ŠTA URADITI KAD VAM NEKO MISLI I ČINI ZLO: Poslušajte savet oca Slavka i slobodno se opustite!
Borba protiv zla ne vodi se kroz odmazdu, već kroz molitvu, strpljenje i ljubav.
U crkvenoj praksi naglašava se da pričešće ne sme postati radnja koja se obavlja po navici, niti obred kojem se pristupa bez pripreme.
U pravoslavnom predanju, pričešće zauzima središnje mesto u duhovnom životu vernika.
Ono predstavlja trenutak susreta čoveka sa Hristom, sjedinjenje sa telom i krvlju Gospodnjom, i zato se oduvek smatra najdubljom i najsvetijom tajnom Crkve. Učestvovanje u ovoj Svetoj tajni traži skrušeno srce, smirenje, pokajanje i svest o veličini onoga čemu se pristupa.
Zbog velike važnosti pričešća u životu čoveka, među vernicima često postoje nedoumice koliko bi često trebalo da pristupaju ovoj svetoj tajni i kako se za nju pripremiti.
U crkvenoj praksi naglašava se da pričešće ne sme postati radnja koja se obavlja po navici, niti obred kojem se pristupa bez pripreme.
Crkveno predanje uvek ističe unutrašnju spremnost kao osnovni uslov. Ta spremnost obuhvata post, molitvu, ispovest, čin praštanja i mir sa ljudima. Post se shvata kao put ka očišćenju duše, a ne samo telesna uzdržljivost. Ispovest je priznanje pred Bogom i čovekom da smo sagrešili, dok molitva predstavlja tihu pripremu srca koje želi da se smiri i osveti blagodaću Božjom.
U pravoslavlju se uvek naglašava da pričešće nije simbol, već živa realnost. Zbog toga se govori i o posledicama nedostojnog pristupanja Svetoj čaši. Kada vernik dolazi bez pokajanja, bez posta, bez unutrašnje pripreme, taj čin može postati duhovno štetan.
O značaju pričešća, ali i šta može zadesiti čoveka koji mu pristupa olako, govorio je otac Joil Bulatović.
"Ako se ti nespreman pričešćuješ često, ti ćeš da boluješ i umreš, bez pripreme i bez posta. A, ako se budeš pričešćivao često, tebi će pričešće da bude obično, pa nećeš sa strahom Božjim, verom i ljubavlju da priđeš. Onda će tebi to biti svakidašnjica."
Borba protiv zla ne vodi se kroz odmazdu, već kroz molitvu, strpljenje i ljubav.
Pravoslavna teologija porodicu posmatra kao malu crkvu, zajednicu u kojoj se, osim telesnog i emocionalnog, gradi i duhovni život.
Pravoslavlje jasno ističe da vera nije samo unutrašnje osećanje, niti puko intelektualno priznanje da Bog postoji već da podrazumeva delanje, trud, promenu života, rast u vrlini i stalnu borbu sa sopstvenim slabostima.
Liturgija se služi da bi se vernici pričestili, tačnije, da bi se s Bogom sjedinili, istakao je otac Goran.
Odluka o tome sa kim će čovek zasnovati porodicu nije mala ni prolazna.
Najveća zabluda savremenog sveta jeste sigurnost u "novo sutra".
Vernik kroz ovu svetu tajnu ne prima samo blagoslov, već i duhovnu snagu, isceljenje duše i tela, kao i oproštaj grehova.
Crkva uči da je bračna vernost temelj porodičnog mira i duhovnog zdravlja.
Oslovljavanje sveštenih lica mora da bude primereno okolnostima i prilici.
U besedi za sredu 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da dobro delo ne treba koristiti za sopstvenu slavu, već ga sa ljubavlju prepustiti drugima da prepoznaju njegovu vrednost.
Jedna pouka ruskog svetitelja posebno se odnosi na trenutke kada tuđa nepravda probudi bes, želju za osvetom ili potrebu da uzvratimo, ali odgovor koji nudi ide u sasvim drugom smeru.
Amin nije uzrečica niti zamena za običan lajk na Fejsbuku ili Instagramu, naglasio je otac Bane.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Patrijarh se pozvao na odluku Svetog sinoda i potvrdio da se praznik Hristovog Rođenja u Jerusalimu i dalje proslavlja 7. januara.
Amin nije uzrečica niti zamena za običan lajk na Fejsbuku ili Instagramu, naglasio je otac Bane.
Tuga i čamotinja muče sve veći broj ljudi.