Na otvaranju ovogodišnje manifestacije u arheološkom parku nedaleko od srpske svetinje izveden je kontroverzni performans koji je izazvao šok i ogorčenje među vernicima, podsećajući na mračna vremena progona hrišćana i uništavanja svetinja na Kosovu i Metohiji.
Festival Ulpijana, koji se ove godine održava u arheološkom parku drevnog rimskog grada Ulpijane pored Gračanice, izazvao je burne reakcije zbog performansa na njegovom otvaranju. Eparhija raško-prizrenska s dubokim uznemirenjem je primila vest da je festival započeo neopaganskim činom u kojem su zapaljena tri velika krsta, što je izazvalo ogorčenje među vernicima i probudilo sećanja na strašna vremena progona hrišćana i uništavanja srpskih svetinja na Kosovu i Metohiji.
„Ovaj nečastan akt bez presedana predstavlja duboku uvredu za sve hrišćane, a posebno za naš narod u većinski srpskoj opštini Gračanica, gde se ovo arheološko nalazište nalazi,” navodi se u saopštenju Eparhije raško-prizrenske.
„Paljenje krstova podseća nas na strašna vremena paganskih progona hrišćana, ali i sistematsko uništavanje srpskih pravoslavnih svetinja na Kosovu i Metohiji u našem vremenu.
U naletu vandalskih napada kosovskih albanskih ekstremista uništeno je i spaljeno na desetine crkava, na kojima su paljeni i rušeni krstovi. Krstovi su lomljeni i na mnogim hrišćanskim grobljima. Paljenje krstova u neposrednoj blizini Manastira Gračanice predstavlja uvredu hrišćanske vere i direktnu pretnju.”
Ulpijana, drevni grad sagrađen u čast cara Justinijana, vekovima je nosila u sebi tragove ranohrišćanskog nasleđa. Ostaci bazilike i krstionice svedoče o svetiteljima Floru i Lavru, hrišćanskim mučenicima čija je krv posvetila to tlo. Upravo zbog toga, čin paljenja krstova na mestu koje je simbol hrišćanske vere dodatno je zabrinuo hrišćansku zajednicu na Kosovu i Metohiji.
„Ovaj neukusan i krajnje vandalski čin nema nikakve veze sa nasleđem Justinijanove Ulpijane – Justiniane Sekunde u kojoj se mogu videti ostaci ranohrišćanske bazilike i krstionice, koji su podignuti upravo na mestu gde su mučenički stradali i raspeti sveti Flor i Lavro, hrišćanski prvomučenici na ovim prostorima,” nastavlja se u saopštenju.
„Na većinski muslimanima naseljenom prostoru Kosova i Metohije, ovakvo javno skrnavljenje najsvetijeg hrišćanskog simbola u ime jedne perverzne umetnosti samo pokazuje krajnju neodgovornost onih koji su organizovali ovaj događaj i stavlja pod znak pitanja njihovu sposobnost da se brinu o drevnoj hrišćanskoj baštini. Nasleđe drevne Ulpijane vekovima čuva i nastavlja obližnji manastir Gračanica, svetski spomenik UNESKO, koji već sedam stotina godina stoji nedaleko od drevne Ulpijane kao svedočanstvo hrišćanske vere.”
Ovaj čin, daleko od svakog umetničkog izraza, doživljen je kao direktna pretnja i povreda duhovnog identiteta srpskog naroda u Gračanici. Nasleđe Ulpijane, prožeto mučeničkom krvlju i hrišćanskom verom, pretrpelo je još jedan udarac, ovoga puta od onih koji bi trebali da ga štite, a ne da ga skrnave.
U vremenima krize i straha reči svetih otaca bude nadu i hrabrost – otkrivamo šta su vekovima unapred govorili o ratu, gladi, obmanama i danima kada će vera biti jedino utočište.
Poglavar Bugarske pravoslavne crkve otkriva zašto ne priznaje raskolničku Pravoslavnu crkvu Ukrajine i zašto veruje da podela unosi duhovnu konfuziju među pravoslavne vernike širom sveta
Kako podvizi kosovskih mučenika i pouke Jevanđelja i danas osvetljavaju put u trenucima iskušenja i pozivaju na nepokolebljivu odanost i unutrašnju snagu.
Dok monasi upozoravaju na sve češće napade na pravoslavce na Bliskom Istoku, patrijarh Jerusalima apeluje da se zaštiti vera i istorijsko prisustvo hrišćana u Svetoj Zemlji.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
U selu gde još odjekuju molitve predaka, pravoslavni vernici okupili su se oko igumana Save da pokažu kako crkva nije samo građevina, već zavet – i da će, ako zatreba, služiti i u šumi, kao u prvim hrišćanskim vremenima.
U Nacionalnom muzeju istorije Rumunije otvorena je potresna izložba o najugroženijim svetinjama Evrope – manastirima na Kosovu i Metohiji koji, uprkos nasilju i pokušajima brisanja, ostaju stubovi pravoslavne vere i identiteta jednog naroda.
Kako podvizi kosovskih mučenika i pouke Jevanđelja i danas osvetljavaju put u trenucima iskušenja i pozivaju na nepokolebljivu odanost i unutrašnju snagu.
Protojerej Nikola Pejović je izrazio zahvalnost građanima koji su pribrano reagovali u trenutku incidenta i, kako je rekao, sprečili da dođe do veće tragedije.
U kripti svetog Nikolaja Srpskog, episkop šabački rukopoložio je dvojicu služitelja i poručio vernicima da liturgija osvećuje ne samo hram, već i svakoga ko joj sa verom pristupa.
Na liturgiji u manastiru Vaskrsenja Hristova u Kaću koju su služili dvojica arhijereja, mlada monahinja dobila ime po Justinu Ćelijskom, a vladika Irinej je sabranima otkrio šta znači istinski monaški put.
Dok monasi upozoravaju na sve češće napade na pravoslavce na Bliskom Istoku, patrijarh Jerusalima apeluje da se zaštiti vera i istorijsko prisustvo hrišćana u Svetoj Zemlji.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
Od trenutka krštenja pa sve do poslednjeg dana, reči Simvola vere prate čoveka na njegovom duhovnom putu, podsećajući ga na najdublje istine vere i obećanje večnog života u Carstvu nebeskom.
Jednostavna, mirisna poslastica koju je mati Atanasija iz manastira Rukumija godinama čuvala – spoj molitve, vina i meda koji daje posebnu radost postu.