AKO NA DAN KRSNE SLAVE DOMAĆIN NE URADI OVO, ZALUD SLAVI: Otac Nemanja podseća na suštinu obeležavanja zaštitnika doma
Protojerej-stavrofor Nemanja Krivokapić podseća vernike šta je istinska svetinja slavskog dana.
Dan slave nije samo trenutak veselja, već i prilika za duhovno sabranje i sećanje na sve one koji su doprineli da se ta tradicija očuva.
Krsna slava zauzima posebno mesto u duhovnom i porodičnom životu Srba. To je dan kada se okuplja porodica, kada se molitvom i radošću obeležava uspomena na sveca zaštitnika doma.
Slava nije samo običaj ili tradicija, već izraz vere, zahvalnosti i zajedništva, jer se kroz nju prenosi blagoslov sa kolena na koleno.
Svaka sveća upaljena pred ikonom i svako zrno osveštanog žita nosi duboku poruku - da je porodica temelj vere, a vera temelj života.
Upravo zato, dan slave nije samo trenutak veselja, već i prilika za duhovno sabranje i sećanje na sve one koji su doprineli da se ta tradicija očuva.
Mnogi vernici u takvim trenucima pomisle na svoje pretke i postavljaju pitanje - da li je primereno na dan slave odlaziti na groblje i paliti sveće za preminule? Dok jedni smatraju da se time izražava poštovanje prema precima koji su slavili istog sveca, drugi veruju da slavski dan treba da ostane isključivo u znaku radosti i života.
O toj dilemi govorio je za TV Kurir i otac Gligorije Marković, koji objašnjava da je crkveni stav jasan, ali pun razumevanja za potrebe svakog vernika:
- Hvala Bogu što se setimo preminulih. Crkva je spoj vidljivog i nevidljivog, a to nevidljivo učestvuje u našem svetu. Važno je da ih molitveno spomenemo. Pominjemo ih na slavi putem žita koje smo osveštali. Crkva, odlazak na groblje i paljenje sveća su posvećeni zadušnicama. Kad god osećamo potrebu da posetimo grobove preminulih, trebalo bi otići bez obzira na to koji je dan. Možda ne stignete na dan slave da odete, ali je važno otići u hram, jer je žito za naše pretke - kaže on.
Protojerej-stavrofor Nemanja Krivokapić podseća vernike šta je istinska svetinja slavskog dana.
Ono što je još poraznije jeste što se na slavama sve češće pojavljuju i scene koje sa hrišćanskom verom nemaju nikakve veze – čak ni sa osnovnim moralom.
Pripreme za slavu, valja naglasiti, ne počinju spremanjem hrane, već duhovnim pristupom i poštovanjem crkvenog kanona.
Slava se prenosi s kolena na koleno, sa oca na sina, kao simbol porodičnog jedinstva i trajanja.
Od Ilindana do Uspenja Presvete Bogorodice, vernici će tokom ovog meseca proslaviti neke od najpoštovanijih svetitelja, a posebnu pažnju obratiće na to da slavska trpeza bude pripremljena u skladu sa crkvenim pravilima.
Bolje ne slaviti, nego slaviti slavu nakaradno, govorio je otac Joil.
Preslava se u praksi slavi jednostavnije od krsne slave, naglasio je otac Dejan.
Podnaslov: Nastala kao venčani dar 1902. godine, decenijama je bila nepoznata javnosti, a sada prvi put otkriva deo istorije Srba u Sentandreji i rada velikog srpskog umetnika.
U besedi za utorak 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o vremenu koje je čoveku još ostavljeno za pokajanje, upozoravajući da će nastupiti dan koji neće biti prilika za promenu, već za konačni sud.
Veliki duhovnik našeg vremena upozoravao je da problem ne mora biti u bahatosti i otvorenoj oholosti, već u uverenju da smo dovoljno dobri, zbog čega prestajemo da preispitujemo sopstvene postupke i slabosti.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Vernici često zanemare kako prilaze Svetoj čaši.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Dok se sa roditeljima pripremaju za odlazak kod kumova na slavu, Stefan i Uroš kreću u potragu za tajnom koja vodi do najvećeg blaga.
Starešina hrama Svetih apostola Vartolomeja i Varnave ističe da krst u automobilu može biti izraz vere, ali ne i amajlija, dok bezbednost vozača uvek mora biti na prvom mestu.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Za pravoslavnog hrišćanina sloboda ne znači da čovek može da radi sve što želi i da sam sebi određuje šta je dobro, a šta zlo.