Protojerej Dušan Kolundžić ističe da se iza naizgled razigranog običaja krije snažna poruka o ljubavi, oproštaju i ponovnom vezivanju porodice, koja ove dane čini jednim od najdubljih trenutaka srpskog duhovnog kalendara.
raznici Detinjci, Materice i Oci dolaze tiho, ali ostavljaju dubok trag. Ne nose u sebi spoljašnju pompu, već prepoznatljivu toplinu porodičnog okupljanja i osećaj da se Božić ne dočekuje samo ukrašenim domom, nego pre svega obnovljenim odnosima. To su dani u kojima se vera ne objašnjava, već živi – kroz dodir, osmeh, šalu i dar, kroz simboličan čin vezivanja i još smislenijeg razvezivanja.
Protojerej Dušan Kolundžić u jednom od brojnih pisanih dela koje je ostavio iza sebe podseća da crkveni kalendar oko praznika Rođenja Hristovog ima duboku teološku i istorijsku strukturu.
Tri nedelje koje vode ka Rođenju Hristovom
– U crkvenim službama povodom praznika Rođenja Hristovog postoje tri posebne nedelje, dve pre, a jedna posle Božića. To su Nedelja praotaca, Nedelja otaca i Nedelja bogootaca. U tom liturgijskom okviru pominju se praoci, proroci i Hristovi preci po telu, čime se ne ističe samo rodoslov, već kontinuitet spasenja, put koji vodi od Adama do Vitlejema.
Foto: Eparhija žička
Upravo na tom temelju, objašnjava on, srpski narod je razvio osoben predbožićni ritam.
– Dočekujući praznik najsvetijeg Rođenja na zemlji, srpski narod i Srpska pravoslavna crkva u tri nedelje pred ovaj praznik obeležavaju naše ovozemaljske porodice, koje su Crkve u malom i slike ljubavi Božje u Svetoj Trojici - ističe otac Dušan.
Porodica se, tako, ne posmatra samo kao društvena jedinica, već kao prostor u kome se vera uči svakodnevnim životom. Zato su Detinjci, Materice i Oci postali prepoznatljivo, gotovo prećutno pravilo srpskog duhovnog kalendara, jednako prirodno kao i krsna slava.
Zašto se vezujemo - i zašto se razvezujemo
Pozivajući se na knjigu Veronauka u kući iz 1982. godine, protojerej-stavrofor Dušan Kolundžić navodi:
– Tri poslednje nedelje pred Božić, isključivo u našem srpskom narodu, naročito su posvećene pripremi ovog najradosnijeg dana.
One nose posebna imena: Detinjci, Materice i Oci, koja jasno govore kome je tog dana posvećena pažnja i ko se simbolično stavlja u središte porodične radosti.
On potom detaljno opisuje običaj koji se, uz manje razlike, zadržao širom srpskih krajeva:
– Najpre oci i majke, u treću nedelju pred Božić, koja se zove Detinjci, izjutra rano „vezuju“ svoju decu… a deca im se „dreše“.
Zatim, u drugu nedelju, na Materice, deca i očevi vezuju majke, dok se uoči Božića, na Oce, majke i deca na isti način obraćaju očevima. Taj naizgled razigrani običaj, ističe on, u sebi nosi ozbiljnu poruku.
– Ovo uzajamno „drešenje“ jeste uzajamno činjenje poklona ljubavi, što stvara prazničnu, svečanu atmosferu u porodičnim hrišćanskim krugovima.
Printscreen You tube televizija hram
Sveštenik Dušan Kolundžić
Otac Dušan taj čin povezuje sa evanđelskim događajem poklonjenja mudraca u Vitlejemu. Kao što su darovi smirne, tamjana i zlata bili znak priznanja i ljubavi, tako su i mali porodični darovi svedočanstvo bliskosti i pažnje. Priprema za Božić, naglašava on, nije samo spoljašnja, već unutrašnja – oslobađanje od greha i obnavljanje veze sa Bogom i bližnjima.
