Arhiepiskop Mirlikijski nije samo zaštitnik siromašnih i siročadi, već i svetitelj sa pričom ispunjenom izazovima, žrtvom i pobedama za svoj narod. Protojerej Goran Kovačević otkriva zašto ovog svetitelja poštuju i oni koji ne priznaju svece.
Sveti Nikola, arhiepiskop Mirlikijski, jedan je od najvoljenijih svetitelja u hrišćanstvu i zaštitnik mnogih domova u srpskim zemljama, gde se najčešće proslavlja kao krsna slava. Međutim, uprkos tome što ga mnogi slave, oci Crkve često podsećaju koliko je važno znati kog svetitelja proslavljamo i upoznati bar osnovne detalje iz njegovog žitija.
Protojerej Goran Kovačević osvetljava manje poznate aspekte života Svetog Nikole, koji nam mogu približiti njegovu ličnost i podvig.
- Poznato je da je Sveti Nikola bio darežljiv, samilošan i milosrdan, naročito prema potištenima, siromašnima i siročadima,“ objašnjava otac Goran. „Ova poslednja osobina delimično se objašnjava manje poznatim podatkom da je i sam bio siroče. Naime, u 12. godini života ostao je bez oba roditelja, a brigu o njemu preuzeo je njegov stric, koji je takođe bio episkop.
Tanjug/Tara Radovanović
Ikona Svetog NIkole
Značenje njegovog imena takođe je jedan od aspekata koji je manje poznat.
-Ime Nikola potiče iz grčkog jezika, od glagola νικάω (nikao), što znači pobeđujem, i reči λαός (laos), koja znači narod. Dakle, Nikolaos znači pobednik naroda, odnosno onaj koji pobeđuje za narod. Ta pobeda se manifestuje njegovim zastupništvom pred Bogom, molitvama, čudesima i borbom protiv jeresi - ističe otac Goran.
Još jedan manje poznat detalj iz njegovog života jeste da je Sveti Nikola bio utamničen tokom vladavine rimskog cara Dioklecijana, poznatog po gonjenju hrišćana.
- Neki izvori navode da je bio u tamnici čak sedam godina i da je u zatvoru pretrpeo mučenje - dodaje protojerej.
Printscreen/Youtube/ГРАД ЗЕЛЕНЕ БОЈЕ
Protojerej Goran Kovačević
Iako je Sveti Nikola u pravoslavnom svetu veoma cenjen, zanimljivo je da je prihvaćen i u protestantskim zemljama, kao što je Holandija, gde se tradicionalno ne poštuju svetitelji.
- U Holandiji, koja je većinski protestantska, slavi se praznik Sinter Klaas, tokom kojeg Sveti Nikola, obučen kao rimokatolički biskup, dolazi brodom iz Španije i donosi deci poklone - objašnjava otac Goran.
Ovi manje poznati aspekti života Svetog Nikole ne samo da produbljuju naše poštovanje prema njemu, već nas podstiču na promišljanje o njegovom svetom podvigu, samopregoru i neprolaznom nasleđu u veri. Sveti Nikola ostaje živi primer čovekoljublja i pobede za svoj narod kroz veru, molitvu i dela milosrđa.
Od zaštitnika pomoraca i siromašnih do svetitelja čudotvorca čija dela milosrđa nadahnjuju milione vernika širom sveta, Sveti Nikola ostaje uzor nepokolebljive vere, ljubavi i dobrote. Njegov život, prožet blagošću i predanošću Gospodu, zauvek je urezan u pravoslavnu tradiciju.
Svi su žurili da stignu do svojih domova i pripreme posne specijalitete, jer je ovaj dan prilika za okupljanje porodice i obeležavanje slave, koju najveći broj pravoslavaca obeležava.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Evtiha po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Čudo Svetog arhangela Mihaila u Kolosima. Katolička crkva obeležava 23. nedelju kroz godinu, dok je u jevrejskom kalendaru 24. elul, a muslimani nemaju veliki islamski praznik.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Ono što je još poraznije jeste što se na slavama sve češće pojavljuju i scene koje sa hrišćanskom verom nemaju nikakve veze – čak ni sa osnovnim moralom.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.