U besedi na Nikoljdan, poglavar SPC podsetio je da se vera ne završava za slavskom trpezom, već počinje na liturgiji i potvrđuje svakodnevnim odnosom prema Bogu i bližnjem čoveku.
Na praznik Svetog Nikole, koji u pravoslavnom narodu nije samo crkveni datum već najčešća krsna slava i porodični događaj koji okuplja generacije, patrijarh srpski Porfirije u Sabornom hramu u Nišu izgovorio je besedu koja je prevazilazila okvir liturgijskog govora. Njegove reči bile su jasna, tiha opomena i istovremeno poziv da se krsna slava ne svede na puki običaj, već da ostane ispovest vere i način života.
Načalstvujući svetom liturgijom u hramu Silaska Svetog Duha na apostole, patrijarh je čestitao krsnu slavu mitropolitu niškom Arseniju i svima koji slave Svetog Nikolaja Mirlikijskog. Potom je ukazao na temelj bez kojeg, kako je naglasio, čovek ne može biti istinski čovek.
- Samo kada smo u čvrstoj i čistoj zajednici ljubavi sa Bogom, onda postajemo sposobni da živimo kao pravi ljudi, da živimo onako kako treba - poručio je patrijarh. U toj jednoj rečenici sabrana je cela antropologija pravoslavne vere: čovek ne postoji sam za sebe, niti se meri isključivo onim što poseduje ili postiže, već odnosom koji gradi – najpre sa Bogom, a potom sa drugim ljudima.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije na Nikoljdan je sluđio liturgiju u NIšu
Vera koja se ne zadržava na ličnom osećaju
Patrijarh je tu misao dalje produbio, ukazujući da se vera ne iscrpljuje u ličnom doživljaju, već da se nužno pretače u zajednicu. Kada je čovek u istinskoj vezi sa Bogom, tada, kako je rekao, „postajemo sposobni da ostvarujemo ono što je najpotrebnije i najvažnije u našem životu, a to je da jedni druge vidimo i prepoznajemo kao braću, kao sebi bliske, kao sebi važne“.
Te reči dobijaju posebnu težinu upravo na dan Svetog Nikole, sveca koji je u narodu prepoznat kao zaštitnik slabih, siromašnih i onih koji nemaju kome da se obrate, ali i kao uzor tihog, nenametljivog milosrđa.
Krsna slava kao produžetak liturgije
U nastavku besede patrijarh se osvrnuo na smisao krsne slave, upozoravajući da ona ne sme biti svedena na folklor ili društveni ritual.
- Naravno, ono što je najvažnije i što se podrazumeva jeste da se proslavljanje slave započinje na svetoj liturgiji, a zatim to slavljenje nastavljamo za trpezom ljubavi - istakao je patrijarh Porfirije.
Tom porukom jasno je naznačeno da slava nije zamena za liturgijski život, već njegov nastavak – most između oltara i porodičnog doma, između molitve i svakodnevice.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije čestitao je krsnu slavu vladici niškom Arseniju
Svetitelji nisu ukras tradicije, već putokaz
Govoreći o samoj suštini slavljenja svetitelja, patrijarh Porfirije jasno je razgraničio formu od sadržaja.
- Kada slavimo svetitelje Božje, mi slavimo ime Hristovo, slavimo vrlinu koja je filigrantski iscrtana u srcu i u duši svetitelja kog slavimo - rekao je, naglašavajući da svetitelji nisu ukras tradicije, već živi primeri kojima se ugledamo.
U tom smislu, Sveti Nikola se ne proslavlja zbog trpeze ili broja gostiju, već zbog vrline koju je živeo i svedočio.
Na kraju, patrijarh je pozvao vernike da se ugledaju na lik i delo Nikolaja Čudotvorca, opisujući ga kao sveca doslednog, istrajnog i odanog bližnjima, Gospodu i Pravoslavlju. Ta trostruka odanost čoveku, Bogu i veri – ostaje merilo i savremenom pravoslavnom hrišćaninu, posebno onome koji Svetog Nikolu slavi kao krsno ime.
Beseda patrijarha Porfirija u Nišu tako je, na dan najzastupljenije krsne slave, ponudila jasnu i zahtevnu poruku: slava nije samo sećanje na svetitelja, već poziv da se njegovim putem ide. Početak tog puta je liturgija, a njegov nastavak svakodnevni život u kojem drugog čoveka prepoznajemo kao brata, a veru kao živu snagu koja oblikuje naše odluke, odnose i odgovornost.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Liturgija, reči patrijarha Porfirija i prisustvo verskih lidera i uglednih gostiju iz zemlje i inostranstva učinili su da se porodični praznik pretvori u događaj sa širim značenjem.
U snažnoj poruci povodom Nikoljdana, episkop bihaćko-petrovački i rmanjski podseća da voštanica nije samo znak radosti, već tiha veza sa precima, opomena protiv zaborava i poziv na povratak korenima kroz veru koja se dokazuje delima.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Mnogi vernici ne znaju da morski plodovi bez kičme, poput lignji, nisu zabranjeni u danima posta na ulju – isprobajte tradicionalni recept koji spaja post i gozbu.
Od rimskog vojnika koji je postao svetac do imperija i vođa koji su u njemu tražili moć - trag ove svetinje vodi od Jerusalima do Beča, Vatikana i Jermenije, dok nauka još nije dala poslednju reč.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Na praznik svetih Ćirila i Metodija obeležena je prva krsna slava Misionarskog odeljenja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke – jedinstvenog tela koje, po blagoslovu Njegove Svetosti, otvara novo poglavlje u službi Jevanđelja među narodom.
U prazničnom duhu, uz reči koje donose utehu i nadu, svečana akademija povodom krsne slave i Dana Republike Srpske pretvorila se u duhovni sabor, slaveći mir, ljubav i snagu praštanja.
Krsnoj slavi prisustvovali su visoki gosti iz crkvenog, političkog i javnog života. Pozdravnu besedu održao je mitropolit niški Arsenije, a zvanicama se obratio i domaćin slave.
Od rimskog vojnika koji je postao svetac do imperija i vođa koji su u njemu tražili moć - trag ove svetinje vodi od Jerusalima do Beča, Vatikana i Jermenije, dok nauka još nije dala poslednju reč.
Susreti sa srpskim svetinjama i razgovori sa monaštvom pokreću lične odluke koje prevazilaze vojnu misiju – jedan od njih već se priprema za krštenje u manastiru Draganac.
U nekoliko pažljivo biranih rečenica otvoren je prostor za razumevanje i priznanje duhovnog truda. Istovremeno, podseća se da poštovanje ne poznaje granice među ljudima.
Od Jalovika do Amerike, protojereja Petra Miloševića vodio je put vere i služenja – osnivač prve srpske pravoslavne crkve u Majamiju, duhovnik kome se verovalo i čovek čije delo nastavlja da živi kroz generacije koje je okupljao i učio.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Teofilakta Ispovednika po starom kalendaru i Svetog Jakova Ispovednika po novom kalendaru. Katolici slave spomendan Svetog Serapiona, muslimani slave drugi dan Bajrama, dok Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Reči velikog duhovnika 20. veka otkrivaju kako naši svakodnevni izbori, misli i osećanja oblikuju unutrašnji raj ili pakao – i kako mir, strah i ljubav već sada žive u našoj duši.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.