Printscreen/Youtube/misionarljubaviDomaćin ne sme da goste dočekuje u kući
Sveća, kolač i žito pripremaju se kao i obično, ističe Đurđević.
Krsna slava predstavlja jedinstven i duboko ukorenjen običaj Srpske pravoslavne crkve i srpskog naroda. Ona je porodični praznik kojim se obeležava dan svetitelja zaštitnika doma, prenosi se sa kolena na koleno i simbolizuje kontinuitet vere, identiteta i zajedništva porodice.
Za pravoslavne vernike je duhovni čin zahvalnosti Bogu i sećanja na krštenje predaka.
Posebno pitanje koje se često postavlja jeste da li se krsna slava obeležava u slučaju smrti bliskog srodnika.
Prema učenju Crkve, slava se ne prekida ni tada, jer ona nije praznik veselja, već molitveni dan.
Schutterstock
Sveća, kolač i žito pripremaju se uvek za slavu, pa i kad se upokoji bliski član porodice
Teolog Aleksandar Đurđević ističe da bi obeležavanje kad umre blizak član trebalo prilagoditi novonastalnoj situaciji, ali nikako prekidati, jer time jedna porodica pokazuje ljubav, veru, nadu i poverenje u Gospoda.
- Krsna slava je duboko ukorenjen porodični praznik koji se proslavlja čak i u teškim situacijama kao što je smrt bliskog člana porodice. Ako se bliska osoba upokoji neposredno pre slave, obeležavanje slave se ne prekida, ali se prilagođava situaciji - kaže on i objašnjava:
Republika
Teolog Aleksandar Đurđević
- Umesto uobičajenog slavlja, slava se proslavlja skromnije, sa manje gostiju ili pak, samo u krugu porodice, bez muzike i veselja. Kad malo bolje razmislimo, slava i treba da bude terevenka. Najvažnije je rezanje slavskog kolača, a sve ostalo je stvar volje i mogućnosti. Dakle, spremanje slave, zvanje gostiju i veselje nisu preduslovi da bi se jedna slava proslavila kako treba. Na dan slave treba da odemo u crkvu, a sveštenik će upokojenog pomenuti na proskomidiji. Sveća, kolač i žito pripremaju se kao i obično.
Liturgija, reči patrijarha Porfirija i prisustvo verskih lidera i uglednih gostiju iz zemlje i inostranstva učinili su da se porodični praznik pretvori u događaj sa širim značenjem.
U snažnoj poruci povodom Nikoljdana, episkop bihaćko-petrovački i rmanjski podseća da voštanica nije samo znak radosti, već tiha veza sa precima, opomena protiv zaborava i poziv na povratak korenima kroz veru koja se dokazuje delima.
U besedi na Nikoljdan, poglavar SPC podsetio je da se vera ne završava za slavskom trpezom, već počinje na liturgiji i potvrđuje svakodnevnim odnosom prema Bogu i bližnjem čoveku.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Ono što je još poraznije jeste što se na slavama sve češće pojavljuju i scene koje sa hrišćanskom verom nemaju nikakve veze – čak ni sa osnovnim moralom.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.