Prema procenama, čak 30 odsto Srba slavi ovog sveca, a razlozi kako i zašto je baš Sveti Nikola postao najvažnija slava u Srbiji nije jednostavan i zahteva dublje objašnjenje.
Sveti Nikola, koji se slavi 19. decembra, najmasovnija je slava u Srbiji po broju svečara.
Prema procenama, čak 30 odsto Srba slavi ovog sveca, a razlozi kako i zašto je baš Sveti Nikola postao najvažnija slava u Srbiji nije jednostavan i zahteva dublje objašnjenje.
Naime, kombinacija verskih, kulturnih i praktičnih razloga doprinela je tome da Sveti Nikola postane najmasovnija slava u Srbiji.
Sveti Nikola bio je episkop u Miri Likijskoj (današnja Turska), a njegovo ime poštuju i Zapad i Istok. Poznat je kao veliki dobročinitelj, koji je svoje bogatstvo podelio siromašnima i širio veru, pravdu i milosrđe.
Wikimedia/33milos33
Sveti Nikola
Predanje kaže da je novac davao na neobičan način, stavljajući ga u džepove onih kojima je želeo pomoći, što ga je učinilo simbolom nesebičnosti. Zbog tih osobina veruje se da je priča o Deda Mrazu inspirisana njegovim životom.
Dok je zapadni svet prihvatio Senta Klausa kao simbol, u Srbiji je kult Svetog Nikole dublje ukorenjen. On je živeo u 4. veku, a njegovo žitije jedno je od prvih prevedenih sa grčkog jezika. Srbi su kroz njega učili o hrišćanskim vrednostima, pa je s vremenom postao zaštitnik srpskog naroda.
Dodatno, praktični razlozi igraju ulogu u tome što je Sveti Nikola postao jedan od najpoštovanijih svetaca među Srbima.
Naime, Srbi su se masovno bavili poljoprivredom i najviše posla je bilo od proleća do jeseni. Zima, vreme kada su seljaci imali pauzu od poljoprivrednih radova, bila je idealna za slavlje. Takođe, s obzirom na skromnost i siromaštvo tog vremena, slava Svetog Nikole padala je za vreme Božićnog posta i bila je povoljan trenutak da se gosti posluže jednostavnim i skromnim jelima, poput hleba, krompira, rakije, a povremeno i ribe, što je činilo slavlje dostupnim za mnoge.
Kada je došao za episkopa u Kesariju zatekao je sav grad neznabožački samo sa 17 hrišćana, a kada je odlazio iz ovog života ostavio je sav grad hrišćanski samo sa 17 neznabožaca.
Kada je mučitelj Platonu spomenuo neznabožačkog filozofa Platona, on je odgovorio “Niti sam ja sličan Platonu, ni Platon meni, osim jedino po imenu. Ja se učim mudrosti, koja je Hristova, a on je učitelj one mudrosti, koja je ludost pred Bogom.”
Od Presvete Bogorodice do Svete blažene Ane – katiheta Branislav Ilić otkriva nepoznate detalje o majčinskom srcu koje pokreće kult, čuda i duhovnu obnovu srpskog naroda.
Arhijerej Albanske pravoslavne crkve okončao je zemaljski put nakon duge borbe s bolešću, ostavljajući neizbrisiv trag u srcima vernika i bogatu ostavštinu obnove crkava i duhovnog života u Albaniji,
Ova izuzetno hranljiva čorba vekovima je služila ne samo za utolu gladi, već i kao simbol vere, posta i zahvalnosti — jelo koje spaja telo i duh kroz molitvu i tradiciju.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
U besedi posle liturgije u drevnom hramu Svetog Nikolaja Mirlikijskog u Rijeci, poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao je da je vera osnova svakog života, naglasivši težinu hrišćanskog poziva i snagu krsta u životu svakog pravoslavnog hrišćanina.
Po upokojenju roditelja, Nikola je imanje razdelio siromašnima ne zadržavajući ništa za sebe. Pročuo se zbog svog milosrđa kao sveštenik u Patari, ali je on brižljivo skrivao svoja milosrdna dela ispunjujući reč Gospodnju: "Da ne zna levica tvoja što čini desnica tvoja“.
Iako se veruje da Vidovdan vuče korene iz paganstva, akademik Dimitrije Marković objašnjava zašto ovaj dan ima isključivo hrišćansko značenje i kakvu vezu ima sa sicilijanskim mučenikom Svetim Vitom
Vernici su telima branili svog duhovnika, sveštenstvo je blokiralo put policiji, a Mikael Adžapahjan je sa mirom u glasu poručio da pretnja Jerevanu ne dolazi od njega, već iz samog vrha vlasti.
Poznati gastronom rekonstruisao je gozbu srpskih velikaša uoči Boja na Kosovu – na trpezi su se našli bulgur, ovčetina, divljač, aromatične trave i vina iz Župe i Primorja.