlja pod znak pitanja njihovu sposobnost da se brinu o drevnoj hrišćanskoj baštini. Nasleđe drevne Ulpijane vekovima čuva i nastavlja obližnji manastir Gračanica, svetski spomenik UNESKO, koji već sedam stotina godina stoji nedaleko od drevne Ulpijane kao svedočanstvo hrišćanske vere.”
Ovaj čin, daleko od svakog umetničkog izraza, doživljen je kao direktna pretnja i povreda duhovnog identiteta srpskog naroda u Gračanici. Nasleđe Ulpijane, prožeto mučeničkom krvlju i hrišćanskom verom, pretrpelo je još jedan udarac, ovoga puta od onih koji bi trebali da ga štite, a ne da ga skrnave.

Nakon niza tvrdnji o"„selidbi" i navodnoj nelegalnoj izgradnji, Eparhija raško-prizrenska prvi put sistematski iznosi odluke Sabora, zakonske dozvole i stručna mišljenja, odbacujući optužbe koje su uzburkale javnost.
Izgradnja monaškog konaka iskorišćena je za optužbe protiv Srpske pravoslavne crkve i opštine Gračanica, uz narativ o "zaštiti kulturnog nasleđa" koji dolazi iz sredine u kojoj su crkve paljene.
Od manastira Gračanice do hrama u Kosovskoj Mitrovici, praznična sabranja pokazala su da su zajedništvo i vera jači od podela i pritisaka.
U selu Ljubižda, nakon gotovo tri decenije tišine, raseljeni meštani su se ponovo sabrali oko svog hrama, pretvarajući bogosluženje u snažnu poruku opstanka Srba na Kosovu i Metohiji.
Predsednik Srbije uručenjem najvišeg državnog priznanja naglasio doprinos arhijereja očuvanju hrišćanske tradicije, umetnosti i kulturnog identiteta, dok je mitropolit bački istakao skromnost i značaj Crkve u životu naroda.
Uz sasluženje episkopa mohačkog Damaskina, liturgiju je služio mitropolit bački Irinej, koji je u besedi istakao životne poruke svetih Simeona i Ane i podsetio vernike na moć molitve, ljubavi i posvećenja Bogu.
Sa liturgijskog sabranja na Sretenje u Podgorici upućena je jasna poruka o odgovornosti, pokajanju i delima koja ostaju zapisana, ne pred ljudima, već pred Bogom, kao priprema za post koji traži više od forme i navike.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
U besedi za ponedeljak siropusne sedmice Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da oni ispunjeni Svetim Duhom postaju nepogrešivi glasnici Božjih tajni, čija skrušenost rađa moć i unutrašnji mir.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Simeona Bogoprimca i Svetu prorokinju Anu po starom i Svetog Pamfila po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Julija I, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
U trenucima tuge i nepravde, reči svetogorskog starca otkrivaju kako molitva za druge preobražava i dušu i život