ZBOG OVOGA LJUDI OBOLEVAJU! Sveti Serafim Sarovski o poreklu bolesti, kako ih sprečiti, ali i lečiti kad se pojave!
Bolest ne nastaje samo zbog telesnih slabosti, već i zbog stanja ljudske duše.
Prvi srpski vladika u Americi, koga danas proslavljamo kao svetitelja, objasnio je da telesne nevolje nisu slučajnost, već prilika za pokajanje, duhovni rast i otkrivanje unutrašnjih slabosti.
Dilema o tome da li je bolest kazna Božija ili puka telesna nesreća stara je koliko i ljudski rod. Mnogi vernici, suočeni sa bolom koji ih ili njihove bližnje snalazi, često se upitaju – da li nas Gospod kažnjava, ili je sve to rezultat slučajnosti, prirodnih zakona ili ljudskih neznanja? Upravo o ovoj temi, Srpska pravoslavna crkva danas proslavlja Svetog Mardarija Libertvilskog, koji je u jednoj od svojih beseda duboko tumačio smisao bolesti i trpljenja, ukazujući na njegovo duhovno značenje i mesto u životu hrišćanina.
– Neka mi bude dozvoljeno da ovoga puta zadržim vašu pobožnu pažnju na jednoj veoma čestoj poseti Božijoj, telesnim bolestima koje veoma često snalaze nas i naše bližnje – govori Sveti Mardarije, ističući da ni uvereni hrišćani nisu pošteđeni iskušenja. Bolest, naglašava on, ne dolazi tek kao fizička nevolja, već izaziva uznemirenje duše, smućuje čoveka i često ga tera da poriče Božiju volju.
– Savest bolesnika je većinom mirna, on ne pomišlja da potraži uzrok svoje nemoći, ne želi da u bolesti vidi isceliteljsku silu za svoju ohladnelu dušu.

Sveti Mardarije dalje objašnjava da uzrok bolesti nije van čoveka, već u njegovim grehovima i porocima.
– Uzrok bolesti nalazi se u samom čoveku; on sam na sebe navlači ovu ili onu bolest. Bolest svake vrste jeste kazna koju čovek privlači sopstvenim grehom, ili pak Sam Gospod pravednim sudom Svojim kažnjava čoveka za njegove poroke kaznom koja se i u ovom slučaju pokazuje kao milosrđe – govorio je Sveti Mardarije.
Drugim rečima, bolest je Božija pedagogija – način da čovek spozna sopstvene slabosti, ispravi greške i vrati se spasonosnom putu.
– Bolest, ako se na nju gleda sa bogoslovske tačke gledišta, jeste veliko dobročinstvo za čoveka; ona ispravlja njegove loše navike, sprečava opasnost i zlo ka kojima ga vode njegovi poroci. Bolest daje mogućnost čoveku da se udubi u saznanje svojih grehova i da smiri svoju gordu i neobuzdanu prirodu.
Sveti Mardarije opisuje kontrast između zdravih i bolesnih: krepko zdravlje često vodi u gordost, egoizam i zaborav na Boga, dok bolest budi duhovnu osetljivost i zahvalnost.
– Nasuprot tome, bolestan čovek, prikovan za samrtni odar, sa nadom traži pomoć od Boga, shvatajući uzrok svoje bolesti i ne videći ga ni u kome drugom i ni u čemu drugom do u svojim porocima. Kada ozdravi, on dugo ne može zaboraviti Božije dobročinstvo.
Sveti Mardarije dalje naglašava da bolest služi i kao sredstvo Božijeg urazumljenja.
– Čim se čovek pogordi, tonući u gordosti i samoobmani, neophodno je Božije urazumljenje. I eto, Gospod rasejava privid ljudskih naslada, šalje bolest koja u korenu ubija svaku gordost i obmanu. Bolest je najbolji način da se čovek urazumi. To urazumljenje često vodi i ateiste ka spoznaji Božije moći i nemoći ljudskih napora pred Njegovom voljom.
Jedno od najdubljih tumačenja Svetog Mardarija tiče se pitanja zašto bolest pogađa i pravedne:
– Da, na prvi pogled to izgleda nesvrsishodno i nerazumljivo. Ali, sačekajte sa zaključkom. Odakle znate da je čovek, koji naizgled vodi pravedan i besprekoran život, zaista takav i da je njegov život ugodan Bogu? U ovom trenutku, bolest može služiti i kao provera vernosti i poniznosti, ali i kao lekcija svima da ne tumače površinski pravedan život kao nepogrešiv.
Sveti Mardarije ne ostavlja prostor za filozofska tumačenja stradanja koja nisu zasnovana na veri:
– Pitanje trpljenja bilo je poznato još starom svetu. Rimski i grčki filosofi savetovali su čoveku da u danima tuge, patnje i bolesti traži "razonodu i rasejanost" po Epikuru, ili "potpunu ravnodušnost" po stoiku Zenonu. Oni nisu znali za drugi način; "razonoda" i "okamenjenost srca" to je bio njihov jedini pristup patnjama i bolestima.
Hrišćanstvo, međutim, nudi potpuno drugačiji pogled: stradanje je prilika za susret sa Bogom, za prepoznavanje ljubavi i milosrđa, i za duhovno uzdizanje.
