ZBOG OVOGA LJUDI OBOLEVAJU! Sveti Serafim Sarovski o poreklu bolesti, kako ih sprečiti, ali i lečiti kad se pojave!
Bolest ne nastaje samo zbog telesnih slabosti, već i zbog stanja ljudske duše.
Prvi srpski vladika u Americi, koga danas proslavljamo kao svetitelja, objasnio je da telesne nevolje nisu slučajnost, već prilika za pokajanje, duhovni rast i otkrivanje unutrašnjih slabosti.
Dilema o tome da li je bolest kazna Božija ili puka telesna nesreća stara je koliko i ljudski rod. Mnogi vernici, suočeni sa bolom koji ih ili njihove bližnje snalazi, često se upitaju – da li nas Gospod kažnjava, ili je sve to rezultat slučajnosti, prirodnih zakona ili ljudskih neznanja? Upravo o ovoj temi, Srpska pravoslavna crkva danas proslavlja Svetog Mardarija Libertvilskog, koji je u jednoj od svojih beseda duboko tumačio smisao bolesti i trpljenja, ukazujući na njegovo duhovno značenje i mesto u životu hrišćanina.
– Neka mi bude dozvoljeno da ovoga puta zadržim vašu pobožnu pažnju na jednoj veoma čestoj poseti Božijoj, telesnim bolestima koje veoma često snalaze nas i naše bližnje – govori Sveti Mardarije, ističući da ni uvereni hrišćani nisu pošteđeni iskušenja. Bolest, naglašava on, ne dolazi tek kao fizička nevolja, već izaziva uznemirenje duše, smućuje čoveka i često ga tera da poriče Božiju volju.
– Savest bolesnika je većinom mirna, on ne pomišlja da potraži uzrok svoje nemoći, ne želi da u bolesti vidi isceliteljsku silu za svoju ohladnelu dušu.

Sveti Mardarije dalje objašnjava da uzrok bolesti nije van čoveka, već u njegovim grehovima i porocima.
– Uzrok bolesti nalazi se u samom čoveku; on sam na sebe navlači ovu ili onu bolest. Bolest svake vrste jeste kazna koju čovek privlači sopstvenim grehom, ili pak Sam Gospod pravednim sudom Svojim kažnjava čoveka za njegove poroke kaznom koja se i u ovom slučaju pokazuje kao milosrđe – govorio je Sveti Mardarije.
Drugim rečima, bolest je Božija pedagogija – način da čovek spozna sopstvene slabosti, ispravi greške i vrati se spasonosnom putu.
– Bolest, ako se na nju gleda sa bogoslovske tačke gledišta, jeste veliko dobročinstvo za čoveka; ona ispravlja njegove loše navike, sprečava opasnost i zlo ka kojima ga vode njegovi poroci. Bolest daje mogućnost čoveku da se udubi u saznanje svojih grehova i da smiri svoju gordu i neobuzdanu prirodu.
Sveti Mardarije opisuje kontrast između zdravih i bolesnih: krepko zdravlje često vodi u gordost, egoizam i zaborav na Boga, dok bolest budi duhovnu osetljivost i zahvalnost.
– Nasuprot tome, bolestan čovek, prikovan za samrtni odar, sa nadom traži pomoć od Boga, shvatajući uzrok svoje bolesti i ne videći ga ni u kome drugom i ni u čemu drugom do u svojim porocima. Kada ozdravi, on dugo ne može zaboraviti Božije dobročinstvo.
Sveti Mardarije dalje naglašava da bolest služi i kao sredstvo Božijeg urazumljenja.
– Čim se čovek pogordi, tonući u gordosti i samoobmani, neophodno je Božije urazumljenje. I eto, Gospod rasejava privid ljudskih naslada, šalje bolest koja u korenu ubija svaku gordost i obmanu. Bolest je najbolji način da se čovek urazumi. To urazumljenje često vodi i ateiste ka spoznaji Božije moći i nemoći ljudskih napora pred Njegovom voljom.
Jedno od najdubljih tumačenja Svetog Mardarija tiče se pitanja zašto bolest pogađa i pravedne:
– Da, na prvi pogled to izgleda nesvrsishodno i nerazumljivo. Ali, sačekajte sa zaključkom. Odakle znate da je čovek, koji naizgled vodi pravedan i besprekoran život, zaista takav i da je njegov život ugodan Bogu? U ovom trenutku, bolest može služiti i kao provera vernosti i poniznosti, ali i kao lekcija svima da ne tumače površinski pravedan život kao nepogrešiv.
Sveti Mardarije ne ostavlja prostor za filozofska tumačenja stradanja koja nisu zasnovana na veri:
– Pitanje trpljenja bilo je poznato još starom svetu. Rimski i grčki filosofi savetovali su čoveku da u danima tuge, patnje i bolesti traži "razonodu i rasejanost" po Epikuru, ili "potpunu ravnodušnost" po stoiku Zenonu. Oni nisu znali za drugi način; "razonoda" i "okamenjenost srca" to je bio njihov jedini pristup patnjama i bolestima.
Hrišćanstvo, međutim, nudi potpuno drugačiji pogled: stradanje je prilika za susret sa Bogom, za prepoznavanje ljubavi i milosrđa, i za duhovno uzdizanje.