Praznici koji prevazilaze kućni prag
U tom ključu treba razumeti i poruku o vezivanju i razvezivanju:
– Pripremamo se za doček najradosnijeg praznika hrišćanskog – Božića, koji je pomirio čoveka sa Bogom odrešivši ga veza grehovnih, a vezavši ga novom vezom ljubavi za Boga.
Otac Dušan naglašava da se ova simbolika ne zaustavlja na najužem krugu. Vezivanje i razvezivanje prevazilazi granice doma i širi se na rođake, prijatelje i poznanike, stvarajući spontano zajedništvo koje obuhvata čitavu zajednicu.
– Isključivo srpski narod je osmislio na svom sopstvenom iskustvu naš hrišćansko-pravoslavni kalendar, koji je ujedno i srpski narodni kalendar – zaključuje protojerej-stavrofor Dušan Kolundžić.
U tom nizu praznika Materice stoje u sredini kao dan majki, jer, kako podseća narodna mudrost, bez majke ne bi bilo ni sveta.
Na kraju, poruka ostaje jednostavna i snažna: Detinjci su dan dece, Materice dan majki, Oci dan očeva. Ali iznad svega, to su dani u kojima se porodica ponovo prepoznaje kao zajednica ljubavi, a Božić dočekuje ne samo kao praznik, već kao susret.
Dok narodna tradicija kumstvu često daje gotovo mitski značaj, pravoslavna crkva vrlo precizno određuje kada nastaje duhovno srodstvo između kumova, ravno krvnom.
Dok Jovanjdan u mnoge domove dolazi i kao krsna slava, Crkva podseća na molitvu koja se ne čita iz navike, već kao iskrena potreba da se čovek vrati sebi, veri i pokajanju.
Kroz lik Svetog Jovana Krstitelja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najtežem koraku u duhovnom životu: trenutku kada čovek prestaje da upravlja svojim putem i usudi se da ga poveri Bogu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan po starom kalendaru i Svetog Jevtimija Velikog po novom. Katolici obeležavaju Svete Sebastijana i Fabijana, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Veliki pravoslavni duhovnik 20. veka podseća nas da tuga nije prirodna za one koji veruju i otkriva put ka unutrašnjem miru kroz nadu, radost i Božiju ljubav.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Povodom najvećeg hrišćanskog praznika posvećenog ženama, podsećamo na besedu mitropolita šumadijskog, izgovorenu u Staroj kragujevačkoj crkvi, kao snažno svedočanstvo o porodici, odgovornosti roditelja i veri koja ne počinje u hramu, već u domu.
Protojerej Dušan Kolunđić u jednom od svojih dela ostavio je zapis o tome kako “vezivanje” i “razvezivanje” u porodičnom krugu povezuje generacije i priprema srce za radost Rođenja Hristovog.
Srpska pravoslavna crkva podseća na običaj u kojem deca simbolično "vežu" majke, a žene uzvraćaju darovima, stvarajući nevidljive niti koje povezuju generacije i jačaju hrišćanski duh zajedništva.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan po starom kalendaru i Svetog Jevtimija Velikog po novom. Katolici obeležavaju Svete Sebastijana i Fabijana, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Bogojavljenje po starom kalendaru i Prepodobnog Makarija Egipatskog po novom. Katolici obeležavaju spomendan Svetih mučenika Marija i Marte, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Pravoslavna crkva 19. januara obeležava Krštenje Isusa Hrista, događaj u kome se otkriva Tajna Trojstva, dok osvećena voda, postaje znak Božje blizine, duhovne snage i početka unutrašnje obnove svakog čoveka.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Stefan Popović zaplivao je sa društvom na plaži u Australiji i, u hladnim talasima kod Geelonga, pokazao da se praznik i tradicija ne vezuju za geografiju, već za veru koja putuje zajedno sa čovekom.