AKO NA DAN KRSNE SLAVE DOMAĆIN NE URADI OVO, ZALUD SLAVI: Otac Nemanja podseća na suštinu obeležavanja zaštitnika doma
Protojerej-stavrofor Nemanja Krivokapić podseća vernike šta je istinska svetinja slavskog dana.
Dan slave nije samo trenutak veselja, već i prilika za duhovno sabranje i sećanje na sve one koji su doprineli da se ta tradicija očuva.
Krsna slava zauzima posebno mesto u duhovnom i porodičnom životu Srba. To je dan kada se okuplja porodica, kada se molitvom i radošću obeležava uspomena na sveca zaštitnika doma.
Slava nije samo običaj ili tradicija, već izraz vere, zahvalnosti i zajedništva, jer se kroz nju prenosi blagoslov sa kolena na koleno.
Svaka sveća upaljena pred ikonom i svako zrno osveštanog žita nosi duboku poruku - da je porodica temelj vere, a vera temelj života.
Upravo zato, dan slave nije samo trenutak veselja, već i prilika za duhovno sabranje i sećanje na sve one koji su doprineli da se ta tradicija očuva.
Mnogi vernici u takvim trenucima pomisle na svoje pretke i postavljaju pitanje - da li je primereno na dan slave odlaziti na groblje i paliti sveće za preminule? Dok jedni smatraju da se time izražava poštovanje prema precima koji su slavili istog sveca, drugi veruju da slavski dan treba da ostane isključivo u znaku radosti i života.
O toj dilemi govorio je za TV Kurir i otac Gligorije Marković, koji objašnjava da je crkveni stav jasan, ali pun razumevanja za potrebe svakog vernika:
- Hvala Bogu što se setimo preminulih. Crkva je spoj vidljivog i nevidljivog, a to nevidljivo učestvuje u našem svetu. Važno je da ih molitveno spomenemo. Pominjemo ih na slavi putem žita koje smo osveštali. Crkva, odlazak na groblje i paljenje sveća su posvećeni zadušnicama. Kad god osećamo potrebu da posetimo grobove preminulih, trebalo bi otići bez obzira na to koji je dan. Možda ne stignete na dan slave da odete, ali je važno otići u hram, jer je žito za naše pretke - kaže on.
Protojerej-stavrofor Nemanja Krivokapić podseća vernike šta je istinska svetinja slavskog dana.
Ono što je još poraznije jeste što se na slavama sve češće pojavljuju i scene koje sa hrišćanskom verom nemaju nikakve veze – čak ni sa osnovnim moralom.
Pripreme za slavu, valja naglasiti, ne počinju spremanjem hrane, već duhovnim pristupom i poštovanjem crkvenog kanona.
Slava se prenosi s kolena na koleno, sa oca na sina, kao simbol porodičnog jedinstva i trajanja.
Liturgija, reči patrijarha Porfirija i prisustvo verskih lidera i uglednih gostiju iz zemlje i inostranstva učinili su da se porodični praznik pretvori u događaj sa širim značenjem.
Izbor novog zaštitnika kraljevskog doma osvetljava put dinastije kroz tragedije, istorijske prekretnice i večnu vezu sa verom.
Savršen spoj hrskavog susama, nežnog krompira i aromatične tunjevine pretvara svaki zalogaj u mali praznični trenutak.
Slavski kolač se osvećuje da bismo ga jeli i, upravo jedući ga, osvećujemo i sebe i dom u kome slavimo, objašnjava sveštenik.
Priča o čoveku koji je grešio ceo život, ali se iskreno pokajao, otkriva večni dijalog između ljudske nesavršenosti i božanske milosti – i pruža nadu svakome ko traži unutrašnje oslobođenje.
Tokom skupa u blizini Bele kuće Ana Paulina Luna je naglasila da američki poreski obveznici ne bi smeli podržavati režime koji krše prava vernika i upozorila da ignorisanje progona širom sveta može imati ozbiljne posledice i po sopstvenu domovinu.
Prizori sa krstovima, kandilima i šapatom o „dozvoli odozgo“ kod dela ljudi bude poverenje, ali prorojerej Vladimir Dolgih precizno objašnjava zašto takva praksa nema nikakvo uporište u učenju pravoslavne crkve.
Gospod vidi trud čoveka, njegovu borbu sa sobom i njegovu želju da živi po veri, i takav trud donosi duhovne plodove koji se često šire i na porodicu i na buduće naraštaje.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Gospod vidi trud čoveka, njegovu borbu sa sobom i njegovu želju da živi po veri, i takav trud donosi duhovne plodove koji se često šire i na porodicu i na buduće naraštaje.
Mitropolit Antonije Blum ostavio je za sobom riznicu beseda i svedočanstava koja nas podsećaju da se vera najdublje pokazuje onda kada smo spremni da damo i ono što nam je poslednje.
Saopštenje Sinoda krila tzv. CPC koje predvodi mitropolit Mihailo otvara raspravu o promeni crkvenog kalendara, ali i donosi oštre kazne drugom krilu iste organizacije, uz teške optužbe, poništavanje crkvenih obreda.