Prema procenama, čak 30 odsto Srba slavi ovog sveca, a razlozi kako i zašto je baš Sveti Nikola postao najvažnija slava u Srbiji nije jednostavan i zahteva dublje objašnjenje.
Sveti Nikola, koji se slavi 19. decembra, najmasovnija je slava u Srbiji po broju svečara.
Prema procenama, čak 30 odsto Srba slavi ovog sveca, a razlozi kako i zašto je baš Sveti Nikola postao najvažnija slava u Srbiji nije jednostavan i zahteva dublje objašnjenje.
Naime, kombinacija verskih, kulturnih i praktičnih razloga doprinela je tome da Sveti Nikola postane najmasovnija slava u Srbiji.
Sveti Nikola bio je episkop u Miri Likijskoj (današnja Turska), a njegovo ime poštuju i Zapad i Istok. Poznat je kao veliki dobročinitelj, koji je svoje bogatstvo podelio siromašnima i širio veru, pravdu i milosrđe.
Wikimedia/33milos33
Sveti Nikola
Predanje kaže da je novac davao na neobičan način, stavljajući ga u džepove onih kojima je želeo pomoći, što ga je učinilo simbolom nesebičnosti. Zbog tih osobina veruje se da je priča o Deda Mrazu inspirisana njegovim životom.
Dok je zapadni svet prihvatio Senta Klausa kao simbol, u Srbiji je kult Svetog Nikole dublje ukorenjen. On je živeo u 4. veku, a njegovo žitije jedno je od prvih prevedenih sa grčkog jezika. Srbi su kroz njega učili o hrišćanskim vrednostima, pa je s vremenom postao zaštitnik srpskog naroda.
Dodatno, praktični razlozi igraju ulogu u tome što je Sveti Nikola postao jedan od najpoštovanijih svetaca među Srbima.
Naime, Srbi su se masovno bavili poljoprivredom i najviše posla je bilo od proleća do jeseni. Zima, vreme kada su seljaci imali pauzu od poljoprivrednih radova, bila je idealna za slavlje. Takođe, s obzirom na skromnost i siromaštvo tog vremena, slava Svetog Nikole padala je za vreme Božićnog posta i bila je povoljan trenutak da se gosti posluže jednostavnim i skromnim jelima, poput hleba, krompira, rakije, a povremeno i ribe, što je činilo slavlje dostupnim za mnoge.
Kada je došao za episkopa u Kesariju zatekao je sav grad neznabožački samo sa 17 hrišćana, a kada je odlazio iz ovog života ostavio je sav grad hrišćanski samo sa 17 neznabožaca.
Kada je mučitelj Platonu spomenuo neznabožačkog filozofa Platona, on je odgovorio “Niti sam ja sličan Platonu, ni Platon meni, osim jedino po imenu. Ja se učim mudrosti, koja je Hristova, a on je učitelj one mudrosti, koja je ludost pred Bogom.”
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Evtiha po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Čudo Svetog arhangela Mihaila u Kolosima. Katolička crkva obeležava 23. nedelju kroz godinu, dok je u jevrejskom kalendaru 24. elul, a muslimani nemaju veliki islamski praznik.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.