Jedan od najdirljivijih segmenata besede Svetog Mardarija jeste ilustracija moći bolesti da menja srce čoveka:
– Bio sam očevidac u jednoj od bolnica grada Kijeva, kada su pored moje sobe smestili jednog mladog, krupnog zemljoposednika. Prvog dana setio se raznih sirotišta, prihvatilišta i svima razdelio prilično velike sume novca. Raspitao sam se o njemu, i moj sused iz sobe mi je rekao da ga je znao kao čoveka srebroljupca. Razboleo se, patio je, i odmah pomislio da i drugi pate i da im je potrebna pomoć; slušao je o bolestima, ali ih nije video i nije ih iskusio, a sada je sam legao u postelju i osetio da nedaleko od njega postoje neke ustanove gde ljudi boluju i pate. Patnja – to je način da se naučimo sastradavanju sa drugima.
Bolest, dodaje Sveti Mardarije, povezuje čoveka sa Božijom ljubavlju na način koji nijedno drugo iskustvo ne može:
– Ti, kome je Gospod poslao iskušenje kroz telesne bolesti, budi jak i bdij, pozivaj crkvene sveštenike, oni će se za tebe pomoliti, i ako si sagrešio, Gospod će ti oprostiti grehe i podići te sa bolesničkog odra.
Trpljenje hrišćanina nije pasivno prihvatanje bola, već aktivna, sinovska pokornost Božijoj volji, sa dubokom verom u milosrđe i budući život.
Na kraju, Sveti Mardarije podseća vernika da je bolest i prilika za obnovu:
– Ako te Gospod ostavi u životu, onda ponovo stupi u život, ali pamti: "Idi i ne greši više, da ti ne bude gore." Neka bolest, napuštajući dom tvoj, odnese sa sobom sve poroke i grehe, i tek tada će isceljenje biti pravo isceljenje.
Kroz ovu besedu Sveti Mardarije Libertvilski daje vernicima putokaz kako da bolesti i patnje shvate kao milosrdne posete Božije, kao lekciju za dušu, ali i kao priliku za ljubav, milosrđe i pokajanje. Njegova reč poziva na strpljenje, pokajanje i veru, osvetljavajući da je svaki trenutak bolesti i iskušenja – dar Božiji, način da čovek povrati izgubljeni put i stekne večni mir.
Bolest ne nastaje samo zbog telesnih slabosti, već i zbog stanja ljudske duše. Jedan neizgovoren pozdrav, neznatna laž ili hladan stav mogu pokrenuti lanac događaja koji menja sudbine – otac Markel (Pabuk) objašnjava kako pokajanje i molitva štite dušu od nevidljivih zala. Sveštenik objašnjava kako iskreno kajanje otvara put oproštaju i za najteže prestupe, dok ritual sam po sebi ne garantuje automatsko spasenje. Protojerej Andrej Gavrilenko iznosi biblijski odgovor na pitanje koje muči mnoge vernike i objašnjava zbog čega se starozavetno shvatanje promenilo.
Isceljujuća moć bolesti i ljubav prema bližnjem
Prilika za obnovu i pokajanje
ZBOG OVOGA LJUDI OBOLEVAJU! Sveti Serafim Sarovski o poreklu bolesti, kako ih sprečiti, ali i lečiti kad se pojave!
EVO KAKO SITNI GREHOVI IMAJU VELIKE POSLEDICE: Arhimandrit Markel otkriva kako svakodnevne nepažnje tiho uništavaju naš, ali i živote drugih
DA LI SE SMRTNI GREHOVI ZAISTA OPRAŠTAJU POSLE ISPOVESTI: Otac Vladimir otkriva koliko je oprost moguć za najteže prestupe
DA LI PRAVEDNA DECA ISPAŠTAJU ZBOG GREHOVA SVOJIH RODITELJA: Odgovor sveštenika Andreja mogao bi mnoge da iznenadi
Gnev se u svetootačkom učenju smatra jednom od najrazornijih strasti, jer pomračuje um, uznemirava srce i razbija mir duše.
Crkva podseća vernike da nije svaka bolest posledica konkretnog greha, ali da nijedna nije bez smisla.
U besedi za 9. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički poručuje da nema veće nesreće od one koja zadesi čoveka koji se, pošto je upoznao Hrista i svetlost spasenja, svesno vrati u tamu greha.
Uprkos rasprostranjenoj slici iz udžbenika i umetnosti, Biblija nigde ne pominje jabuku kao „zabranjeni plod“ – ovo tumačenje poteklo je iz lingvističke igre reči i srednjovekovnih zapadnih predstava, dok Pravoslavna crkva uporno čuva dublji smisao priče o padu čoveka.
Psaltir bi trebalo da ima svaki pravoslavni dom.
Pravoslavna mudrost podseća da se istinski oslonac ne traži u prolaznom, već u večnom, jer samo ono što je ukorenjeno u Bogu ne može biti iznevereno.
Sama reč "krštenje" znači pogruženje i zato Crkva od apostolskih vremena poznaje samo jedan puni i ispravan način vršenja ove Svete tajne.
U besedi za 33. subotu po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako mali izbori oblikuju put ka svetlu i spasenju.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Poseta učenika Bogoslovije Svetog Save Sremskoj Kamenici pretvorila se u susret koji je deci doneo radost, a svima ostalima tiho podsećanje da se vera najpre prepoznaje po delima, a ne po rečima.
Recept za domaću štrudlu sa orasima kakva se pravila u danima kada je dozvoljen beli mrs - savršena za sedmicu pred početak Vaskršnjeg posta i za svaki sto oko koga se okuplja porodica.
U besedi za 33. subotu po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako mali izbori oblikuju put ka svetlu i spasenju.