U snažnoj poruci povodom Nikoljdana, episkop bihaćko-petrovački i rmanjski podseća da voštanica nije samo znak radosti, već tiha veza sa precima, opomena protiv zaborava i poziv na povratak korenima kroz veru koja se dokazuje delima.
Praznik Svetog Nikole, koji u mnogim domovima označava dan kada se vrata otvaraju šire nego inače, bio je povod da episkop bihaćko-petrovački i rmanjski Sergije u svojoj besedi spoji slavsku radost sa tihim, ali snažnim sećanjem. Njegove reči nisu ostale na nivou uobičajenog prazničnog obraćanja – pretvorile su se u jasan poziv na pamćenje, povratak i ličnu odgovornost.
– U danima kada iščekujemo Svetog Nikolu, kada se radujemo dragim gostima… sećamo se usnulih predaka – rekao je vladika Sergije, podsećajući da slava nije samo okupljanje živih, već i nevidljivo sabranje onih koji su nas pretekli. U toj slici, voštanica zapaljena u čast Svetitelja ne pripada samo sadašnjem trenutku, već se nadovezuje na niz istih takvih plamenova paljenih decenijama i vekovima unazad.
Beseda potom dobija dublju, gotovo ispovednu dimenziju. Episkop Sergije govori o precima koji su nestali iz vidljivog poretka, ali ne i iz smisla našeg postojanja.
– Oni koji prebivaju u nebeskom zagrljaju Svetog Nikole ne potrebuju ništa od sveta – istakao je, naglašavajući da su sela, ognjišta i mukotrpno građeni životi možda opusteli, ali nisu izgubili svoje značenje.
Kada se slava pretvara u sećanje koje obavezuje
U nastavku, vladika Sergije jasno povezuje proslavu Svetog Nikole sa obavezom sećanja.
– Opomenimo se onih bez kojih ni nas ne bi bilo – poručio je, nabrajajući očeve, dedove, pradedove, majke i bake, ali i sve znane i neznane koji su podneli teret stradanja kako bi „raspeta Krajina jednom vaskrsnula“. Taj deo besede ne ostavlja prostor ravnodušnosti – on traži unutrašnji odgovor svakog slušaoca.
Posebno snažno odjekuju reči posvećene onima koji praznik dočekuju daleko od zavičaja.
– Mnogo je onih koji će Sveca dočekati u belom svetu – rekao je episkop, dodajući da Sveti Nikola ne poznaje granice i da je sa svima – da uteši, ohrabri i podstakne na povratak korenima. U toj poruci, udaljenost prestaje da bude prepreka, a vera postaje most.
YT/ Телевизија Храм
Vladika Sergije
Jedan od najupečatljivijih momenata besede jeste slika ugašenih ognjišta.
– Slavska sveća nije dogorela, iako se njen plamen odavno ne vidi – kazao je vladika, naglašavajući da je pale duše predaka, čekajući da njihovi potomci preuzmu taj čin. To nije poetična metafora bez težine, već tiha, ali ozbiljna opomena da zaborav uvek ima posledice.
Zavet pred precima i odgovornost pred svetiteljem
Vreme, upozorio je episkop Sergije, neumitno prolazi.
– Vremena je sve manje, curi kao morski pesak kroz prste – rekao je, pozivajući na konkretna dela: čuvanje grobova, povratak dedovini i obnavljanje zapuštenih ognjišta. Sve to, naglasio je, dugujemo i Svetom Nikoli i onima koji su mu se molili pre nas.
– To dugujemo Svetom Nikoli, kojem su se naši preci molili i proslavljali njegov praznik, da bismo mi danas, zahvaljujući tim molitvama, postojali u ovoj blagoslovenoj zemlji prepunoj apsurda – istakao je vladika.
U završnici besede, akcenat je stavljen na delatnu veru.
– Činimo ono što je do nas, a Svečeva pomoć neće izostati – poručio je episkop, podsećajući na primer rmanjskih mučenika, rmanjskih mitropolita, monaha i podvižnika, ali i vernog naroda okupljanog oko imena Svetog Nikole na prostoru Srpske Tromeđe. Vera, kako je naglasio, ne svedoči se rečima, već ljubavlju i žrtvom.
Na samom kraju, glas vladike Sergija uzdiže se u zajednički usklik koji prevazilazi granice i razdaljine:
– Dobro nam došao, voljeni Svetitelju! Naša srca su tvoj dom!
U tom pozdravu sažeta je cela beseda – i praznik, i sećanje, i nada da svetlost slavske voštanice neće ostati samo uspomena, već zavet koji traje.
Liturgija, reči patrijarha Porfirija i prisustvo verskih lidera i uglednih gostiju iz zemlje i inostranstva učinili su da se porodični praznik pretvori u događaj sa širim značenjem.
Najčešća krsna slava u srpskim zemljama nosi dublju poruku od porodičnog okupljanja: zašto je liturgija središte praznika, kako Crkva gleda na dan upokojenja svetih i gde je granica između običaja i vere.
Od tajnog darivanja siromaha i tamničkih godina do morskih oluja i prenosa moštiju u Bari – život ovog svetitelja ispisan je delima koja su nadživela vekove i oblikovala duhovni identitet hišćanskog naroda.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Jeliseja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti Sampson Stranoprimac. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ćirila Aleksandrijskog i Svetog Ladislava, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Na liturgiji u Veljinama, mitropolit Hrizostom je istakao da se pravovernost Svetog oca Nikolaja ogledala u njegovoj nepokolebljivosti i postojanosti u zdravoj nauci Gospodnjoj.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Okupljeni raseljeni Srbi i vernici iz okolnih mesta proslavili su svetitelja čuvajući tradiciju i sećanje na dom koji opstaje uprkos godinama i ruševinama.
Uz podršku Eparhije timočke i domaćina iz Grčke, porodice su devet dana uživale na obalama Egejskog mora, obilazile svetinje Olimpijske regije i iz Soluna ponele uspomene koje će dugo pamtiti.
Nakon pomena postradalima na Kosovu polju i vojnicima sa Sočanskog fronta, episkop je govorio o smislu sećanja na junake, ljubavi prema bližnjima i značaju očuvanja svetinja za buduće naraštaje.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Iz knjige "Ko posti, dušu gosti" monahinje Atanasije stiže recept za mirisno i zasitno jelo od povrća, pripremljeno bez komplikovanja, a sa svim čarima domaće posne kuhinje.
Posetioci će 27. i 28. juna moći besplatno da vide najstariju sačuvanu srpsku ćiriličnu rukopisnu knjigu, dragoceni spomenik duhovnosti, pismenosti i umetnosti koji se retko izlaže javnosti.