Protojerej Dušan Kolundžić ističe da se iza naizgled razigranog običaja krije snažna poruka o ljubavi, oproštaju i ponovnom vezivanju porodice, koja ove dane čini jednim od najdubljih trenutaka srpskog duhovnog kalendara.
raznici Detinjci, Materice i Oci dolaze tiho, ali ostavljaju dubok trag. Ne nose u sebi spoljašnju pompu, već prepoznatljivu toplinu porodičnog okupljanja i osećaj da se Božić ne dočekuje samo ukrašenim domom, nego pre svega obnovljenim odnosima. To su dani u kojima se vera ne objašnjava, već živi – kroz dodir, osmeh, šalu i dar, kroz simboličan čin vezivanja i još smislenijeg razvezivanja.
Protojerej Dušan Kolundžić u jednom od brojnih pisanih dela koje je ostavio iza sebe podseća da crkveni kalendar oko praznika Rođenja Hristovog ima duboku teološku i istorijsku strukturu.
Tri nedelje koje vode ka Rođenju Hristovom
– U crkvenim službama povodom praznika Rođenja Hristovog postoje tri posebne nedelje, dve pre, a jedna posle Božića. To su Nedelja praotaca, Nedelja otaca i Nedelja bogootaca. U tom liturgijskom okviru pominju se praoci, proroci i Hristovi preci po telu, čime se ne ističe samo rodoslov, već kontinuitet spasenja, put koji vodi od Adama do Vitlejema.
Foto: Eparhija žička
Upravo na tom temelju, objašnjava on, srpski narod je razvio osoben predbožićni ritam.
– Dočekujući praznik najsvetijeg Rođenja na zemlji, srpski narod i Srpska pravoslavna crkva u tri nedelje pred ovaj praznik obeležavaju naše ovozemaljske porodice, koje su Crkve u malom i slike ljubavi Božje u Svetoj Trojici - ističe otac Dušan.
Porodica se, tako, ne posmatra samo kao društvena jedinica, već kao prostor u kome se vera uči svakodnevnim životom. Zato su Detinjci, Materice i Oci postali prepoznatljivo, gotovo prećutno pravilo srpskog duhovnog kalendara, jednako prirodno kao i krsna slava.
Zašto se vezujemo - i zašto se razvezujemo
Pozivajući se na knjigu Veronauka u kući iz 1982. godine, protojerej-stavrofor Dušan Kolundžić navodi:
– Tri poslednje nedelje pred Božić, isključivo u našem srpskom narodu, naročito su posvećene pripremi ovog najradosnijeg dana.
One nose posebna imena: Detinjci, Materice i Oci, koja jasno govore kome je tog dana posvećena pažnja i ko se simbolično stavlja u središte porodične radosti.
On potom detaljno opisuje običaj koji se, uz manje razlike, zadržao širom srpskih krajeva:
– Najpre oci i majke, u treću nedelju pred Božić, koja se zove Detinjci, izjutra rano „vezuju“ svoju decu… a deca im se „dreše“.
Zatim, u drugu nedelju, na Materice, deca i očevi vezuju majke, dok se uoči Božića, na Oce, majke i deca na isti način obraćaju očevima. Taj naizgled razigrani običaj, ističe on, u sebi nosi ozbiljnu poruku.
– Ovo uzajamno „drešenje“ jeste uzajamno činjenje poklona ljubavi, što stvara prazničnu, svečanu atmosferu u porodičnim hrišćanskim krugovima.
Printscreen You tube televizija hram
Sveštenik Dušan Kolundžić
Otac Dušan taj čin povezuje sa evanđelskim događajem poklonjenja mudraca u Vitlejemu. Kao što su darovi smirne, tamjana i zlata bili znak priznanja i ljubavi, tako su i mali porodični darovi svedočanstvo bliskosti i pažnje. Priprema za Božić, naglašava on, nije samo spoljašnja, već unutrašnja – oslobađanje od greha i obnavljanje veze sa Bogom i bližnjima.
Praznici koji prevazilaze kućni prag
U tom ključu treba razumeti i poruku o vezivanju i razvezivanju:
– Pripremamo se za doček najradosnijeg praznika hrišćanskog – Božića, koji je pomirio čoveka sa Bogom odrešivši ga veza grehovnih, a vezavši ga novom vezom ljubavi za Boga.
Otac Dušan naglašava da se ova simbolika ne zaustavlja na najužem krugu. Vezivanje i razvezivanje prevazilazi granice doma i širi se na rođake, prijatelje i poznanike, stvarajući spontano zajedništvo koje obuhvata čitavu zajednicu.
– Isključivo srpski narod je osmislio na svom sopstvenom iskustvu naš hrišćansko-pravoslavni kalendar, koji je ujedno i srpski narodni kalendar – zaključuje protojerej-stavrofor Dušan Kolundžić.
U tom nizu praznika Materice stoje u sredini kao dan majki, jer, kako podseća narodna mudrost, bez majke ne bi bilo ni sveta.
Na kraju, poruka ostaje jednostavna i snažna: Detinjci su dan dece, Materice dan majki, Oci dan očeva. Ali iznad svega, to su dani u kojima se porodica ponovo prepoznaje kao zajednica ljubavi, a Božić dočekuje ne samo kao praznik, već kao susret.
Dok narodna tradicija kumstvu često daje gotovo mitski značaj, pravoslavna crkva vrlo precizno određuje kada nastaje duhovno srodstvo između kumova, ravno krvnom.
U besedi za ponedeljak 5. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da svaka reč ima težinu pred Bogom i poziva hrišćane na čuvanje misli, govora i srca.
Probajte čorbu od sočiva po receptu iz Studenice, pročitajte molitvu Gospodu za oproštaj, zastupništvo i pomoć i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Vasilija Velikog.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Tihona Amatuntskog po starom, odnosno Svete apostole Petra i Pavla po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava blagdan Svetih apostola Petra i Pavla, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznati veliki praznik.
Veliki duhovnik sa Svete Gore objasnio je da se promena ponašanja najmlađih ne traži samo u njihovim postupcima, već i u preispitivanju odraslih, jer iskreno pokajanje roditelja može doneti blagoslov celoj kući.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Povodom najvećeg hrišćanskog praznika posvećenog ženama, podsećamo na besedu mitropolita šumadijskog, izgovorenu u Staroj kragujevačkoj crkvi, kao snažno svedočanstvo o porodici, odgovornosti roditelja i veri koja ne počinje u hramu, već u domu.
Protojerej Dušan Kolunđić u jednom od svojih dela ostavio je zapis o tome kako “vezivanje” i “razvezivanje” u porodičnom krugu povezuje generacije i priprema srce za radost Rođenja Hristovog.
Srpska pravoslavna crkva podseća na običaj u kojem deca simbolično "vežu" majke, a žene uzvraćaju darovima, stvarajući nevidljive niti koje povezuju generacije i jačaju hrišćanski duh zajedništva.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Tihona Amatuntskog po starom, odnosno Svete apostole Petra i Pavla po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava blagdan Svetih apostola Petra i Pavla, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznati veliki praznik.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Od Kosovskog boja i opredeljenja kneza Lazara za carstvo nebesko do pokušaja da se promeni istorijsko sećanje na ovaj dan, Vidovdan vekovima ostaje simbol vere, žrtve i zaveta duboko ukorenjenog u srpskom narodu.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.