Aktuelno iz SPC 20.12.2025 | 20:43

KRSNA SLAVA NE POČINJE ZA TRPEZOM: Patrijarh Porfirije istakao da proslavljanje zaštitnika porodice nije običaj, već put kojim se hoda

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
KRSNA SLAVA NE POČINJE ZA TRPEZOM: Patrijarh Porfirije istakao da proslavljanje zaštitnika porodice nije običaj, već put kojim se hoda
AI Gemini, SPC

U besedi na Nikoljdan, poglavar SPC podsetio je da se vera ne završava za slavskom trpezom, već počinje na liturgiji i potvrđuje svakodnevnim odnosom prema Bogu i bližnjem čoveku.

Na praznik Svetog Nikole, koji u pravoslavnom narodu nije samo crkveni datum već najčešća krsna slava i porodični događaj koji okuplja generacije, patrijarh srpski Porfirije u Sabornom hramu u Nišu izgovorio je besedu koja je prevazilazila okvir liturgijskog govora. Njegove reči bile su jasna, tiha opomena i istovremeno poziv da se krsna slava ne svede na puki običaj, već da ostane ispovest vere i način života.

Načalstvujući svetom liturgijom u hramu Silaska Svetog Duha na apostole, patrijarh je čestitao krsnu slavu mitropolitu niškom Arseniju i svima koji slave Svetog Nikolaja Mirlikijskog. Potom je ukazao na temelj bez kojeg, kako je naglasio, čovek ne može biti istinski čovek.

- Samo kada smo u čvrstoj i čistoj zajednici ljubavi sa Bogom, onda postajemo sposobni da živimo kao pravi ljudi, da živimo onako kako treba - poručio je patrijarh. U toj jednoj rečenici sabrana je cela antropologija pravoslavne vere: čovek ne postoji sam za sebe, niti se meri isključivo onim što poseduje ili postiže, već odnosom koji gradi – najpre sa Bogom, a potom sa drugim ljudima.

Foto: SPC
Patrijarh Porfirije na Nikoljdan je sluđio liturgiju u NIšu

 

Vera koja se ne zadržava na ličnom osećaju

Patrijarh je tu misao dalje produbio, ukazujući da se vera ne iscrpljuje u ličnom doživljaju, već da se nužno pretače u zajednicu. Kada je čovek u istinskoj vezi sa Bogom, tada, kako je rekao, „postajemo sposobni da ostvarujemo ono što je najpotrebnije i najvažnije u našem životu, a to je da jedni druge vidimo i prepoznajemo kao braću, kao sebi bliske, kao sebi važne“.

Te reči dobijaju posebnu težinu upravo na dan Svetog Nikole, sveca koji je u narodu prepoznat kao zaštitnik slabih, siromašnih i onih koji nemaju kome da se obrate, ali i kao uzor tihog, nenametljivog milosrđa.

Krsna slava kao produžetak liturgije

U nastavku besede patrijarh se osvrnuo na smisao krsne slave, upozoravajući da ona ne sme biti svedena na folklor ili društveni ritual.

- Naravno, ono što je najvažnije i što se podrazumeva jeste da se proslavljanje slave započinje na svetoj liturgiji, a zatim to slavljenje nastavljamo za trpezom ljubavi - istakao je patrijarh Porfirije.

Tom porukom jasno je naznačeno da slava nije zamena za liturgijski život, već njegov nastavak – most između oltara i porodičnog doma, između molitve i svakodnevice.

Foto: SPC
Patrijarh Porfirije čestitao je krsnu slavu vladici niškom Arseniju

 

Svetitelji nisu ukras tradicije, već putokaz

Govoreći o samoj suštini slavljenja svetitelja, patrijarh Porfirije jasno je razgraničio formu od sadržaja.

- Kada slavimo svetitelje Božje, mi slavimo ime Hristovo, slavimo vrlinu koja je filigrantski iscrtana u srcu i u duši svetitelja kog slavimo - rekao je, naglašavajući da svetitelji nisu ukras tradicije, već živi primeri kojima se ugledamo.

U tom smislu, Sveti Nikola se ne proslavlja zbog trpeze ili broja gostiju, već zbog vrline koju je živeo i svedočio.

Na kraju, patrijarh je pozvao vernike da se ugledaju na lik i delo Nikolaja Čudotvorca, opisujući ga kao sveca doslednog, istrajnog i odanog bližnjima, Gospodu i Pravoslavlju. Ta trostruka odanost čoveku, Bogu i veri – ostaje merilo i savremenom pravoslavnom hrišćaninu, posebno onome koji Svetog Nikolu slavi kao krsno ime.

Beseda patrijarha Porfirija u Nišu tako je, na dan najzastupljenije krsne slave, ponudila jasnu i zahtevnu poruku: slava nije samo sećanje na svetitelja, već poziv da se njegovim putem ide. Početak tog puta je liturgija, a njegov nastavak svakodnevni život u kojem drugog čoveka prepoznajemo kao brata, a veru kao živu snagu koja oblikuje naše odluke, odnose i odgovornost.