Na otvaranju ovogodišnje manifestacije u arheološkom parku nedaleko od srpske svetinje izveden je kontroverzni performans koji je izazvao šok i ogorčenje među vernicima, podsećajući na mračna vremena progona hrišćana i uništavanja svetinja na Kosovu i Metohiji.
Festival Ulpijana, koji se ove godine održava u arheološkom parku drevnog rimskog grada Ulpijane pored Gračanice, izazvao je burne reakcije zbog performansa na njegovom otvaranju. Eparhija raško-prizrenska s dubokim uznemirenjem je primila vest da je festival započeo neopaganskim činom u kojem su zapaljena tri velika krsta, što je izazvalo ogorčenje među vernicima i probudilo sećanja na strašna vremena progona hrišćana i uništavanja srpskih svetinja na Kosovu i Metohiji.
„Ovaj nečastan akt bez presedana predstavlja duboku uvredu za sve hrišćane, a posebno za naš narod u većinski srpskoj opštini Gračanica, gde se ovo arheološko nalazište nalazi,” navodi se u saopštenju Eparhije raško-prizrenske.
„Paljenje krstova podseća nas na strašna vremena paganskih progona hrišćana, ali i sistematsko uništavanje srpskih pravoslavnih svetinja na Kosovu i Metohiji u našem vremenu.
U naletu vandalskih napada kosovskih albanskih ekstremista uništeno je i spaljeno na desetine crkava, na kojima su paljeni i rušeni krstovi. Krstovi su lomljeni i na mnogim hrišćanskim grobljima. Paljenje krstova u neposrednoj blizini Manastira Gračanice predstavlja uvredu hrišćanske vere i direktnu pretnju.”
Ulpijana, drevni grad sagrađen u čast cara Justinijana, vekovima je nosila u sebi tragove ranohrišćanskog nasleđa. Ostaci bazilike i krstionice svedoče o svetiteljima Floru i Lavru, hrišćanskim mučenicima čija je krv posvetila to tlo. Upravo zbog toga, čin paljenja krstova na mestu koje je simbol hrišćanske vere dodatno je zabrinuo hrišćansku zajednicu na Kosovu i Metohiji.
„Ovaj neukusan i krajnje vandalski čin nema nikakve veze sa nasleđem Justinijanove Ulpijane – Justiniane Sekunde u kojoj se mogu videti ostaci ranohrišćanske bazilike i krstionice, koji su podignuti upravo na mestu gde su mučenički stradali i raspeti sveti Flor i Lavro, hrišćanski prvomučenici na ovim prostorima,” nastavlja se u saopštenju.
„Na većinski muslimanima naseljenom prostoru Kosova i Metohije, ovakvo javno skrnavljenje najsvetijeg hrišćanskog simbola u ime jedne perverzne umetnosti samo pokazuje krajnju neodgovornost onih koji su organizovali ovaj događaj i stavlja pod znak pitanja njihovu sposobnost da se brinu o drevnoj hrišćanskoj baštini. Nasleđe drevne Ulpijane vekovima čuva i nastavlja obližnji manastir Gračanica, svetski spomenik UNESKO, koji već sedam stotina godina stoji nedaleko od drevne Ulpijane kao svedočanstvo hrišćanske vere.”
Ovaj čin, daleko od svakog umetničkog izraza, doživljen je kao direktna pretnja i povreda duhovnog identiteta srpskog naroda u Gračanici. Nasleđe Ulpijane, prožeto mučeničkom krvlju i hrišćanskom verom, pretrpelo je još jedan udarac, ovoga puta od onih koji bi trebali da ga štite, a ne da ga skrnave.
Ovaj rukopis nastao je samo nekoliko decenija nakon originalnog pisanja Jevanđelja, što ga čini jednim od najznačajnijih novozavetnih otkrića do danas.
Otac Onufrije Hilandarac u svojoj knjizi „Svetogorski kuvar s pričama“ otkrio je kako nastaje ovaj skroman hleb s prazilukom koji je vekovima hranio bratstvo.
U iskrenom i nenametljivom promišljanju, otac Hrizostom Filipesku razotkriva kako se iz gomile protivrečnih sudova rađa i pritisak koji svaki sveštenik nosi, pokazujući koliko su brzopleti utisci često daleko od istine o njegovom pozivu.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
U povratničkom selu kod Istoka, pod svetlom agregata i pred obnovljenim oltarom, više od sto vernika okupilo se na slavi crkve – među porušenim kućama, sećanjima na progon i nadom da će se život ipak vratiti.
Posle još jednog nasrtaja na hram u sredini gde Srba jedva da je ostalo, iz Eparhije raško-prizrenske stiže oštro upozorenje o kontinuiranom zastrašivanju.
Kosovsko-albanski advokat Toma Gaši tražio uklanjanje srpskog hrama, dok Crkva upozorava na direktan govor mržnje, istorijsku netrpeljivost i ugrožavanje svetinja u postkonfliktnom okruženju.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Pantelejmona u Oraovcu, mitropolit zvorničko-tuzlanski besedio je o veri koja se potvrđuje delima kroz obnovu crkvenog života i zajedništvo vernika.
Na mestu Hristovog Krštenja, na Međunarodnoj konferenciji, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o ljubavi jačoj od mržnje, veri koja ne deli i miru koji ne nastaje dogovorima, već ličnim preobražajem čoveka.
Svetejši u Al-Magtasu prima dar koji će zlatnim slovima ostati upisan u istoriji SPC, istovremeno jačajući međureligijski dijalog i očuvanje svetih hrišćanskih tragova.
U povratničkom selu kod Istoka, pod svetlom agregata i pred obnovljenim oltarom, više od sto vernika okupilo se na slavi crkve – među porušenim kućama, sećanjima na progon i nadom da će se život ipak vratiti.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Pravoslavci danas proslavljaju Prepodobnomučenika Stefana Novog po starom kalendaru, a po novom kalendaru Prepodobnog Danila Stolpnika. Katolici su u Drugoj nedelji Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi.
U vremenima kad tuga i haos vladaju svakodnevnicom, pouka velikog duhovnika 20. veka pokazuje kako umna molitva postaje nevidljivi štit duše i vodi ka unutrašnjoj slobodi.