U besedi na Nikoljdan, poglavar SPC podsetio je da se vera ne završava za slavskom trpezom, već počinje na liturgiji i potvrđuje svakodnevnim odnosom prema Bogu i bližnjem čoveku.
Na praznik Svetog Nikole, koji u pravoslavnom narodu nije samo crkveni datum već najčešća krsna slava i porodični događaj koji okuplja generacije, patrijarh srpski Porfirije u Sabornom hramu u Nišu izgovorio je besedu koja je prevazilazila okvir liturgijskog govora. Njegove reči bile su jasna, tiha opomena i istovremeno poziv da se krsna slava ne svede na puki običaj, već da ostane ispovest vere i način života.
Načalstvujući svetom liturgijom u hramu Silaska Svetog Duha na apostole, patrijarh je čestitao krsnu slavu mitropolitu niškom Arseniju i svima koji slave Svetog Nikolaja Mirlikijskog. Potom je ukazao na temelj bez kojeg, kako je naglasio, čovek ne može biti istinski čovek.
- Samo kada smo u čvrstoj i čistoj zajednici ljubavi sa Bogom, onda postajemo sposobni da živimo kao pravi ljudi, da živimo onako kako treba - poručio je patrijarh. U toj jednoj rečenici sabrana je cela antropologija pravoslavne vere: čovek ne postoji sam za sebe, niti se meri isključivo onim što poseduje ili postiže, već odnosom koji gradi – najpre sa Bogom, a potom sa drugim ljudima.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije na Nikoljdan je sluđio liturgiju u NIšu
Vera koja se ne zadržava na ličnom osećaju
Patrijarh je tu misao dalje produbio, ukazujući da se vera ne iscrpljuje u ličnom doživljaju, već da se nužno pretače u zajednicu. Kada je čovek u istinskoj vezi sa Bogom, tada, kako je rekao, „postajemo sposobni da ostvarujemo ono što je najpotrebnije i najvažnije u našem životu, a to je da jedni druge vidimo i prepoznajemo kao braću, kao sebi bliske, kao sebi važne“.
Te reči dobijaju posebnu težinu upravo na dan Svetog Nikole, sveca koji je u narodu prepoznat kao zaštitnik slabih, siromašnih i onih koji nemaju kome da se obrate, ali i kao uzor tihog, nenametljivog milosrđa.
Krsna slava kao produžetak liturgije
U nastavku besede patrijarh se osvrnuo na smisao krsne slave, upozoravajući da ona ne sme biti svedena na folklor ili društveni ritual.
- Naravno, ono što je najvažnije i što se podrazumeva jeste da se proslavljanje slave započinje na svetoj liturgiji, a zatim to slavljenje nastavljamo za trpezom ljubavi - istakao je patrijarh Porfirije.
Tom porukom jasno je naznačeno da slava nije zamena za liturgijski život, već njegov nastavak – most između oltara i porodičnog doma, između molitve i svakodnevice.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije čestitao je krsnu slavu vladici niškom Arseniju
Svetitelji nisu ukras tradicije, već putokaz
Govoreći o samoj suštini slavljenja svetitelja, patrijarh Porfirije jasno je razgraničio formu od sadržaja.
- Kada slavimo svetitelje Božje, mi slavimo ime Hristovo, slavimo vrlinu koja je filigrantski iscrtana u srcu i u duši svetitelja kog slavimo - rekao je, naglašavajući da svetitelji nisu ukras tradicije, već živi primeri kojima se ugledamo.
U tom smislu, Sveti Nikola se ne proslavlja zbog trpeze ili broja gostiju, već zbog vrline koju je živeo i svedočio.
Na kraju, patrijarh je pozvao vernike da se ugledaju na lik i delo Nikolaja Čudotvorca, opisujući ga kao sveca doslednog, istrajnog i odanog bližnjima, Gospodu i Pravoslavlju. Ta trostruka odanost čoveku, Bogu i veri – ostaje merilo i savremenom pravoslavnom hrišćaninu, posebno onome koji Svetog Nikolu slavi kao krsno ime.
Beseda patrijarha Porfirija u Nišu tako je, na dan najzastupljenije krsne slave, ponudila jasnu i zahtevnu poruku: slava nije samo sećanje na svetitelja, već poziv da se njegovim putem ide. Početak tog puta je liturgija, a njegov nastavak svakodnevni život u kojem drugog čoveka prepoznajemo kao brata, a veru kao živu snagu koja oblikuje naše odluke, odnose i odgovornost.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Liturgija, reči patrijarha Porfirija i prisustvo verskih lidera i uglednih gostiju iz zemlje i inostranstva učinili su da se porodični praznik pretvori u događaj sa širim značenjem.
U snažnoj poruci povodom Nikoljdana, episkop bihaćko-petrovački i rmanjski podseća da voštanica nije samo znak radosti, već tiha veza sa precima, opomena protiv zaborava i poziv na povratak korenima kroz veru koja se dokazuje delima.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Zašto ljudi vole da traže znakove u snovima, datumima i običajima, gde se nalazi granica između simbola i sujeverja i zbog čega Crkva upozorava da svetinje ne mogu biti "magijska zaštita".
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Portal Religija.rs objavljuje faksimil odluke kojom je Hrvatska zaštitila "slavu", "krsnicu" i "krsno ime", uz običaje i simbole vekovima vezane za srpsku pravoslavnu tradiciju.
Na praznik svetih Ćirila i Metodija obeležena je prva krsna slava Misionarskog odeljenja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke – jedinstvenog tela koje, po blagoslovu Njegove Svetosti, otvara novo poglavlje u službi Jevanđelja među narodom.
U prazničnom duhu, uz reči koje donose utehu i nadu, svečana akademija povodom krsne slave i Dana Republike Srpske pretvorila se u duhovni sabor, slaveći mir, ljubav i snagu praštanja.
Uz podršku Eparhije timočke i domaćina iz Grčke, porodice su devet dana uživale na obalama Egejskog mora, obilazile svetinje Olimpijske regije i iz Soluna ponele uspomene koje će dugo pamtiti.
Nakon pomena postradalima na Kosovu polju i vojnicima sa Sočanskog fronta, episkop je govorio o smislu sećanja na junake, ljubavi prema bližnjima i značaju očuvanja svetinja za buduće naraštaje.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Jeliseja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti Sampson Stranoprimac. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ćirila Aleksandrijskog i Svetog Ladislava, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.