Od tajnog darivanja siromaha i tamničkih godina do morskih oluja i prenosa moštiju u Bari – život ovog svetitelja ispisan je delima koja su nadživela vekove i oblikovala duhovni identitet hišćanskog naroda.
Jedan od najpoštovanijih svetitelja u pravoslavnoj tradiciji, Sveti Nikola, rođen je u Patari, u oblasti Likije, na obali Sredozemnog mora, u vreme vladavine rimskog cara Valerijana. Njegovi roditelji, Teofan i Nona, bili su bogati i pobožni ljudi koji su, iako su mu pružili obilje materijalnih dobara, svog sina od najranijih dana pripremali za mnogo uzvišeniji poziv – službu Gospodu. Već u detinjstvu Nikola je pokazivao neobične duhovne darove, koji su kasnije postali temelj njegove svete misije.
Nakon što je završio školovanje i primio sveštenički čin, Nikola je od svog ujaka, arhiepiskopa Mirlikijskog, preuzeo odgovorne dužnosti u Miri. Služio je s iskrenom revnošću i potpunom predanošću. Njegova pobožnost nije se svodila samo na bogoslužbene obaveze; njegova duša neprestano je stajala pred Bogom, dok mu je ljubav prema bližnjem bila neprekidni putokaz u životu.
Milosrđe koje ne traži svedoke
Po smrti roditelja, Nikola je nasledio veliko imanje, ali je ubrzo doneo odluku da se tog bogatstva odrekne. Vođen dubokim osećajem saosećanja, razdelio je imanje siromašnima, hranio gladne i pomagao nevoljnima, naročito sirotim devojkama kojima je tajno obezbeđivao miraz. Sve je činio bez želje za pohvalom ili ljudskim priznanjem. Njegova vera nije ostajala na rečima – ona se potvrđivala delima.
Kao arhiepiskop, Sveti Nikola se nije ograničavao samo na materijalnu pomoć. Njegova briga obuhvatala je duhovno obnavljanje naroda: poučavao je verne, posećivao bolesne, oslobađao nepravedno zatočene i trudio se da pomiri zavađene. Ljubav koju je pokazivao prema svakom čoveku, bez obzira na poreklo ili društveni položaj, učinila ga je istinskim pastirom, u kome je narod prepoznavao uzor pobožnosti i požrtvovanosti.
SPC
Sveti Nikola
Tamnica i ispit vere
Ni Sveti Nikola nije bio pošteđen stradanja. Tokom velikog gonjenja hrišćana za vreme cara Dioklecijana, bio je uhapšen i više godina proveo u tamnici. Ti dani nisu slomili njegovu veru – naprotiv, ona je u patnji postajala još snažnija.
Po prestanku progona, nakon što je car Konstantin Veliki hrišćanima darovao slobodu, Nikola se vratio arhiepiskopskoj službi. Učestvovao je i na Prvom vaseljenskom saboru u Nikeji, gde je sa ostalim svetim ocima branio pravoslavno učenje i osudio Arijevu jeresi. Predanje svedoči da je, iz ревnosti za istinu vere, udario Arija po obrazu, zbog čega je nakratko bio lišen arhijerejskog čina, ali mu je on ubrzo vraćen Božjom voljom.
Čuda na moru i kopnu
Život Svetog Nikole bio je praćen brojnim čudima. Jedno od najpoznatijih dogodilo se na moru, kada su ga mornari ismevali zbog upozorenja na nadolazeću oluju. Nedugo zatim podigla se silna bura, koju je svetitelj umirio molitvom. Od tog trenutka Nikola je ostao zapamćen kao zaštitnik svih koji plove morem.
Na povratku iz Palestine, gde je pohodio sveta mesta, ukrcao se na lađu čiji su lađari obećali da će ga prevesti u Likiju. No, vođeni pohlepom, promenili su pravac plovidbe. Kada ih je svetitelj opomenuo, zapretili su mu ćutanjem. Tada se podigao snažan vetar, koji je lađu, kao Božjim promislom, usmerio pravo ka likijskoj obali, gde se Sveti Nikola iskrcao.
Wikipedia
Sveti Nikola
Pravda jača od sile
Tokom velike gladi u Likiji, italijanski trgovac poslao je brod pun žita nakon sna u kojem mu se Sveti Nikola javio. Trgovac je kasnije svedočio da je u svom skladištu pronašao tri zlatnika koje mu je svetitelj u snu obećao. Grad Mira i njegovi stanovnici tako su bili spaseni od sigurne propasti.
