Voždovački paroh Gligorije Marković otkrio je da li je greh ako se Sveti Nikola proslavi sa mrsnom trpezom.
- Trebalo je pre 150 godina ući u neko planinsko selo. Kako je bilo moguće naći ribu usred zime 19. decembra, ako su putevi odsečeni. Onda se spremala trpeza koja je drugačija od svakodnevne. Danas nemamo više takve izgovore. Tako da ne treba nijednu slavu koja pada u vreme posta i na posni dan da slavimo mrsno. To bi bilo isto kao da kažemo - želimo da idemo na dno mora, ali bez opreme. Naša oprema je naša vera - rekao je Gligorije Marković.
Svetac koga slavi pola Srbije
Profimedia Miljan Ivkovi Alamy Alamy
Sveti Nikola Čudotvorac, svetitelj kog pola Srba slavi, a druga polovina ide na slavu, prema predanju, činio je mnoga čuda i za života i posle smrti. Legenda kaže da je već na krštenju mogao da stoji bez ičije pomoći, a dobio je ime Nikolaj, što, u prevodu, znači pobeda naroda.
Čudo je bilo i kad je njegova majka Nona zatrudnela jer dugo nije mogla, a kada se rodio, ozdravila je, mada je tokom trudnoće bila teško bolesna.
Kao beba je sa samo sedam dana odbijao majčino mleko sredom i petkom, kada se posti, niti je uzimao hranu dok njegovi roditelji ne završe molitvu pred ručak.
Rođen je u gradu Patara u oblasti Likija u Maloj Aziji, oko 270. godine, u vreme rimskog cara Valerijana. Bio je jedini sin bogatih roditelja, ali se pod uticajem strica episkopa Patare posvetio svešteničkom životu i zamonašio u Manastiru Novi Sion. Ubrzo se pročuo po neumornom radu, milosrđu i velikoj veri u Isusa Hrista.
Posle smrti roditelja razdelio je svu imovinu siromasima.
Prema procenama, čak 30 odsto Srba slavi ovog sveca, a razlozi kako i zašto je baš Sveti Nikola postao najvažnija slava u Srbiji nije jednostavan i zahteva dublje objašnjenje.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Svi su žurili da stignu do svojih domova i pripreme posne specijalitete, jer je ovaj dan prilika za okupljanje porodice i obeležavanje slave, koju najveći broj pravoslavaca obeležava.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Dok jedni žito pripremaju od mlevene pšenice, drugi ostavljaju cela zrna. Sveštenici objašnjavaju da li Crkva propisuje kako slavsko žito treba da izgleda.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.