ŠTA URADITI KAD VAM NEKO MISLI I ČINI ZLO: Poslušajte savet oca Slavka i slobodno se opustite!
Borba protiv zla ne vodi se kroz odmazdu, već kroz molitvu, strpljenje i ljubav.
U crkvenoj praksi naglašava se da pričešće ne sme postati radnja koja se obavlja po navici, niti obred kojem se pristupa bez pripreme.
U pravoslavnom predanju, pričešće zauzima središnje mesto u duhovnom životu vernika.
Ono predstavlja trenutak susreta čoveka sa Hristom, sjedinjenje sa telom i krvlju Gospodnjom, i zato se oduvek smatra najdubljom i najsvetijom tajnom Crkve. Učestvovanje u ovoj Svetoj tajni traži skrušeno srce, smirenje, pokajanje i svest o veličini onoga čemu se pristupa.
Zbog velike važnosti pričešća u životu čoveka, među vernicima često postoje nedoumice koliko bi često trebalo da pristupaju ovoj svetoj tajni i kako se za nju pripremiti.
U crkvenoj praksi naglašava se da pričešće ne sme postati radnja koja se obavlja po navici, niti obred kojem se pristupa bez pripreme.
Crkveno predanje uvek ističe unutrašnju spremnost kao osnovni uslov. Ta spremnost obuhvata post, molitvu, ispovest, čin praštanja i mir sa ljudima. Post se shvata kao put ka očišćenju duše, a ne samo telesna uzdržljivost. Ispovest je priznanje pred Bogom i čovekom da smo sagrešili, dok molitva predstavlja tihu pripremu srca koje želi da se smiri i osveti blagodaću Božjom.
U pravoslavlju se uvek naglašava da pričešće nije simbol, već živa realnost. Zbog toga se govori i o posledicama nedostojnog pristupanja Svetoj čaši. Kada vernik dolazi bez pokajanja, bez posta, bez unutrašnje pripreme, taj čin može postati duhovno štetan.
O značaju pričešća, ali i šta može zadesiti čoveka koji mu pristupa olako, govorio je otac Joil Bulatović.
"Ako se ti nespreman pričešćuješ često, ti ćeš da boluješ i umreš, bez pripreme i bez posta. A, ako se budeš pričešćivao često, tebi će pričešće da bude obično, pa nećeš sa strahom Božjim, verom i ljubavlju da priđeš. Onda će tebi to biti svakidašnjica."
Borba protiv zla ne vodi se kroz odmazdu, već kroz molitvu, strpljenje i ljubav.
Pravoslavna teologija porodicu posmatra kao malu crkvu, zajednicu u kojoj se, osim telesnog i emocionalnog, gradi i duhovni život.
Pravoslavlje jasno ističe da vera nije samo unutrašnje osećanje, niti puko intelektualno priznanje da Bog postoji već da podrazumeva delanje, trud, promenu života, rast u vrlini i stalnu borbu sa sopstvenim slabostima.
Liturgija se služi da bi se vernici pričestili, tačnije, da bi se s Bogom sjedinili, istakao je otac Goran.
Odluka o tome sa kim će čovek zasnovati porodicu nije mala ni prolazna.
Najveća zabluda savremenog sveta jeste sigurnost u "novo sutra".
Vernik kroz ovu svetu tajnu ne prima samo blagoslov, već i duhovnu snagu, isceljenje duše i tela, kao i oproštaj grehova.
Crkva uči da je bračna vernost temelj porodičnog mira i duhovnog zdravlja.
U besedi za sredu 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava zašto čoveku put u propast može izgledati privlačnije od puta spasenja i šta donosi povlađivanje strastima i porocima.
Psalmi su nesumnjivo duhovni, ali treba biti oprezan da se na njih ne oslanjate kao na magiju, istakao je otac Andrej.
Sve veći broj ljudi muči anksioznost.
Posle zdravstvenih problema, starici je potrebna je svakodnevna pomoć, a porodica traži način da joj obezbedi odgovarajuću negu; sveštenik Viktor Nikišov ukazao je na ono što u takvoj situaciji treba uzeti u obzir.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
Psalmi su nesumnjivo duhovni, ali treba biti oprezan da se na njih ne oslanjate kao na magiju, istakao je otac Andrej.
Sve veći broj ljudi muči anksioznost.
Njihov život obeležili su vera, molitva i strpljenje, a nakon više decenija bezdetnosti, u dubokoj starosti dobili su kćerku koja će postati majka Gospoda Isusa Hrista.
Na praznik Rođenja Presvete Bogorodice, posle svete liturgije i lomljenja slavskog kolača, vernici su prošli ulicama grada moleći se za mir, zdravlje i napredak.
U besedi za utorak 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički kroz Hristove reči pokazuje zašto ni dela, Sveto Pismo i svedočanstvo Oca nisu dovoljni čoveku koji odbija da poveruje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete pravedne Joakima i Anu po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti sveštenomučenik Foka. Katolička crkva obeležava Svetog Tomu od Vilanove, kao i Svetog Mauricija i njegove drugove, mučenike, dok Jevreji i muslimani nemaju veći praznik.