Sveti Nikola bio je i mirotvorac. Kada su vojnici cara Konstantina, poslati da uguše pobunu u Frigiji, počeli da čine nasilje nad stanovništvom Likije, svetitelj ih je pozvao na odgovornost. Svojom mudrošću i autoritetom obuzdao je njihovu samovolju, a nepravedno osuđenog čoveka izbavio od sigurne smrti.
Posebno je poznat događaj sa trojicom vojvoda, nepravedno optuženih za izdaju. Njihove molitve bile su uslišene zahvaljujući zauzimanju Svetog Nikole pred carem Konstantinom, koji je, upoznavši istinu, naredio njihovo oslobađanje.
Mošti, praznici i narodna pobožnost
Najpotresnija priča o njegovom milosrđu jeste ona o siromašnom ocu i njegovim trima ćerkama. Da bi ih spasao sramote i bede, Sveti Nikola je noću, krišom, ostavljao zlatnike u njihovoj kući, omogućivši devojkama da se udaju. Iz ove priče kasnije je izrasla tradicija tajnog darivanja, koja je kroz vekove prerasla i u legendu o Svetom Klausu.
Sveti Nikola se upokojio 19. decembra 345. godine. Njegovo telo sahranjeno je u sabornoj crkvi u Miri, gde su se vekovima slivali vernici iz raznih krajeva, tražeći isceljenje i utehu. U jedanaestom veku, po predanju, svetitelj se javio svešteniku iz Barija, izrazivši želju da mu se mošti prenesu. Tako su njegove svete mošti prenete u Bari, koji je i danas jedno od najvećih hrišćanskih svetilišta posvećenih Svetom Nikoli.
Pravoslavni vernici Svetog Nikolu proslavljaju 19. decembra, kao i 22. maja, na dan prenosa njegovih moštiju. Među Srbima, on je posebno poštovan kao zaštitnik pomoraca i putnika.
Sveti Nikola ostaje svetitelj koji neprestano spaja veru i milosrđe, molitvu i delo, nebo i zemlju. Njegov život svedoči da istinska ljubav prema Bogu uvek nalazi put do čoveka, čak i onda kada se čini da su sve luke zatvorene.
Prema procenama, čak 30 odsto Srba slavi ovog sveca, a razlozi kako i zašto je baš Sveti Nikola postao najvažnija slava u Srbiji nije jednostavan i zahteva dublje objašnjenje.
Arhiepiskop Mirlikijski nije samo zaštitnik siromašnih i siročadi, već i svetitelj sa pričom ispunjenom izazovima, žrtvom i pobedama za svoj narod. Protojerej Goran Kovačević otkriva zašto ovog svetitelja poštuju i oni koji ne priznaju svece.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Januarija i druge s njim po starom i Svetu mučenicu Pelagiju Tarsijsku po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blaženog Julijana, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U snažnoj poruci povodom Nikoljdana, episkop bihaćko-petrovački i rmanjski podseća da voštanica nije samo znak radosti, već tiha veza sa precima, opomena protiv zaborava i poziv na povratak korenima kroz veru koja se dokazuje delima.
Od zaštitnika pomoraca i siromašnih do svetitelja čudotvorca čija dela milosrđa nadahnjuju milione vernika širom sveta, Sveti Nikola ostaje uzor nepokolebljive vere, ljubavi i dobrote. Njegov život, prožet blagošću i predanošću Gospodu, zauvek je urezan u pravoslavnu tradiciju.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Služeći Svetu arhijerejsku liturgiju u niškom Sabornom hramu, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Svetom Nikolaju kao merilu pravoslavnog života i o veri koja ne ostaje u rečima, već se pretače u odnos prema drugome.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Januarija i druge s njim po starom i Svetu mučenicu Pelagiju Tarsijsku po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blaženog Julijana, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Teodora Trihinu po starom i Svete mučenike Timotija i Mavru po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Praznik Svetog Filipa i Jakova, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Bakina sveska otkriva recept koji se priprema za manje od sat vremena, savršen za nedeljna okupljanja i neočekivane goste koji dolaze baš kada kuća najlepše miriše.
U jednoj od svojih pouka Svetogorac otkriva gde počinje gubitak unutrašnjeg mira i zašto se upravo tu krije prekretnica između rasutosti i molitvenog spokojstva.