Legenda kaže da je kao beba od samo sedam dana odbijao mleko sredom i petkom, kada se posti
Sveti Nikola Čudotvorac, svetitelj kog pola Srba slavi, a druga polovina ide na slavu, prema predanju, činio je mnoga čuda i za života i posle smrti. Legenda kaže da je već na krštenju mogao da stoji bez ičije pomoći, a dobio je ime Nikolaj, što, u prevodu, znači pobeda naroda.
Čudo je bilo i kad je njegova majka Nona zatrudnela jer dugo nije mogla, a kada se rodio, ozdravila je, mada je tokom trudnoće bila teško bolesna. Kao beba je sa samo sedam dana odbijao majčino mleko sredom i petkom, kada se posti, niti je uzimao hranu dok njegovi roditelji ne završe molitvu pred ručak.
ČUVA I LUKE
Rođen je u gradu Patara u oblasti Likija u Maloj Aziji, oko 270. godine, u vreme rimskog cara Valerijana. Bio je jedini sin bogatih roditelja, ali se pod uticajem strica episkopa Patare posvetio svešteničkom životu i zamonašio u Manastiru Novi Sion. Ubrzo se pročuo po neumornom radu, milosrđu i velikoj veri u Isusa Hrista. Posle smrti roditelja razdelio je svu imovinu siromasima.
Šareni kolač preliven vinom
Na Nikoljdan se sprema žito, mada ima i onih koji veruju da je svetac živ, pa to ne čine. U južnoj Srbiji na ovaj dan prave šareni kolač, koji pop obavezno preliva vinom.
Mese se ponekad i dva, od kojih jedan pripada svešteniku, a drugi ostaje u kući, takozvani presveti. Na Nikoljdan, predveče, ovaj kolač se deli deci, koja treba da ga pojedu sedeći na drvetu.
Poučavao je narod veri i zakonu Božjem, obilazio bolesne, otkupljivao je zarobljenike, koji su tada bili prodavani kao robovi, i puštao ih na slobodu.
Wikimedia/33milos33
Sveti Nikola
- Neki čovek imao je veliko bogatstvo i odjednom je sve izgubio. Imao je tri ćerke i Sveti Nikola je video da je on zabrinut da mu se ćerke ne predaju razvratu. Svetac je u tajnosti odneo ovom čoveku vreću zlatnika, koje je ovaj iskoristio da uda ćerku, a isto se ponovilo i nedugo kasnije. Želeći da sazna ko je dobročinitelj, jedne noći se sakrio i video sveca, kome je zahvalio na neizmernoj ljubavi i darovima - ispričao je svojevremeno đakon Branislav Kedžić, profesor Bogoslovije u Beogradu.
Kako je nastao Deda Mraz
Pomažući ljudima u nevolji, želeo je da ostane anoniman, pa je novac stavljao u odeću, pa bi se oni iznenadili kada bi ga pronašli. Otuda je proizašla legenda o Svetom (Nikolasu) Klausu, to jest Deda Mrazu, koji bi uoči Božića ostavljao u čarapi na ognjištu poklone.
Veruje se da Sveti Nikola prevozi duše s ovog sveta na onaj svet. Nekad je mrtvima uzimao dušu i merio, ali je kasnije taj odgovorni posao preuzeo arhanđel Mihailo, dok i njega nije zamenio anđeo Gavrilo.
Smatra se zaštitnikom putnika, moreplovaca, ribara i dece. Nekada se na svim hrišćanskim brodovima nalazila ikona s njegovim likom, a on se posebno praznovao duž Jadranskog i Sredozemnog mora, gde se na taj dan nije plovilo. Takođe, on je zaštitnik mnogih gradova i luka, mahom u Grčkoj i Italiji, a slavilo ga je i Srpsko parobrodsko društvo.
SABORNA CRKVA
Umro je 19. decembra po gregorijanskom kalendaru 343. godine i sahranjen u Sabornoj crkvi u Miri.
Tu je njegovo telo počivalo više od šest vekova, a posećivali su ga mnogi dovodeći bolesne budući da je iz njegovih moštiju stalno izbijalo sveto miro.
Kada su Turci u 11. veku osvojili Likiju, Sveti Nikola se obratio u snu svešteniku iz Barija, saopštio mu da ne želi da mu mošti počivaju u bezbožničkom gradu i rekao da mu mošti prenese u Bari, na sigurno tle.
Mošti Čudotvorca su tako prenete u Crkvu Svetog Jovana Preteče.
Kada je oslepljen u hramu na Ovčem polju javio mu se Sveti Nikola, pokazao njegove oči i rekao: "Stefane, ne boj se, evo tvojih očiju na mome dlanu, u svoje vreme ja ću ti ih vratiti”.
Prema procenama, čak 30 odsto Srba slavi ovog sveca, a razlozi kako i zašto je baš Sveti Nikola postao najvažnija slava u Srbiji nije jednostavan i zahteva dublje objašnjenje.
Jedna kratka pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada razgovor prestaje da bude razgovor i postaje borba za prevlast u kojoj na kraju svi nešto izgube.
Jedni žive u braku i brinu o porodici, dok drugi daju zavete bezbračnosti, poslušanja i nestjažanja, a razlikuju se i po svakodnevnim obavezama i načinu života.
Autori pisma traže da poglavar Carigradske patrijaršije otkaže posetu Rilskom manastiru, navodeći primedbe na ekumenizam, Ukrajinu i međureligijski dijalog.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenice Veru, Nadu i Ljubav i majku im Sofiju po starom kalendaru, dok po novom slave Svetog Grigorija Jermenskog. Katolička crkva obeležava Svetog Jeronima. Jevreji obeležavaju peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenice Veru, Nadu i Ljubav i majku im Sofiju po starom kalendaru, dok po novom slave Svetog Grigorija Jermenskog. Katolička crkva obeležava Svetog Jeronima. Jevreji obeležavaju peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.