AKO NA DAN KRSNE SLAVE DOMAĆIN NE URADI OVO, ZALUD SLAVI: Otac Nemanja podseća na suštinu obeležavanja zaštitnika doma
Protojerej-stavrofor Nemanja Krivokapić podseća vernike šta je istinska svetinja slavskog dana.
Dan slave nije samo trenutak veselja, već i prilika za duhovno sabranje i sećanje na sve one koji su doprineli da se ta tradicija očuva.
Krsna slava zauzima posebno mesto u duhovnom i porodičnom životu Srba. To je dan kada se okuplja porodica, kada se molitvom i radošću obeležava uspomena na sveca zaštitnika doma.
Slava nije samo običaj ili tradicija, već izraz vere, zahvalnosti i zajedništva, jer se kroz nju prenosi blagoslov sa kolena na koleno.
Svaka sveća upaljena pred ikonom i svako zrno osveštanog žita nosi duboku poruku - da je porodica temelj vere, a vera temelj života.
Upravo zato, dan slave nije samo trenutak veselja, već i prilika za duhovno sabranje i sećanje na sve one koji su doprineli da se ta tradicija očuva.
Mnogi vernici u takvim trenucima pomisle na svoje pretke i postavljaju pitanje - da li je primereno na dan slave odlaziti na groblje i paliti sveće za preminule? Dok jedni smatraju da se time izražava poštovanje prema precima koji su slavili istog sveca, drugi veruju da slavski dan treba da ostane isključivo u znaku radosti i života.
O toj dilemi govorio je za TV Kurir i otac Gligorije Marković, koji objašnjava da je crkveni stav jasan, ali pun razumevanja za potrebe svakog vernika:
- Hvala Bogu što se setimo preminulih. Crkva je spoj vidljivog i nevidljivog, a to nevidljivo učestvuje u našem svetu. Važno je da ih molitveno spomenemo. Pominjemo ih na slavi putem žita koje smo osveštali. Crkva, odlazak na groblje i paljenje sveća su posvećeni zadušnicama. Kad god osećamo potrebu da posetimo grobove preminulih, trebalo bi otići bez obzira na to koji je dan. Možda ne stignete na dan slave da odete, ali je važno otići u hram, jer je žito za naše pretke - kaže on.
Protojerej-stavrofor Nemanja Krivokapić podseća vernike šta je istinska svetinja slavskog dana.
Ono što je još poraznije jeste što se na slavama sve češće pojavljuju i scene koje sa hrišćanskom verom nemaju nikakve veze – čak ni sa osnovnim moralom.
Pripreme za slavu, valja naglasiti, ne počinju spremanjem hrane, već duhovnim pristupom i poštovanjem crkvenog kanona.
Slava se prenosi s kolena na koleno, sa oca na sina, kao simbol porodičnog jedinstva i trajanja.
Veliki praznici i dani posvećeni svetiteljima obeležiće početak jeseni, a evo šta vernici treba da znaju o svakom od njih.
Od Ilindana do Uspenja Presvete Bogorodice, vernici će tokom ovog meseca proslaviti neke od najpoštovanijih svetitelja, a posebnu pažnju obratiće na to da slavska trpeza bude pripremljena u skladu sa crkvenim pravilima.
Bolje ne slaviti, nego slaviti slavu nakaradno, govorio je otac Joil.
Preslava se u praksi slavi jednostavnije od krsne slave, naglasio je otac Dejan.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Mekan i mirisan, ovaj oblik tamjana koristi se u pravoslavnim hramovima i domovima, a njegov način izrade vezuje se za svetogorsku tradiciju.
Pouka velikog svetitelja govori zašto bliskost lako preraste u očekivanje i kako ljubav može da bude pravi temelj odnosa.
U društvu, u kojem je Isus živeo, udarac nije uvek bio samo fizički čin, objašnjava otac Bane.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Isusovu molitvu ne zovu slučajno "molitva nad molitvama".
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Med, slad, suve šljive i orasi spojeni su u starinsku poslasticu koja se vezuje za Trojice-Sergijevu lavru i grad Sergijev Posad.
Na praznik Svetih Joakima i Ane služena sveta arhijerejska Liturgija, a slavski darovi osvećeni u Kraljevoj crkvi.
Sedam dana provode u posebno napravljenim kolibama, koriste četiri biljke u obredu, a na trpezi se pojavljuju med, sezonske namirnice i punjeni kupus.