Voždovački paroh Gligorije Marković otkrio je da li je greh ako se Sveti Nikola proslavi sa mrsnom trpezom.
- Trebalo je pre 150 godina ući u neko planinsko selo. Kako je bilo moguće naći ribu usred zime 19. decembra, ako su putevi odsečeni. Onda se spremala trpeza koja je drugačija od svakodnevne. Danas nemamo više takve izgovore. Tako da ne treba nijednu slavu koja pada u vreme posta i na posni dan da slavimo mrsno. To bi bilo isto kao da kažemo - želimo da idemo na dno mora, ali bez opreme. Naša oprema je naša vera - rekao je Gligorije Marković.
Svetac koga slavi pola Srbije
Profimedia Miljan Ivkovi Alamy Alamy
Sveti Nikola Čudotvorac, svetitelj kog pola Srba slavi, a druga polovina ide na slavu, prema predanju, činio je mnoga čuda i za života i posle smrti. Legenda kaže da je već na krštenju mogao da stoji bez ičije pomoći, a dobio je ime Nikolaj, što, u prevodu, znači pobeda naroda.
Čudo je bilo i kad je njegova majka Nona zatrudnela jer dugo nije mogla, a kada se rodio, ozdravila je, mada je tokom trudnoće bila teško bolesna.
Kao beba je sa samo sedam dana odbijao majčino mleko sredom i petkom, kada se posti, niti je uzimao hranu dok njegovi roditelji ne završe molitvu pred ručak.
Rođen je u gradu Patara u oblasti Likija u Maloj Aziji, oko 270. godine, u vreme rimskog cara Valerijana. Bio je jedini sin bogatih roditelja, ali se pod uticajem strica episkopa Patare posvetio svešteničkom životu i zamonašio u Manastiru Novi Sion. Ubrzo se pročuo po neumornom radu, milosrđu i velikoj veri u Isusa Hrista.
Posle smrti roditelja razdelio je svu imovinu siromasima.
Prema procenama, čak 30 odsto Srba slavi ovog sveca, a razlozi kako i zašto je baš Sveti Nikola postao najvažnija slava u Srbiji nije jednostavan i zahteva dublje objašnjenje.
U mladosti je bio vojnik, a pošto je bio veoma obrazovan i hrabar, veoma se dopao caru Dioklecijanu, koji ga je postavio za načalnika svoje dvorske garde.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U Jagodnjaku nadomak Osijeka, na praznik Svetog Nikolaja, obeleženo je 300 godina Nikolajevskog hrama, sabornosti i istrajanja Srba na prostoru današnje Hrvatske.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.