Protojerej Dušan Kolundžić ističe da se iza naizgled razigranog običaja krije snažna poruka o ljubavi, oproštaju i ponovnom vezivanju porodice, koja ove dane čini jednim od najdubljih trenutaka srpskog duhovnog kalendara.
raznici Detinjci, Materice i Oci dolaze tiho, ali ostavljaju dubok trag. Ne nose u sebi spoljašnju pompu, već prepoznatljivu toplinu porodičnog okupljanja i osećaj da se Božić ne dočekuje samo ukrašenim domom, nego pre svega obnovljenim odnosima. To su dani u kojima se vera ne objašnjava, već živi – kroz dodir, osmeh, šalu i dar, kroz simboličan čin vezivanja i još smislenijeg razvezivanja.
Protojerej Dušan Kolundžić u jednom od brojnih pisanih dela koje je ostavio iza sebe podseća da crkveni kalendar oko praznika Rođenja Hristovog ima duboku teološku i istorijsku strukturu.
Tri nedelje koje vode ka Rođenju Hristovom
– U crkvenim službama povodom praznika Rođenja Hristovog postoje tri posebne nedelje, dve pre, a jedna posle Božića. To su Nedelja praotaca, Nedelja otaca i Nedelja bogootaca. U tom liturgijskom okviru pominju se praoci, proroci i Hristovi preci po telu, čime se ne ističe samo rodoslov, već kontinuitet spasenja, put koji vodi od Adama do Vitlejema.
Foto: Eparhija žička
Upravo na tom temelju, objašnjava on, srpski narod je razvio osoben predbožićni ritam.
– Dočekujući praznik najsvetijeg Rođenja na zemlji, srpski narod i Srpska pravoslavna crkva u tri nedelje pred ovaj praznik obeležavaju naše ovozemaljske porodice, koje su Crkve u malom i slike ljubavi Božje u Svetoj Trojici - ističe otac Dušan.
Porodica se, tako, ne posmatra samo kao društvena jedinica, već kao prostor u kome se vera uči svakodnevnim životom. Zato su Detinjci, Materice i Oci postali prepoznatljivo, gotovo prećutno pravilo srpskog duhovnog kalendara, jednako prirodno kao i krsna slava.
Zašto se vezujemo - i zašto se razvezujemo
Pozivajući se na knjigu Veronauka u kući iz 1982. godine, protojerej-stavrofor Dušan Kolundžić navodi:
– Tri poslednje nedelje pred Božić, isključivo u našem srpskom narodu, naročito su posvećene pripremi ovog najradosnijeg dana.
One nose posebna imena: Detinjci, Materice i Oci, koja jasno govore kome je tog dana posvećena pažnja i ko se simbolično stavlja u središte porodične radosti.
On potom detaljno opisuje običaj koji se, uz manje razlike, zadržao širom srpskih krajeva:
– Najpre oci i majke, u treću nedelju pred Božić, koja se zove Detinjci, izjutra rano „vezuju“ svoju decu… a deca im se „dreše“.
Zatim, u drugu nedelju, na Materice, deca i očevi vezuju majke, dok se uoči Božića, na Oce, majke i deca na isti način obraćaju očevima. Taj naizgled razigrani običaj, ističe on, u sebi nosi ozbiljnu poruku.
– Ovo uzajamno „drešenje“ jeste uzajamno činjenje poklona ljubavi, što stvara prazničnu, svečanu atmosferu u porodičnim hrišćanskim krugovima.
Printscreen You tube televizija hram
Sveštenik Dušan Kolundžić
Otac Dušan taj čin povezuje sa evanđelskim događajem poklonjenja mudraca u Vitlejemu. Kao što su darovi smirne, tamjana i zlata bili znak priznanja i ljubavi, tako su i mali porodični darovi svedočanstvo bliskosti i pažnje. Priprema za Božić, naglašava on, nije samo spoljašnja, već unutrašnja – oslobađanje od greha i obnavljanje veze sa Bogom i bližnjima.
Praznici koji prevazilaze kućni prag
U tom ključu treba razumeti i poruku o vezivanju i razvezivanju:
– Pripremamo se za doček najradosnijeg praznika hrišćanskog – Božića, koji je pomirio čoveka sa Bogom odrešivši ga veza grehovnih, a vezavši ga novom vezom ljubavi za Boga.
Otac Dušan naglašava da se ova simbolika ne zaustavlja na najužem krugu. Vezivanje i razvezivanje prevazilazi granice doma i širi se na rođake, prijatelje i poznanike, stvarajući spontano zajedništvo koje obuhvata čitavu zajednicu.
– Isključivo srpski narod je osmislio na svom sopstvenom iskustvu naš hrišćansko-pravoslavni kalendar, koji je ujedno i srpski narodni kalendar – zaključuje protojerej-stavrofor Dušan Kolundžić.
U tom nizu praznika Materice stoje u sredini kao dan majki, jer, kako podseća narodna mudrost, bez majke ne bi bilo ni sveta.
Na kraju, poruka ostaje jednostavna i snažna: Detinjci su dan dece, Materice dan majki, Oci dan očeva. Ali iznad svega, to su dani u kojima se porodica ponovo prepoznaje kao zajednica ljubavi, a Božić dočekuje ne samo kao praznik, već kao susret.
Dok narodna tradicija kumstvu često daje gotovo mitski značaj, pravoslavna crkva vrlo precizno određuje kada nastaje duhovno srodstvo između kumova, ravno krvnom.
Pouka jednog od najomiljenijih svetitelja novijeg vremena otkriva zašto trenutak tišine pred Bogom nosi snagu da savlada nervozu, umor i haos koji čekaju svakog od nas.
Protojerej Dušan Kolundžić ističe da se iza naizgled razigranog običaja krije snažna poruka o ljubavi, oproštaju i ponovnom vezivanju porodice, koja ove dane čini jednim od najdubljih trenutaka srpskog duhovnog kalendara.
Na liturgiji u Veljinama, mitropolit Hrizostom je istakao da se pravovernost Svetog oca Nikolaja ogledala u njegovoj nepokolebljivosti i postojanosti u zdravoj nauci Gospodnjoj.
U besedi na Nikoljdan, poglavar SPC podsetio je da se vera ne završava za slavskom trpezom, već počinje na liturgiji i potvrđuje svakodnevnim odnosom prema Bogu i bližnjem čoveku.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Jednostavan manastirski način pripreme, bez viška sastojaka i bez kulinarskih trikova, pokazuje kako skromna postna trpeza može biti zasitna i iznenađujuće bogata ukusom, čak i dan posle spremanja.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Crkva preporučuje supružnicima da se u dane posta, uz međusobnu saglasnost, uzdrže od telesnih odnosa, kako bi se bračna ljubav privremeno usmerila ka duhovnom zajedništvu i molitvi.