Nakon što je bivši fudbaler fizički napadnut u beogradskom tržnom centru, duhovnik Manastira Pokajnica progovara o savremenoj navici da se sudi i presuđuje drugima, podsećajući da pravda pripada Bogu, a ne javnom mnjenju.
Neki ljudi gledaju tuđe živote kao rijaliti-program - osuđuju, komentarišu, napadaju. A onda, kada stvarno neko postane meta besa javnosti, sve što preostaje je tišina i nemo posmatranje. Upravo zbog toga, jeromonah Stefan, duhovnik Manastira Pokajnica, odlučio je da progovori o višenedeljnim osudama nekadašnjeg fudbalera i sportskog funkcionera Vujadina Savića zbog afere koja je uzdrmala ceo region. Nakon što je, posle konstantnih verbalnih napada, grupa mladića fizički nasrnula na Savića u beogradskom tržnom centru, otac Stefan nije želeo da ostane nem, bez obzira na to što monasi retko, gotovo nikada, ne komentarišu stvari i pojave koje su svetovne.
- Svi smo nemi svedoci i posmatrači, dakle i saučesnici, višenedeljne torture nad ovim mladim čovekom, mužem, ocem četvoro dece - započinje otac Stefan i dodaje:
- U duhu Hrista, da baci kamen svako ko je bez greha, postavljam pitanje: "Kako vas nije sramota i strah!" Ovo pitam i sve medije, ali i sve bezimene i isfrustrirane nebitne persone za čije postojanje znaju možda tek samo prve komšije…
Kada društvo zaboravi meru i pravdu
Duhovnik Manastira Pokajnica ističe da je društvo izgubilo osećaj za pravu dimenziju zla i dobra.
- Što se ne osilite na ove raspale mediokritete iz rijaliti-programa, na botoksiranog transvestita koji je pravo iz makedonskog zatvora dobio autorske emisije u Srbiji, na istetoviranog i bradatog demona kvazipevača utegnutog u svilu i kadifu, na transrodnu prostitutku koja u Srbiji promoviše svoj posao u Švajcarskoj, na starlete koje javno iznose svoje cenovnike, na satanistu koja se u svojim performansima poliva krvlju i mokraćom, na one koji poubijaše decu u "Ribnikaru" i Mladenovcu, oteše malu Dunju… Oni su kancer ovog društva, primer bluda i razvrata, Sodoma i Gomora - naglašava otac Stefan.
Ptintscreen/Youtube/TV Hram
Jeromonah Stefan, duhovnik Manastira Pokajnica
Prava dimenzija hrišćanskog saosećanja
U isto vreme, on ukazuje na osnovnu hrišćansku istinu - da je ljudski život svet i da ne treba drugome suditi, posebno ne na osnovu senzacionalnih priča:
- Ostavite čoveka na miru! Sve što je trebalo da reši, rešio je sa ženom, decom i svojim duhovnikom! Da li ste svesni svog stepena zla?! Čak i ako je uradio ono za šta ga vi "sveti i bezgrešni ljudi" optužujete (a podsećam vas da to još nije dokazano), on će za to dati odgovor Bogu. Nećete vi! Vi ćete dati odgovor za ovo za šta vas ja optužujem!
Poruka koja seže do savesti i srca
Otac Stefan završava porukom koja seže do savesti i srca:
- Toliko od mene! Nikada nisam ćutao, pa neću ni sada! Na to ste navikli… Mir vam od Gospoda!
Otac Stefan ovim primerom pokazuje koliko je važno saosećanje i razboritost u svetu u kojem instant osuda postaje norma, a prava pravda i oprost često ostaju zapostavljeni.
Prvi srpski vladika u Americi, koga danas proslavljamo kao svetitelja, objasnio je da telesne nevolje nisu slučajnost, već prilika za pokajanje, duhovni rast i otkrivanje unutrašnjih slabosti.
Priča o čoveku koji je grešio ceo život, ali se iskreno pokajao, otkriva večni dijalog između ljudske nesavršenosti i božanske milosti – i pruža nadu svakome ko traži unutrašnje oslobođenje.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Jake reči upotrebljava kralj Solomon, ne kaže da to nije ugodno Bogu, da Gospod na to ne gleda blagonaklono, da je protivno volji njegovoj, nego upotrebljava veoma izraz "odvratno", priča otac Miroslav o ogovaranju.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima