Protojerej Dušan Kolundžić ističe da se iza naizgled razigranog običaja krije snažna poruka o ljubavi, oproštaju i ponovnom vezivanju porodice, koja ove dane čini jednim od najdubljih trenutaka srpskog duhovnog kalendara.
raznici Detinjci, Materice i Oci dolaze tiho, ali ostavljaju dubok trag. Ne nose u sebi spoljašnju pompu, već prepoznatljivu toplinu porodičnog okupljanja i osećaj da se Božić ne dočekuje samo ukrašenim domom, nego pre svega obnovljenim odnosima. To su dani u kojima se vera ne objašnjava, već živi – kroz dodir, osmeh, šalu i dar, kroz simboličan čin vezivanja i još smislenijeg razvezivanja.
Protojerej Dušan Kolundžić u jednom od brojnih pisanih dela koje je ostavio iza sebe podseća da crkveni kalendar oko praznika Rođenja Hristovog ima duboku teološku i istorijsku strukturu.
Tri nedelje koje vode ka Rođenju Hristovom
– U crkvenim službama povodom praznika Rođenja Hristovog postoje tri posebne nedelje, dve pre, a jedna posle Božića. To su Nedelja praotaca, Nedelja otaca i Nedelja bogootaca. U tom liturgijskom okviru pominju se praoci, proroci i Hristovi preci po telu, čime se ne ističe samo rodoslov, već kontinuitet spasenja, put koji vodi od Adama do Vitlejema.
Foto: Eparhija žička
Upravo na tom temelju, objašnjava on, srpski narod je razvio osoben predbožićni ritam.
– Dočekujući praznik najsvetijeg Rođenja na zemlji, srpski narod i Srpska pravoslavna crkva u tri nedelje pred ovaj praznik obeležavaju naše ovozemaljske porodice, koje su Crkve u malom i slike ljubavi Božje u Svetoj Trojici - ističe otac Dušan.
Porodica se, tako, ne posmatra samo kao društvena jedinica, već kao prostor u kome se vera uči svakodnevnim životom. Zato su Detinjci, Materice i Oci postali prepoznatljivo, gotovo prećutno pravilo srpskog duhovnog kalendara, jednako prirodno kao i krsna slava.
Zašto se vezujemo - i zašto se razvezujemo
Pozivajući se na knjigu Veronauka u kući iz 1982. godine, protojerej-stavrofor Dušan Kolundžić navodi:
– Tri poslednje nedelje pred Božić, isključivo u našem srpskom narodu, naročito su posvećene pripremi ovog najradosnijeg dana.
One nose posebna imena: Detinjci, Materice i Oci, koja jasno govore kome je tog dana posvećena pažnja i ko se simbolično stavlja u središte porodične radosti.
On potom detaljno opisuje običaj koji se, uz manje razlike, zadržao širom srpskih krajeva:
– Najpre oci i majke, u treću nedelju pred Božić, koja se zove Detinjci, izjutra rano „vezuju“ svoju decu… a deca im se „dreše“.
Zatim, u drugu nedelju, na Materice, deca i očevi vezuju majke, dok se uoči Božića, na Oce, majke i deca na isti način obraćaju očevima. Taj naizgled razigrani običaj, ističe on, u sebi nosi ozbiljnu poruku.
– Ovo uzajamno „drešenje“ jeste uzajamno činjenje poklona ljubavi, što stvara prazničnu, svečanu atmosferu u porodičnim hrišćanskim krugovima.
Printscreen You tube televizija hram
Sveštenik Dušan Kolundžić
Otac Dušan taj čin povezuje sa evanđelskim događajem poklonjenja mudraca u Vitlejemu. Kao što su darovi smirne, tamjana i zlata bili znak priznanja i ljubavi, tako su i mali porodični darovi svedočanstvo bliskosti i pažnje. Priprema za Božić, naglašava on, nije samo spoljašnja, već unutrašnja – oslobađanje od greha i obnavljanje veze sa Bogom i bližnjima.
Praznici koji prevazilaze kućni prag
U tom ključu treba razumeti i poruku o vezivanju i razvezivanju:
– Pripremamo se za doček najradosnijeg praznika hrišćanskog – Božića, koji je pomirio čoveka sa Bogom odrešivši ga veza grehovnih, a vezavši ga novom vezom ljubavi za Boga.
Otac Dušan naglašava da se ova simbolika ne zaustavlja na najužem krugu. Vezivanje i razvezivanje prevazilazi granice doma i širi se na rođake, prijatelje i poznanike, stvarajući spontano zajedništvo koje obuhvata čitavu zajednicu.
– Isključivo srpski narod je osmislio na svom sopstvenom iskustvu naš hrišćansko-pravoslavni kalendar, koji je ujedno i srpski narodni kalendar – zaključuje protojerej-stavrofor Dušan Kolundžić.
U tom nizu praznika Materice stoje u sredini kao dan majki, jer, kako podseća narodna mudrost, bez majke ne bi bilo ni sveta.
Na kraju, poruka ostaje jednostavna i snažna: Detinjci su dan dece, Materice dan majki, Oci dan očeva. Ali iznad svega, to su dani u kojima se porodica ponovo prepoznaje kao zajednica ljubavi, a Božić dočekuje ne samo kao praznik, već kao susret.
Dok narodna tradicija kumstvu često daje gotovo mitski značaj, pravoslavna crkva vrlo precizno određuje kada nastaje duhovno srodstvo između kumova, ravno krvnom.
Vernica Natalija nasledila je ikonu "Smolenska Odigitrija", koja se u njenom domu čuva generacijama, ali se zbog troškova kod notara našla pred odlukom koja joj nije bila laka.
Ispod poda svetinje u Jerusalimu pronađeni su ostaci drevnog kamenoloma, uklesani grobovi i tragovi vrta, a svetogorski starac podseća na dublji smisao svetog znamenja koje je kroz vekove ostalo središte hrišćanske vere.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Protojerej Dušan Kolunđić u jednom od svojih dela ostavio je zapis o tome kako “vezivanje” i “razvezivanje” u porodičnom krugu povezuje generacije i priprema srce za radost Rođenja Hristovog.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Vozdviženje časnog Krsta, Krstovdan, po starom kalendaru, dok se po novom obeležavaju Sveti mučenik Kalistrat i 49 mučenika sa njim. Katolička crkva obeležava Svetog Vinka Paulskog, dok Jevreji danas praznuju drugi dan Sukota, a muslimani nemaju neki veliki praznik.
Od večernjeg bdenija do praznične liturgije, čina Vozdviženja i celivanja Časnog krsta, ovo su najvažniji trenuci bogosluženja koje bi parohijani trebalo da poznaju.
Ovaj praznik čuva sećanje na pronalazak svetinje na Golgoti, njeno odnošenje u Persiju i povratak u Jerusalim, uz priču o caru Irakliju koji je Krst poneo bosonog.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U središtu je jerarh koji uzdiže Krst, ali pažnju privlače i dve carske ličnosti i dvojica đakona. Stručni izvori objašnjavaju šta predstavljaju i kako je nastala ova upečatljiva kompozicija.
: U besedi za nedelju 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta takvo jedinstvo zaista znači i kako se čovek po blagodati Božjoj približava Gospodu kroz ljubav, poslušnost, dobrotu i žrtvu.