NA ZADUŠNICE JE POGREŠNO MISLITI NA PRAVILA ŠTA TREBA, A ŠTA NE TREBA DA SE URADI: Sveštenik Slobodan Lukić upozorava u čemu ljudi najčešće greše na ovaj dan
Na Mitrovdanske zadušnice vernici se sabiraju u molitvi za svoje upokojene, a paroh budvanski otac Slobodan Lukić podseća da pravu vrednost ovog dana ne čine običaji ni sujeverje, već molitva, liturgija i sećanje.
Paroh budvanski, otac Slobodan Lukić, podseća da je Crkva kroz vekove odredila posebne dane kada se verni narod sabira u molitvi za svoje upokojene. Jedan od tih dana jesu i Mitrovdanske zadušnice, kada, kako kaže, svi zajedno živimo tajnu Hrista i Crkve Njegove.
– To je, kako se često kaže, dan usrdnog moljenja, usrdnih molitava za naše upokojene. Mi se, kao ljudi Crkve, i u svakodnevnim našim molitvama, posebno u crkvenim službama, a naročito na Svetoj Liturgiji molimo za upokojene. Crkva je odredila nekoliko dana, odnosno nekoliko subota u toku godine koje su posvećene jednoj zajedničkoj, usrdnijoj molitvi za pokoj duša onih koji su prešli sa ovoga sveta u večni i neprolazni svet – objašnjava otac Slobodan, prenosi mitropolija.com.
Molitva koja prevazilazi granicu smrti
Zadušnice uvek padaju u subotu – dan kada se Crkva posebno seća onih koji su preminuli. Tog dana vernici obilaze groblja, pale sveće i mole se za pokoj duša svojih bližnjih. Kako ističe otac Slobodan, time pokazujemo da granica između života i smrti nije granica ljubavi.
On podseća da se – zajednica u Hristu ne prekida ni nakon upokojenja. Ljudi i posle smrti ostaju deo Crkve Božije – deo istog Tela Hristovog. Naše molitve, kaže, imaju snagu da dotaknu duše onih koji su prešli u večnost, jer oni, kao i mi, čekaju sveopšte vaskrsenje.
Posebno naglašava važnost obilaska grobova i čuvanja mesta gde su naši bližnji sahranjeni. Reč sahrana, kako podseća, u pravoslavnom iskustvu ima duboko značenje – čovek koji je sahranjen, zapravo je sačuvan.
Njegovo telo čeka dan vaskrsenja kada će ponovo biti sjedinjeno sa dušom i preobraženo u Hristu. – Molimo se Bogu da svi budemo udostojeni toga – dodaje sveštenik.
Suština Zadušnica nije u običajima, već u liturgiji
Najvažniji deo sećanja na upokojene, prema rečima oca Lukića, nije u običajima, već u liturgijskom pominjanju.
– Zato je važno posećivati grobove, mesta gde se čuvaju upokojeni, gde čekaju trube drugog Hristovog dolaska, uređivati njihova grobna mesta, ali ono što je najpretežnije – služiti Svetu Liturgiju, pominjati na proskomidiji i u pomenima, parastosima koje Crkva čini, pominjati njihova imena – poručuje otac Slobodan.
Upozorava da se u javnosti sve češće pojavljuju površna tumačenja Zadušnica, koja umesto molitve nude spisak narodnih pravila.
– Tu nema mesta nikakvom sujeverju, sitnim našim ljudskim pravilima, koja će tobože da pomognu ili odmognu. To je sve plod odsustva svesti o našoj neraskidivoj vezi sa upokojenima – kaže on.
Ta veza, dodaje, nije samo sećanje, već ontološka i duhovna stvarnost – zajedništvo u Hristu koje obuhvata i žive i upokojene.
– Svi zajedno živimo tajnu krsta, tajnu Hrista, tajnu Crkve Hristove – zaključuje otac Slobodan Lukić.
Objava Sanije Ameti na Instagramu pokrenula je višegodišnji sudski postupak i duboku društvenu raspravu: švajcarsko pravosuđe ocenilo je da je povređena sloboda veroispovesti.
Na velikom međunarodnom forumu, đakon Vasilije Bursać predstavio višedecenijska iskustva agencije Dobročinstvo, istakavši značaj svetih putovanja, učenja i očuvanja tradicije u izazovima modernog društva.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Ove subote pravoslavni vernici širom srpskih zemalja okupljaju se u hramovima i na grobljima da upale sveće i pomole se za svoje preminule, verujući da molitva spaja žive i upokojene u ljubavi Hristovoj.
Na dan kada se odaje počast preminulima, pravoslavni vernici iz severnog dela Kosovske Mitrovice kreću u emotivno putovanje ka grobovima svojih voljenih, prevazilazeći etničke podele i obnavljajući vezu s prošlošću na mestima koja su svedoci patnje i nade.
One koji su daleko od grobova svojih najdražih, Srpska pravoslavna crkva upućuje da posete najbliži hram, prisustvuju liturgiji, zapale sveće i pomole se kako bi osetili duhovnu bliskost i poštovanje prema onima koji više nisu sa nama.
U Sabornom hramu u Novom Sadu služena je sveta liturgija i parastos svim upokojenim pravoslavnim hrišćanima, a posebno postradalima u tragičnom događaju na Železničkoj stanici prošle godine.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Antonija Velikog po starom, i Sabor Svetih Tri Jerarha po novom kalendaru. Katolici proslavljaju spomendan Svete Martine i Svete Hijacinte Marescoti, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Malo je onih koji znaju kako su lanci iz jerusalimske i rimske tamnice postali jedna od najpoštovanijih hrišćanskih relikvija i zašto se upravo u njima prepoznaje poruka da prava sloboda ne zavisi od zidova ni od ključeva.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Časne verige Svetog apostola Petra po starom kalendaru i Prenos moštiju Svetog Ignjatija Bogonosca po novom kalendaru. Katolici proslavljaju spomendan Svetog Valerija, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Otkrijte kako u manastirskoj kuhinji, kroz zajednički trud bratstva i hodočasnika, nastaje posno jelo koje se priprema unapred, bez žurbe, i čuva ukus Hilandara i smisao posta.
U besedi za petak sedmice mitara i fariseja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako razlikovati površno znanje koje obmanjuje od istinske mudrosti koja osvetljava srce i oblikuje duh.
Pravoslavna tradicija uči da nema "malih" i "velikih" grehova , već da svaki greh koji opterećuje savest treba izneti, bez obzira na stid, strah ili bojazan od osude.