Od tajnog darivanja siromaha i tamničkih godina do morskih oluja i prenosa moštiju u Bari – život ovog svetitelja ispisan je delima koja su nadživela vekove i oblikovala duhovni identitet hišćanskog naroda.
Jedan od najpoštovanijih svetitelja u pravoslavnoj tradiciji, Sveti Nikola, rođen je u Patari, u oblasti Likije, na obali Sredozemnog mora, u vreme vladavine rimskog cara Valerijana. Njegovi roditelji, Teofan i Nona, bili su bogati i pobožni ljudi koji su, iako su mu pružili obilje materijalnih dobara, svog sina od najranijih dana pripremali za mnogo uzvišeniji poziv – službu Gospodu. Već u detinjstvu Nikola je pokazivao neobične duhovne darove, koji su kasnije postali temelj njegove svete misije.
Nakon što je završio školovanje i primio sveštenički čin, Nikola je od svog ujaka, arhiepiskopa Mirlikijskog, preuzeo odgovorne dužnosti u Miri. Služio je s iskrenom revnošću i potpunom predanošću. Njegova pobožnost nije se svodila samo na bogoslužbene obaveze; njegova duša neprestano je stajala pred Bogom, dok mu je ljubav prema bližnjem bila neprekidni putokaz u životu.
Milosrđe koje ne traži svedoke
Po smrti roditelja, Nikola je nasledio veliko imanje, ali je ubrzo doneo odluku da se tog bogatstva odrekne. Vođen dubokim osećajem saosećanja, razdelio je imanje siromašnima, hranio gladne i pomagao nevoljnima, naročito sirotim devojkama kojima je tajno obezbeđivao miraz. Sve je činio bez želje za pohvalom ili ljudskim priznanjem. Njegova vera nije ostajala na rečima – ona se potvrđivala delima.
Kao arhiepiskop, Sveti Nikola se nije ograničavao samo na materijalnu pomoć. Njegova briga obuhvatala je duhovno obnavljanje naroda: poučavao je verne, posećivao bolesne, oslobađao nepravedno zatočene i trudio se da pomiri zavađene. Ljubav koju je pokazivao prema svakom čoveku, bez obzira na poreklo ili društveni položaj, učinila ga je istinskim pastirom, u kome je narod prepoznavao uzor pobožnosti i požrtvovanosti.
SPC
Sveti Nikola
Tamnica i ispit vere
Ni Sveti Nikola nije bio pošteđen stradanja. Tokom velikog gonjenja hrišćana za vreme cara Dioklecijana, bio je uhapšen i više godina proveo u tamnici. Ti dani nisu slomili njegovu veru – naprotiv, ona je u patnji postajala još snažnija.
Po prestanku progona, nakon što je car Konstantin Veliki hrišćanima darovao slobodu, Nikola se vratio arhiepiskopskoj službi. Učestvovao je i na Prvom vaseljenskom saboru u Nikeji, gde je sa ostalim svetim ocima branio pravoslavno učenje i osudio Arijevu jeresi. Predanje svedoči da je, iz ревnosti za istinu vere, udario Arija po obrazu, zbog čega je nakratko bio lišen arhijerejskog čina, ali mu je on ubrzo vraćen Božjom voljom.
Čuda na moru i kopnu
Život Svetog Nikole bio je praćen brojnim čudima. Jedno od najpoznatijih dogodilo se na moru, kada su ga mornari ismevali zbog upozorenja na nadolazeću oluju. Nedugo zatim podigla se silna bura, koju je svetitelj umirio molitvom. Od tog trenutka Nikola je ostao zapamćen kao zaštitnik svih koji plove morem.
Na povratku iz Palestine, gde je pohodio sveta mesta, ukrcao se na lađu čiji su lađari obećali da će ga prevesti u Likiju. No, vođeni pohlepom, promenili su pravac plovidbe. Kada ih je svetitelj opomenuo, zapretili su mu ćutanjem. Tada se podigao snažan vetar, koji je lađu, kao Božjim promislom, usmerio pravo ka likijskoj obali, gde se Sveti Nikola iskrcao.
Wikipedia
Sveti Nikola
Pravda jača od sile
Tokom velike gladi u Likiji, italijanski trgovac poslao je brod pun žita nakon sna u kojem mu se Sveti Nikola javio. Trgovac je kasnije svedočio da je u svom skladištu pronašao tri zlatnika koje mu je svetitelj u snu obećao. Grad Mira i njegovi stanovnici tako su bili spaseni od sigurne propasti.
Sveti Nikola bio je i mirotvorac. Kada su vojnici cara Konstantina, poslati da uguše pobunu u Frigiji, počeli da čine nasilje nad stanovništvom Likije, svetitelj ih je pozvao na odgovornost. Svojom mudrošću i autoritetom obuzdao je njihovu samovolju, a nepravedno osuđenog čoveka izbavio od sigurne smrti.