Jedan od najdirljivijih segmenata besede Svetog Mardarija jeste ilustracija moći bolesti da menja srce čoveka:
– Bio sam očevidac u jednoj od bolnica grada Kijeva, kada su pored moje sobe smestili jednog mladog, krupnog zemljoposednika. Prvog dana setio se raznih sirotišta, prihvatilišta i svima razdelio prilično velike sume novca. Raspitao sam se o njemu, i moj sused iz sobe mi je rekao da ga je znao kao čoveka srebroljupca. Razboleo se, patio je, i odmah pomislio da i drugi pate i da im je potrebna pomoć; slušao je o bolestima, ali ih nije video i nije ih iskusio, a sada je sam legao u postelju i osetio da nedaleko od njega postoje neke ustanove gde ljudi boluju i pate. Patnja – to je način da se naučimo sastradavanju sa drugima.
Bolest, dodaje Sveti Mardarije, povezuje čoveka sa Božijom ljubavlju na način koji nijedno drugo iskustvo ne može:
– Ti, kome je Gospod poslao iskušenje kroz telesne bolesti, budi jak i bdij, pozivaj crkvene sveštenike, oni će se za tebe pomoliti, i ako si sagrešio, Gospod će ti oprostiti grehe i podići te sa bolesničkog odra.
Trpljenje hrišćanina nije pasivno prihvatanje bola, već aktivna, sinovska pokornost Božijoj volji, sa dubokom verom u milosrđe i budući život.
Na kraju, Sveti Mardarije podseća vernika da je bolest i prilika za obnovu:
– Ako te Gospod ostavi u životu, onda ponovo stupi u život, ali pamti: "Idi i ne greši više, da ti ne bude gore." Neka bolest, napuštajući dom tvoj, odnese sa sobom sve poroke i grehe, i tek tada će isceljenje biti pravo isceljenje.
Kroz ovu besedu Sveti Mardarije Libertvilski daje vernicima putokaz kako da bolesti i patnje shvate kao milosrdne posete Božije, kao lekciju za dušu, ali i kao priliku za ljubav, milosrđe i pokajanje. Njegova reč poziva na strpljenje, pokajanje i veru, osvetljavajući da je svaki trenutak bolesti i iskušenja – dar Božiji, način da čovek povrati izgubljeni put i stekne večni mir.
Bolest ne nastaje samo zbog telesnih slabosti, već i zbog stanja ljudske duše. Jedan neizgovoren pozdrav, neznatna laž ili hladan stav mogu pokrenuti lanac događaja koji menja sudbine – otac Markel (Pabuk) objašnjava kako pokajanje i molitva štite dušu od nevidljivih zala. Sveštenik objašnjava kako iskreno kajanje otvara put oproštaju i za najteže prestupe, dok ritual sam po sebi ne garantuje automatsko spasenje. Protojerej Andrej Gavrilenko iznosi biblijski odgovor na pitanje koje muči mnoge vernike i objašnjava zbog čega se starozavetno shvatanje promenilo.
Isceljujuća moć bolesti i ljubav prema bližnjem
Prilika za obnovu i pokajanje
ZBOG OVOGA LJUDI OBOLEVAJU! Sveti Serafim Sarovski o poreklu bolesti, kako ih sprečiti, ali i lečiti kad se pojave!
EVO KAKO SITNI GREHOVI IMAJU VELIKE POSLEDICE: Arhimandrit Markel otkriva kako svakodnevne nepažnje tiho uništavaju naš, ali i živote drugih
DA LI SE SMRTNI GREHOVI ZAISTA OPRAŠTAJU POSLE ISPOVESTI: Otac Vladimir otkriva koliko je oprost moguć za najteže prestupe
DA LI PRAVEDNA DECA ISPAŠTAJU ZBOG GREHOVA SVOJIH RODITELJA: Odgovor sveštenika Andreja mogao bi mnoge da iznenadi
Ruski svetitelj je objasnio kako mala slabost čoveka može koštati spasenja.
Elena Kučerenko otkriva kako pogrešne reči mogu raniti više od bolesti i pokazuje zašto vera i razumevanje mogu biti jedini put ka nadi.
Reči jednog od najvećih duhovnika 20. veka podsećaju da nijedan greh nije jači od Božijeg milosrđa i da svaki čovek može pronaći put ka pokajanju i svetosti.
U besedi za Nedelju bludnoga sina, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako Božja moć razvezuje najteže okove i vraća izgubljeni mir duši.
U besedi za sredu 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Žički i Ohridski objašnjava kako se čovekov unutrašnji pogled može neprimetno zamutiti i zašto to utiče na njegovu sposobnost da prepozna istinu.
Svetogorski starac opisuje zašto se vera ne gubi odjednom, nego polako, i zašto se povratak ne dešava preko noći, već kroz godine borbe i upornosti.
Stariji muškarac iz Ufe mesecima je obijao hramove tražeći novac za osnovne potrebe, a potom se vraćao na ista mesta, pokušavajući da na neobičan način umiri savest i ispravi ono što je učinio
Dok patrijarh carigradski Vartolomej upozorava na nuklearne rizike i posledice rata u Ukrajini, iz Moskve stižu optužbe koje dodatno produbljuju već narušene odnose među crkvenim centrima moći.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Od promocija i predavanja do liturgije i svečane litije, višednevni program donosi bogat sadržaj i centralne događaje koji svake godine okupljaju veliki broj posetilaca.
U pouci grčke svetiteljke novog vremena krije se jednostavan, ali zahtevan odgovor na to kako se ostaje miran u svetu koji stalno izaziva reakciju.
U "Srbskom kuvaru" monaha manastira Krušedol čuva se neobična manastirska verzija jela koja spaja krompir, jabuku i beli mrs u ukus koji i danas iznenađuje, a nastala je u danima kada post nije bio strog.