Posebno je poznat događaj sa trojicom vojvoda, nepravedno optuženih za izdaju. Njihove molitve bile su uslišene zahvaljujući zauzimanju Svetog Nikole pred carem Konstantinom, koji je, upoznavši istinu, naredio njihovo oslobađanje.
Mošti, praznici i narodna pobožnost
Najpotresnija priča o njegovom milosrđu jeste ona o siromašnom ocu i njegovim trima ćerkama. Da bi ih spasao sramote i bede, Sveti Nikola je noću, krišom, ostavljao zlatnike u njihovoj kući, omogućivši devojkama da se udaju. Iz ove priče kasnije je izrasla tradicija tajnog darivanja, koja je kroz vekove prerasla i u legendu o Svetom Klausu.
Sveti Nikola se upokojio 19. decembra 345. godine. Njegovo telo sahranjeno je u sabornoj crkvi u Miri, gde su se vekovima slivali vernici iz raznih krajeva, tražeći isceljenje i utehu. U jedanaestom veku, po predanju, svetitelj se javio svešteniku iz Barija, izrazivši želju da mu se mošti prenesu. Tako su njegove svete mošti prenete u Bari, koji je i danas jedno od najvećih hrišćanskih svetilišta posvećenih Svetom Nikoli.
Pravoslavni vernici Svetog Nikolu proslavljaju 19. decembra, kao i 22. maja, na dan prenosa njegovih moštiju. Među Srbima, on je posebno poštovan kao zaštitnik pomoraca i putnika.
Sveti Nikola ostaje svetitelj koji neprestano spaja veru i milosrđe, molitvu i delo, nebo i zemlju. Njegov život svedoči da istinska ljubav prema Bogu uvek nalazi put do čoveka, čak i onda kada se čini da su sve luke zatvorene.
Prema procenama, čak 30 odsto Srba slavi ovog sveca, a razlozi kako i zašto je baš Sveti Nikola postao najvažnija slava u Srbiji nije jednostavan i zahteva dublje objašnjenje.
Arhiepiskop Mirlikijski nije samo zaštitnik siromašnih i siročadi, već i svetitelj sa pričom ispunjenom izazovima, žrtvom i pobedama za svoj narod. Protojerej Goran Kovačević otkriva zašto ovog svetitelja poštuju i oni koji ne priznaju svece.
Mitropolit Atanasije ugostio je više ministara Vlade Srbije, otvorio pitanja obnove, zaštite fresaka i buduće saradnje, a razgovori su, umesto protokola, doneli konkretne planove i jasnu poruku da se nasleđe ne čuva rečima nego delima.
Od Morinja do Kotora, život i mučeništvo Mihaila Barbića dobija večnu slavu – uz liturgijsko prisustvo mitropolita Joanikija i arhijereja, vera i hrabrost ovog sveštenika zasijali su kao svetionik za generacije vernika.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
U snažnoj poruci povodom Nikoljdana, episkop bihaćko-petrovački i rmanjski podseća da voštanica nije samo znak radosti, već tiha veza sa precima, opomena protiv zaborava i poziv na povratak korenima kroz veru koja se dokazuje delima.
Od zaštitnika pomoraca i siromašnih do svetitelja čudotvorca čija dela milosrđa nadahnjuju milione vernika širom sveta, Sveti Nikola ostaje uzor nepokolebljive vere, ljubavi i dobrote. Njegov život, prožet blagošću i predanošću Gospodu, zauvek je urezan u pravoslavnu tradiciju.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Služeći Svetu arhijerejsku liturgiju u niškom Sabornom hramu, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Svetom Nikolaju kao merilu pravoslavnog života i o veri koja ne ostaje u rečima, već se pretače u odnos prema drugome.
Pravoslavni vernici slave Svetog Teodosija Velikog po starom kalendaru i Svetu Kseniju Rimljanku po novom. Katolici se sećaju Svetog Franje Saleškog, dok muslimani i Jevreji danas nemaju veliki verski praznik.
Pravoslavci slave Svetog mučenika Grigorija Niskog po starom kalendaru i Svetog Dionisija Olimpskog po novom. Katolici se sećaju Svete Emerencijane, dok muslimani i Jevreji danas nemaju veliki verski praznik
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Poseta učenika Bogoslovije Svetog Save Sremskoj Kamenici pretvorila se u susret koji je deci doneo radost, a svima ostalima tiho podsećanje da se vera najpre prepoznaje po delima, a ne po rečima.
Recept za domaću štrudlu sa orasima kakva se pravila u danima kada je dozvoljen beli mrs - savršena za sedmicu pred početak Vaskršnjeg posta i za svaki sto oko koga se okuplja porodica.